Nakon najnovijeg slučaja femicida u kojem je ubijena žena iz Velesa, Rosica Kočeva, Pokret za slobodu i pravdu žena "Nijedna više" organizovao je proteste u Skoplju.
Među demonstrantima je bila i Sara Milenkovska, politikološkinja i magistratkinja rodnih studija koja je govorila za Makedonski servis Radija Slobodna Evropa.
Radio Slobodna Evropa: Koje ste poruke do sada poslali institucijama kroz proteste i koji su vaši zahtevi?
Milenkovska: Hvala vam na prilici da malo više i direktnije govorim o ovoj temi, jer se ona veoma često zanemaruje i samo kada se dogodi određeni femicid ili rodno zasnovano nasilje, to se javno rešava samo nekoliko dana.
Međutim, naš cilj je da nastavimo da protestujemo svakog četvrtka, dok ne vidimo ozbiljne promene.
I iako smo danas pred vama pročitali konkretne zahteve, želela bih da naglasim da to nisu jednostavni građanski zahtevi, već crvena linija koju ponavljamo iznova i iznova, svakog 8. marta, svakog 25. novembra i svakog drugog dana, kada vidimo novi slučaj rodno zasnovanog nasilja.
Ali, preciznije, šta se zahteva i šta se očekuje u pogledu odgovornosti, pored lažnih obećanja i prebacivanja odgovornosti sa institucije na instituciju, zahtevamo izmene krivičnog zakona koje će omogućiti da se nasilje nad ženama, tj. telesne povrede, prinuda i ugrožavanje bezbednosti goni po službenoj dužnosti. Zakon koji je već podnet i za koji tražimo od Vlade i Parlamenta da daju prioritet njegovom usvajanju.
Zahtevamo zakonsku regulativu, da se delo nasilja nad ženama postavi na viši nivo i jasne finansijske strukture koje će garantovati da se obezbeđuju sredstva za sprovođenje postojećih i potencijalnih novih zakonskih izmena.
Zahtevamo da se zabrana prilaska revidira, da može da traje duže od 30 dana, čak i doživotno.
Nadzorna debata takođe u Parlamentu o sprovođenju zakona o zaštiti žena od nasilja i potpuni uvid u to kako institucije i policija postupaju sa prijavama, da budu odgovorni građanima jer još uvek imamo femicide.
Femicid u Velesu je jedan od mnogih, gde vidimo obrazac ponavljanja, gde je žrtva prijavila pre godinu dana, ili već nekoliko puta, a nije shvaćena ozbiljno. Žrtve se čuju kada su već mrtve.
Ne želimo da dođe do te tačke, da govorimo u nečije ime, kada one više nisu ovde sa nama.
RSE: Gonjenje slučajeva porodičnog nasilja po službenoj dužnosti jedna je od promena koje su predviđene kada je u pitanju krivični zakonik. Koliko mislite da će ovo, relativno govoreći, obeshrabriti nasilnike? Šta će ova promena značiti za žene?
Milenkovska: Nažalost, moramo biti veoma iskreni prema sebi u vezi sa kontekstom u kojem živimo.
Ne mislim da će to obeshrabriti nasilnike da nastave da budu nasilnici. Poenta nije samo u većim kaznama da bi se videla određena promena u našem društvu.
Potrebne su ozbiljne obrazovne mere, potrebno je sveobuhvatno seksualno obrazovanje, a potrebna je i rodna ravnopravnost kao politički koncept u našem društvu kako bismo mogli da vidimo da nasilje zapravo nije način komunikacije.
To nije nešto što bi trebalo da se normalizuje u našem društvu i kada se pozabavimo kulturom nasilja, onda možemo videti kako će ove zakonske odredbe imati neki efekat.
Međutim, ono što trenutno imamo kao alat kojim pokušavamo da napravimo neku promenu jeste da moramo da prođemo kroz zakone da bismo videli neku promenu politike, da bismo videli bilo kakvu promenu kulture, potrebni su zakoni koji nam barem minimalno garantuju da postoji neki prag zaštite.
Nažalost, svesni smo da čak i ako imamo najbolje zakone, koje smo u nekim aspektima poboljšali, ali možda nisu na najvišem nivou, ipak kada je u pitanju sprovođenje tih zakona, zaostaje se.