Životni standard u Crnoj Gori je, prema opštim procjenama, veoma nizak. Različite ocjene se javljaju tek kada se domaća situacija uporedi sa regijom. U svakom slučaju, većina građana nateže kraj s krajem, a mali broj „odabranih“ živi lagodno, mada, kako sami priznaju, ni oni nisu lišeni briga.
„Od 2002. godine, životni standard građana Crne Gore je u stalnom padu“, rekao je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković, koji je, ocijenivši da su zaposleni u Crnoj Gori, u poređenju sa regionom, najgore prošli, rekao da je ovdje na djelu „vulgarni kapitalizam“, te da građani treba da shvate da moraju sami da se bore za bolji životni standard.
„Do ove globalne ekonomske krize, Crna Gora je bila ekonomski i mediteranski tigar. Čak i u tom vremenu standard kod zaposlenih nije rastao. Sada je globalna ekonomska kriza i, za razliku od drugih zemalja u okruženju, u Crnoj Gori to se najviše osjetilo. Dok su drugdje zarade zamrznute, kod nas zarade padaju. Mislim da smo mi najgore prošli u okruženju u zadnjoj deceniji“, kaže Keković.
U drugoj sindikalnoj organizaciji, kvalitet životnog standarda ocjenjuju sasvim drukčije. Portparol Saveza samostalnih sindikata, Zoran Đurišić, kaže da, po pitanju životnog standarda, Crna Gora prednjači u odnosu na region.
„Crna Gora ima relativno dobar standard. Prosječne plate i zarada su u Crnoj Gori najveće u regionu, ali veliki minus je postepeno poskupljenje namirnica, stambenog prostora i svih ostalih troškova. Prosječan građanin Crne Gore ne živi bezbrižno“, navodi Đurišić.
Ribari manmanje zarađuju
Zvanična statistika, koja je u domaćoj javnosti, ali i spolja više puta kritikovana kao nedovoljno kvalitetna, kaže da je prosječna julska zarada, bez poreza i doprinosa, iznosila 466 eura, odnosno, da je bila jedan i po procent manja nego u junu. Najniže prosječne neto zarade su registrovane u sektoru ribarstva 142 eura, dok su najveće zarade u oblasti finansijskog posredovanja u prosjeku 944 eura.
Potrošačka korpa je, po Monstatu, u julu vrijedila 753 eura, što je, takođe, neznatno manje u odnosu na jun. Prema svjedočenju samih građana, pad životnog standarda je očigledan:
„Još uvijek ne bih mogla reći da mi je užasno jer imam redovna primanja.“
„Plašim se da se ne nastavi lanac poskupljenja.“
„Apsolutno nemamo ništa. Nas je četvero i niko ne radi.“
„Kako koji dan imamo, tako se kuha i jede.“
U medijima se često mogu čuti što građani misle i osjećaju o svojim krajnje ograničenim finansijskim mogućnostima. Ljudi koji imaju sreću da žive lagodno, rjeđe se odlučuju da govore. Vasilije Miličković je građanin Crne Gore. Tokom svog radnog vijeka, uspješno se bavio biznisom, ali je pravo bogatstvo stekao na akcijama crnogorske Elektroprivrede:
„Imovina koju imam je po bankama u inostranstvu i ovdje. Plašim se devalvacije i bankrota banaka. Nije baš sve lagodno. Problem je kako sačuvati imovinu. Kada sam se našao u tom malom čudu, izgubio sam pola godine tražeći garancije da osiguram moju imovinu, koja se nalazila u nekoj banci. Vjerujte da je nisam mogao da nađem čak ni kod Lojda“, kaže Miličković.
RSE: Činjenica je da Vi i vaša porodica niste u prilici da se odričete bilo čega. Koji je posljednji luksuz koji ste priuštili sebi ili svojoj porodici?
Miličković; Kćerka je putovala do Italije i potrošila je oko 800 eura. Živimo i dalje skromno. Troškovi cijele porodice su do 3.000 eura.
„Od 2002. godine, životni standard građana Crne Gore je u stalnom padu“, rekao je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković, koji je, ocijenivši da su zaposleni u Crnoj Gori, u poređenju sa regionom, najgore prošli, rekao da je ovdje na djelu „vulgarni kapitalizam“, te da građani treba da shvate da moraju sami da se bore za bolji životni standard.
„Do ove globalne ekonomske krize, Crna Gora je bila ekonomski i mediteranski tigar. Čak i u tom vremenu standard kod zaposlenih nije rastao. Sada je globalna ekonomska kriza i, za razliku od drugih zemalja u okruženju, u Crnoj Gori to se najviše osjetilo. Dok su drugdje zarade zamrznute, kod nas zarade padaju. Mislim da smo mi najgore prošli u okruženju u zadnjoj deceniji“, kaže Keković.
U drugoj sindikalnoj organizaciji, kvalitet životnog standarda ocjenjuju sasvim drukčije. Portparol Saveza samostalnih sindikata, Zoran Đurišić, kaže da, po pitanju životnog standarda, Crna Gora prednjači u odnosu na region.
„Crna Gora ima relativno dobar standard. Prosječne plate i zarada su u Crnoj Gori najveće u regionu, ali veliki minus je postepeno poskupljenje namirnica, stambenog prostora i svih ostalih troškova. Prosječan građanin Crne Gore ne živi bezbrižno“, navodi Đurišić.
Ribari manmanje zarađuju
Zvanična statistika, koja je u domaćoj javnosti, ali i spolja više puta kritikovana kao nedovoljno kvalitetna, kaže da je prosječna julska zarada, bez poreza i doprinosa, iznosila 466 eura, odnosno, da je bila jedan i po procent manja nego u junu. Najniže prosječne neto zarade su registrovane u sektoru ribarstva 142 eura, dok su najveće zarade u oblasti finansijskog posredovanja u prosjeku 944 eura.
Potrošačka korpa je, po Monstatu, u julu vrijedila 753 eura, što je, takođe, neznatno manje u odnosu na jun. Prema svjedočenju samih građana, pad životnog standarda je očigledan:
„Još uvijek ne bih mogla reći da mi je užasno jer imam redovna primanja.“
„Plašim se da se ne nastavi lanac poskupljenja.“
„Apsolutno nemamo ništa. Nas je četvero i niko ne radi.“
„Kako koji dan imamo, tako se kuha i jede.“
U medijima se često mogu čuti što građani misle i osjećaju o svojim krajnje ograničenim finansijskim mogućnostima. Ljudi koji imaju sreću da žive lagodno, rjeđe se odlučuju da govore. Vasilije Miličković je građanin Crne Gore. Tokom svog radnog vijeka, uspješno se bavio biznisom, ali je pravo bogatstvo stekao na akcijama crnogorske Elektroprivrede:
„Imovina koju imam je po bankama u inostranstvu i ovdje. Plašim se devalvacije i bankrota banaka. Nije baš sve lagodno. Problem je kako sačuvati imovinu. Kada sam se našao u tom malom čudu, izgubio sam pola godine tražeći garancije da osiguram moju imovinu, koja se nalazila u nekoj banci. Vjerujte da je nisam mogao da nađem čak ni kod Lojda“, kaže Miličković.
RSE: Činjenica je da Vi i vaša porodica niste u prilici da se odričete bilo čega. Koji je posljednji luksuz koji ste priuštili sebi ili svojoj porodici?
Miličković; Kćerka je putovala do Italije i potrošila je oko 800 eura. Živimo i dalje skromno. Troškovi cijele porodice su do 3.000 eura.