Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 740 eura, što i ne bi bilo loše da većina doista toliko i zarađuje. Čak dvije trećine zaposlenih u Hrvatskoj prima mjesečno manje od statističkog prosjeka, ili ga jedva dosegnu, zbog čega je osobni standard većine građana vrlo nizak.
Ispitivanja pokazuju da se i dalje najviše troši na hranu. Situaciju dodatno pogoršava konstantno visoka nezaposlenost, koja se stalno vrti oko 300.000 ljudi, a upravo oni i najteže žive.
„Snalazimo se kako znamo. Muž mi je u mirovini. Dobijem 2.200 kuna i pokrij se sa koliko imaš.“
„Radi mi kćerka, ali imam sve sa sela, tako da nekako preživljavam.“
„Dok sam imala naknadu, to je išlo, ali u 5. mjesecu sam izgubila pravo na naknadu. Mama mi je pomagala, ali je prije dva dana umrla.“
„Sva sreća da su mi djeca velika, pa mi malo pomažu. Snalazim se. Kupi se pokoji komadić piletine, prilog je riža, grah, krumpir ili kelj. Nigdje ne putujemo. Bili smo sa penzionerima lani u Međugorju. Molimo se Bogu, ali nemamo baš neke koristi od toga.“
Kad uđeš u godine, teško je naći i čišćenje, a kamo li kakav bolji posao - nastavlja svoju priču 53-godišnja Zagrepčanka Štefica, radnica nekadašnje Tvornice duhana Zagreb:
„Prije četiri godine sam radila kod jednog doktora na crno, održavala kućanstvo. Morala sam čistit, spremat, kuhat – isto što i doma. Nismo mogli preživjeti. Zimi su režije velike. Sada smo se prebacili na drva. Kupili smo malu peć, pa ložimo, da malo uštedimo. Ljeti je najveća stavka voda, a zimi je grijanje užas.“
Slavica (37 godina), sa srednjom kemijskom, 90-tih je izbjegla iz Bosne. Također je na burzi. Tehnološki je višak:
„Firma je otišla na stečaj kada sam bila na porodiljskom. Tako sam završila na burzi. Malo je nezgodno jer imam četvero djece, a na burzi sam već dvije godine. Suprug mi je u mirovini. Dječji dodatak me dosta spašava jer su ga podigli radi nataliteta. Imam tri dečka. Između njih je po dvije godine razlike. Odjeća ide s jednog na drugog. Knjige čuvam. Šijem. Curica je posljednja. Često od svojih suknji njoj šijem haljine. Frizeru niko ne ide. Šišam, i sebe, i svu djecu. Kuham pice i pravim kruh. To mi se isplati jer domaći kruh može duže da stoji nego kupovni. Sa svim sitnicama, malo po malo, preživljavamo. Poslije 17 godina smo konačno ove godine otišli na more. Ispalo je slučajno. Prijatelj je bio u vikendici, pa nas je pozvao. Bili smo tri dana na moru.“
Unatoč životnom optimizmu, Slavica priznaje da je prošle godine ipak zapala u tešku depresiju:
„Bila sam zapala u takvu krizu, da sam počela gubiti nadu. Nisam vidjela dalje. Gdje god sam se okrenula, bio je zid ispred mene. Nemaš novca, nemaš kud, a djeci ne možeš ništa pružiti. Vjera mi je pomogla. I da smo završili na ulici, snašla bi se. Neće niko ostati gladan. Radi, guraj i idi dalje. Moraš i možeš!“
Ko truje potrošače
Naknade na burzi kreću se od 1.200 do maksimalno 2.250 kuna (170 - 320 eura), nije ni tako mala, ali maksimalno se može isplaćivati 450 dana. Postoji mogućnost ostvarenja prava na trajnu naknadu, do ispunjenja uvjeta za mirovinu od 1.350 kuna (190 eura) mjesečno.
