Odnos Njemačke prema državama Zapadnog Balkana neće se mijenjati nakon odlaska kancelarke Angele Merkel, ocenjuje Rolan Freudenstein, politički direktor Wilfried Martens Centra za evropske studije, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) datom nekoliko dana pred parlamentarne izbore u Njemačkoj.
Angela Merkel, poslije 16 godina, sa statusom jedne od najmoćnijih žena svjetske politike, te one koja će ostati upamćena po izrazitim naporima da očuva evropsko jedinstvo, odlazi.
Strahovanja za ono što će uslijediti niko ne skriva. Nisu izuzete ni političke elite Zapadnog Balkana koje ne samo da su privredno čvrsto vezane od svih država EU najviše za Njemačku, nego su svoju stabilnost vezivale i za nivo interesovanja koje su vladajuće snage u toj državi predvođene Merkel posvećivale procesima u ovom delu Evrope.
Freudenstein ocenjuje da se postojeća njemačka očekivanja od Zapadnog Balkana neće mijenjati, te da će u tom smislu biti zanimljivo pratiti dešavanja u Srbiji koja se, po mišljenju ovog sagovornika, „pretvara da ide bliže ka EU“, dok u nekim strukturalnim aspektima ide sve dalje od EU. „To je nezdrav razvoj“, zaključuje Freudenstein.
Evropa nakon Merkel
RSE: Koliko se Njemačka promijenila za 16 godina vladavine Angele Merkel?
Freudenstein: Nekada se čini kao sa druge planete. Nismo imali telefone tada, društvene mreže su bile u razvoju, Rusija je još potencijalno bila partner za saradnju, a Kina je bila država koja se potencijalno razvija ka Zapadu. Da ne zaboravimo, imali smo i koncenzus u Evropskoj uniji oko liberalne demokratije i oko kontrole i ravnoteže. Izgubili smo sve te stvari. Živimo u drugačijem svijetu.
RSE: Da li je Evropa spremna za period nakon Merkel?
Freudenstein: Mislim da Evropa mora biti spremna jer ona odlazi, željeli mi to ili ne. A da budem iskren, u samoj Njemačkoj i nekim dijelovima Evrope izgubila je dio svog sjaja, dio svoje aure de facto moćne liderke slobodnog svijeta, kako su je zvali kada je (Donald) Trump bio predsjednik SAD. U prethodnim godinama je to izgubila.
Obično su u njenoj zemlji uvijek malo kritičniji u takvim trenucima nego ostatak svijeta. U svijetu je još smatraju osobom koja rješava velike krize, koja je držala Evropu zajedno tokom krize eurozone, osobom koja se suprotstavila Vladimiru Putinu (predsjednik Rusije).
U Njemačkoj je njeno naslijeđe malo drugačije, pomiješano. Kada pogledam ljude koji su je čvrsto branili svih ovih godina, ono u čemu se mogu saglasiti danas jeste da je odlično upravljala krizama, ali da nije zaista ostavila naslijeđe. Nije stvorila pozitivan kurs i misiju za Njemačku i samim time za cijelu Evropu. Postoji velika praznina kada govorimo o pozitivnim stvarima koje ostavlja za sobom.
Osim nekih pojedinačnih odluka, o kojima bi se dalo raspravljati, gledajući širu sliku, ona nije povezana sa nekom konkretnom vizijom Njemačke i Evrope.
O potencijalnim nasljednicima
RSE: Šta bismo trebali znati o budućim kandidatima?
Freudenstein: Dva su potencijalna kandidata - socijaldemokrat Olaf Sholz i član Kršćansko-demokratske unije Armin Lachet. Vrlo su različiti karakterom, ali politički nisu radikalno drugačiji. Olaf je za socijaldemokratu fiskalni konzervativac, vrlo centrično orijentisan u političkom smislu, stara škola je što se tiče izgleda, nosi kravate i govori punim rečenicama. On je konzervativni ljevičar, ako tako hoćete. Armin Lachet je drugačiji.
Relativno je progresivan konzervativac u smislu da je bio pozitivan oko migracija, selektivan naravno, ali je zastupao stav da migracije mogu biti pozitivna stvar za njemačku demografiju, za tržište itd. On je za socijalne politike i socijalnu zaštitu i također je jako vezan za ideju federalne Evrope. Bio je član Evropskog parlamenta, dolazi iz dijela Njemačke koja je vjerovatno historijski najviše povezana sa eurointergracijama. Kulturološki je povezan za državama Beneluxa, sa Francuskom tako da je on zaista konzervativac centra.
Poprilično je opušten i neformalan, čini se da ne shvata stvari preozbiljno što mu je poprilično nanijelo štetu u predizbornoj kampanji, i nije tako slatkorječiv kao Olaf Sholz.
Politička razlika između njih nije 180 stepeni, ali je njihovo ponašanje različito. Olaf Sholz je bliži Angeli Merkel i uspio je izgraditi sliku da je on njen nasljednik. Njegovao je tu sliku. Ko god od njih bude nasljednik, to ne znači da će 100 odsto gurati svoje poltiičke preference, jer mi imamo širok politički spektar, jake grupe u parlamentu i imat ćemo koalicionu vladu. Lične preferencije kancelara nisu sve što se broji.
RSE: Šta bi ovi izbori mogli značiti za Njemačku na unutrašnjem planu?