Standard u Hrvatskoj već nekoliko godina je isti, niti osjetno pada, niti raste, osim što su cijene odjeće i tehničkih usluga postale puno pristupačnije, ističe ekonomski savjetnik u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Goran Bakula.
„Kada govorimo općenito o standardu, sigurno je na neki način standard viši. Ali, ukoliko govorimo o novcu i što se za njega može kupiti, možemo reći da je to ipak ostalo isto, nisu se desila neka poboljšanja, ali ni pogoršanja", navodi Bakula.
Najviše od plaće odlazi na hranu i režije:
„U zapadno-evropskim zemljama na hranu odlazi 10 - 12 posto primanja, a kod nas odlazi 30-40 posto“, kaže Bakula.
Pri tom, dodaje Bakula, treba imati na umu da su plaće u europskim zemljama tri do tri i pol puta više nego u Hrvatskoj.
„Kod nas je zadnja prosječna plaća, prema Državnom zavodu za statistiku, 5.315 kuna, ali prema nekim zadnjim pokazateljima može se reći da oko dvije trećine ljudi prima plaću jednaku, ili ispod prosječne plaće u Hrvatskoj“, kaže Bakula.
Prosječna mirovina je 40 posto prosječne plaće i za srpanj je iznosila 2.165 kuna (300 eura). Porazna je činjenica da čak 80 posto umirovljenika prima mirovinu nižu od 3.000 kuna.
Otuda nas i nije začudio odgovor većine umirovljenika o trenutnoj mesnoj aferi u Hrvatskoj i navodnom uvozu 10 godina starog smrznutog mesa, koje se odmrzava i prodaje kao „friško“:
„Mi penzioneri nemamo za meso, pa se baš mnogo ni ne brinemo zbog toga.“
„Sve su to prevare. Prodaju nam smeće, guše naše seljake i naše proizvođače, ne daju im da žive, a uvoze iz vana pokvareno, samo zato da bi stavili sebi u džep.“
Premijerka je najavila „tscunami“ istragu o mesnoj mafiji u Hrvatskoj, ali, tek nakon što je pokušala obraniti mesnu industriju, za čiju kvalitetu je u svojim izjavama osobno jamčio ministar poljoprivrede. Njegov glasnogovornik je izjavio kako „meso nema rok trajanja“ - ističe novinar Jutarnjeg lista, Tomislav Kukec, koji je radio na serijalu „šokantna istina o mesu“, koje se u Hrvatsku uvozi iz više zemalja.
„Uglavnom se uvozi iz Rumunjske, Poljske, Bugarske i Njemačke, a postoje i priče, koje nije bilo moguće provjeriti, o švercu mesa preko Bosne i Hercegovine iz Brazila jer je Veterinarska komora zabranila uvoz mesa iz Brazila zbog lošeg kvaliteta", kaže Kukec.
Hrvati se ne nadaju porastu standarda i ne vjeruju Vladi da će izvesti zemlju iz krize. Iduće godine su parlamentarni izbori i u nikakve dublje reforme sigurno se neće ulaziti, a dosadašnji efekti vladinog gospodarskog oporavka su apsolutno nevidljivi - ističe Darko Baniček iz portala Business.hr:
„Izgleda da je sada već počela predizborna kampanja u kojoj će Vlada pokušavati svim snagama se dodvoriti ključnim interesnim grupama, koje su je i do sada držale na vlasti. Sve drugo se žrtvuje za osvajanje izbora. Dok većina zemalja u Europskoj uniji izlazi iz krize i očekuje rasta PDP-a za 1,8 posto, Hrvatska će ove godine zasigurno imati pad od 1,8 posto“, kaže Baniček.
Većina hrvatskih građana i ne razmišlja kako žive ljudi u susjednim državama bivše Jugoslavije:
„U nekim stvarima, mislim da se lošije žive u Srbiji. Bosna živi lošije, ali su to ljudi sa više duha i oni to puno lakše podnose nego mi.“
„Imam dosta svojim problema i ne razmišljam o tuđim.“
Ispitivanja pokazuju da se i dalje najviše troši na hranu. Situaciju dodatno pogoršava konstantno visoka nezaposlenost, koja se stalno vrti oko 300.000 ljudi, a upravo oni i najteže žive.
„Snalazimo se kako znamo. Muž mi je u mirovini. Dobijem 2.200 kuna i pokrij se sa koliko imaš.“
„Radi mi kćerka, ali imam sve sa sela, tako da nekako preživljavam.“
„Dok sam imala naknadu, to je išlo, ali u 5. mjesecu sam izgubila pravo na naknadu. Mama mi je pomagala, ali je prije dva dana umrla.“
„Sva sreća da su mi djeca velika, pa mi malo pomažu. Snalazim se. Kupi se pokoji komadić piletine, prilog je riža, grah, krumpir ili kelj. Nigdje ne putujemo. Bili smo sa penzionerima lani u Međugorju. Molimo se Bogu, ali nemamo baš neke koristi od toga.“
Kad uđeš u godine, teško je naći i čišćenje, a kamo li kakav bolji posao - nastavlja svoju priču 53-godišnja Zagrepčanka Štefica, radnica nekadašnje Tvornice duhana Zagreb:
„Prije četiri godine sam radila kod jednog doktora na crno, održavala kućanstvo. Morala sam čistit, spremat, kuhat – isto što i doma. Nismo mogli preživjeti. Zimi su režije velike. Sada smo se prebacili na drva. Kupili smo malu peć, pa ložimo, da malo uštedimo. Ljeti je najveća stavka voda, a zimi je grijanje užas.“
Slavica (37 godina), sa srednjom kemijskom, 90-tih je izbjegla iz Bosne. Također je na burzi. Tehnološki je višak:
„Firma je otišla na stečaj kada sam bila na porodiljskom. Tako sam završila na burzi. Malo je nezgodno jer imam četvero djece, a na burzi sam već dvije godine. Suprug mi je u mirovini. Dječji dodatak me dosta spašava jer su ga podigli radi nataliteta. Imam tri dečka. Između njih je po dvije godine razlike. Odjeća ide s jednog na drugog. Knjige čuvam. Šijem. Curica je posljednja. Često od svojih suknji njoj šijem haljine. Frizeru niko ne ide. Šišam, i sebe, i svu djecu. Kuham pice i pravim kruh. To mi se isplati jer domaći kruh može duže da stoji nego kupovni. Sa svim sitnicama, malo po malo, preživljavamo. Poslije 17 godina smo konačno ove godine otišli na more. Ispalo je slučajno. Prijatelj je bio u vikendici, pa nas je pozvao. Bili smo tri dana na moru.“
Unatoč životnom optimizmu, Slavica priznaje da je prošle godine ipak zapala u tešku depresiju:
„Bila sam zapala u takvu krizu, da sam počela gubiti nadu. Nisam vidjela dalje. Gdje god sam se okrenula, bio je zid ispred mene. Nemaš novca, nemaš kud, a djeci ne možeš ništa pružiti. Vjera mi je pomogla. I da smo završili na ulici, snašla bi se. Neće niko ostati gladan. Radi, guraj i idi dalje. Moraš i možeš!“
Ko truje potrošače
Naknade na burzi kreću se od 1.200 do maksimalno 2.250 kuna (170 - 320 eura), nije ni tako mala, ali maksimalno se može isplaćivati 450 dana. Postoji mogućnost ostvarenja prava na trajnu naknadu, do ispunjenja uvjeta za mirovinu od 1.350 kuna (190 eura) mjesečno.
Standard u Hrvatskoj već nekoliko godina je isti, niti osjetno pada, niti raste, osim što su cijene odjeće i tehničkih usluga postale puno pristupačnije, ističe ekonomski savjetnik u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Goran Bakula.