Freudenstein: Velika obnova nije na vidiku. Može se desiti, ali nakon 16 godina Angele Merkel očekivali biste da raspoloženje u zemlji bude - gotovi smo s ovim, želimo nešto potpuno drugačije. To nije slučaj. Vidjet ćemo postepene promjene, u bilo kojoj koaliciji vidjet ćemo više naglaska na klimatskoj politici, nastavak konstruktivnog stava prema EU integracijama, a veliko pitanje će biti hoće li Njemačka stvarno početi obavljati svoj dio posla u oblasti sigurnosti i odbrane. Tu vidim velike razlike u zavisnosti od koalicije.
RSE: Šta vidite kao prioritet naredne njemačke vlade?
Freudenstein: Vjerujem da je to sigurnosno goruće pitanje. Njemačka ne radi dovoljno na tome i postaje ozbiljno. Imamo transatlantsku krizu, Evropa nije sposobna da se odbrani bez Sjedinjenih Država. Vidimo da nakon 28 godina na zamišljanju nekakve evropske zajedničke vanjske i sigurnosne i čak odbrambene politike, govoreći o kapacitetu za intervenisanje u susjedstvu, Evropa zaista nije napredovala na tom polju.
Problem je uvijek na kraju Njemačka, jer ne ispunjava nivo obaveza i investicija koje bi trebala. Francuska obavlja svoj dio, ali Francuska ima tendenciju anti-antlantskog pogleda na stvari. Nijedan Estonac neće vjerovati u nuklearne garancije država Baltika koje nudi Francuska. Zato Francuska treba snažnog partnera u Njemačkoj u smislu vojske, odbrane i sigurnosti da bi mogla kreirati snažnije sposobnosti Evrope i to se mora desiti unutar transatlantskog saveza, a ne kao alternativa. Samo Njemačka to može izvesti, ali mora razviti političku volju a trenutno sam skeptičan.
'Začarani krug' Zapadnog Balkana
RSE: Prošle sedmice Merkel je posjetila Zapadni Balkan. Rekla je da je cilj Njemačke da vidi svih šest država u EU, ali je dodala da svi imaju još mnogo toga da urade. Šta očekujete od nove vlade u pogledu Zapadnog Balkana?
Freudenstein: Bit će isto. Retorika je tu. Njemačka je bila domaćin nekoliko konferencija o Zapadnom Balkanu, Merkel je putovala po glavnim gradovima Balkana i rekla "da", želimo vas u EU. Znamo da postoji nekoliko članica EU koje su, u najmanju ruku skeptične, kada govorimo o proširenju na Zapadni Balkan, Francuska, Danska, Nizozemska. Trenutno, igra između Brisela i država regije je još jedan primjer stalnog vrćenja u krug, ista priča svaki put. Europska unija im govori da ih još čeka dug put.
Balkanske zemlje kažu -ako nam ne date konkretnu perspektivu za članstvo, kako možemo napraviti reforme i kako možemo provesti procese pomirenja među nama? Dakle, to je začarani krug i mladi nastavljaju napuštati te zemlje, borba protiv korupcije zapravo ne funkcioniše i što je još gore, strane sile, poput Rusije, Kine, Turske, Katara i Saudijske Arabije, proširuju svoj uticaj na njih.
Ako Njemačka zaista želi promjenu, ako želi promijeniti raspoloženje u EU, morala bi imati potpuno drugačiji nivo predanosti, kako bi EU tamo rasporedila vjerodostojne mirovne snage. A sposobnosti bi se značajno morale proširiti da bi se to desilo.
Srbija u 'nezdravom razvoju'
RSE: Koliko je opasno nemati tu konkretnu evropsku perspektivu?
Freudenstein: Opasno je, ali i Zapadni Balkan sam mora uložiti više truda. Recimo, Srbija, zemlja koju ja volim mnogo, pod ovim vodstvom igra duplu igru između Zapada i Rusije i Zapada i Kine. Dok su tu neke vojne vježbe s NATO-om, imate i velike značajne vojne vježbe s Rusijom. Srbija bi se trebala približiti standardima EU u pogledu kvalitete proizvoda i zaštite potrošača, ona se zapravo približava standardima Kine u ovim kategorijama. Dok se pretvara da ide bliže ka EU, u nekim strukturalnim aspektima Srbija ide sve dalje od EU. To je nezdrav razvoj.
Mislim da bismo se trebali maknuti od deklarativnih politika do konkretnih ciljeva koji se moraju postići do određenog datuma i nastaviti postavljati datume što bi onda moglo dovesti do postavljanja određenog datuma za početak pregovora ili čak članstva.
U međuvremenu, EU mora bolje iskomunicirati svoje napore da stabilizuje ove države, naprimjer u COVID-19 pandemiji, pomoć EU državama Zapadnog Balkana bila je nekoliko puta veća u smislu opreme, vakcina, novca, a još u mnogim državama regije postoji impresija da ih je EU iznevjerila, a Kina nam pomaže. To nije pametno komuniciranje.
RSE: Merkel je praktično bila uključena u dijalog Kosova i Srbije. Šta možemo očekivati od novog kancelara?
Freudenstein: Ne vidim neku promjenu ko god dođe na vlast. Ne vidim manji ili slabiji angažman oko Kosova. Bit će isto.
* Priredila Ajla Obradović