„Kada govorimo općenito o standardu, sigurno je na neki način standard viši. Ali, ukoliko govorimo o novcu i što se za njega može kupiti, možemo reći da je to ipak ostalo isto, nisu se desila neka poboljšanja, ali ni pogoršanja", navodi Bakula.
Najviše od plaće odlazi na hranu i režije:
„U zapadno-evropskim zemljama na hranu odlazi 10 - 12 posto primanja, a kod nas odlazi 30-40 posto“, kaže Bakula.
Pri tom, dodaje Bakula, treba imati na umu da su plaće u europskim zemljama tri do tri i pol puta više nego u Hrvatskoj.
„Kod nas je zadnja prosječna plaća, prema Državnom zavodu za statistiku, 5.315 kuna, ali prema nekim zadnjim pokazateljima može se reći da oko dvije trećine ljudi prima plaću jednaku, ili ispod prosječne plaće u Hrvatskoj“, kaže Bakula.
Prosječna mirovina je 40 posto prosječne plaće i za srpanj je iznosila 2.165 kuna (300 eura). Porazna je činjenica da čak 80 posto umirovljenika prima mirovinu nižu od 3.000 kuna.
Otuda nas i nije začudio odgovor većine umirovljenika o trenutnoj mesnoj aferi u Hrvatskoj i navodnom uvozu 10 godina starog smrznutog mesa, koje se odmrzava i prodaje kao „friško“:
„Mi penzioneri nemamo za meso, pa se baš mnogo ni ne brinemo zbog toga.“
„Sve su to prevare. Prodaju nam smeće, guše naše seljake i naše proizvođače, ne daju im da žive, a uvoze iz vana pokvareno, samo zato da bi stavili sebi u džep.“
Premijerka je najavila „tscunami“ istragu o mesnoj mafiji u Hrvatskoj, ali, tek nakon što je pokušala obraniti mesnu industriju, za čiju kvalitetu je u svojim izjavama osobno jamčio ministar poljoprivrede. Njegov glasnogovornik je izjavio kako „meso nema rok trajanja“ - ističe novinar Jutarnjeg lista, Tomislav Kukec, koji je radio na serijalu „šokantna istina o mesu“, koje se u Hrvatsku uvozi iz više zemalja.
„Uglavnom se uvozi iz Rumunjske, Poljske, Bugarske i Njemačke, a postoje i priče, koje nije bilo moguće provjeriti, o švercu mesa preko Bosne i Hercegovine iz Brazila jer je Veterinarska komora zabranila uvoz mesa iz Brazila zbog lošeg kvaliteta", kaže Kukec.
Hrvati se ne nadaju porastu standarda i ne vjeruju Vladi da će izvesti zemlju iz krize. Iduće godine su parlamentarni izbori i u nikakve dublje reforme sigurno se neće ulaziti, a dosadašnji efekti vladinog gospodarskog oporavka su apsolutno nevidljivi - ističe Darko Baniček iz portala Business.hr:
„Izgleda da je sada već počela predizborna kampanja u kojoj će Vlada pokušavati svim snagama se dodvoriti ključnim interesnim grupama, koje su je i do sada držale na vlasti. Sve drugo se žrtvuje za osvajanje izbora. Dok većina zemalja u Europskoj uniji izlazi iz krize i očekuje rasta PDP-a za 1,8 posto, Hrvatska će ove godine zasigurno imati pad od 1,8 posto“, kaže Baniček.
Većina hrvatskih građana i ne razmišlja kako žive ljudi u susjednim državama bivše Jugoslavije:
„U nekim stvarima, mislim da se lošije žive u Srbiji. Bosna živi lošije, ali su to ljudi sa više duha i oni to puno lakše podnose nego mi.“
„Imam dosta svojim problema i ne razmišljam o tuđim.“