Čini se da je, za promjenu, Evropska unija spremna brzo da donese odluku kada su u pitanju vodeće funkcije u raznim institucijama.
S obzirom na to da se lideri EU sastaju u Briselu 17. juna kako bi održali prvi razgovor nakon evropskih parlamentarnih izbora, mogao bi biti postignut preliminarni dogovor o tome ko će zauzeti koju funkciju, uključujući šefa vanjske politike EU, predsjednike Evropske komisije, Vijeća i Parlamenta. Očekuje se da će novi sastav biti formalno potvrđen kada se šefovi 27 zemalja članica ponovo sastanu u glavnom gradu EU 27. i 28. juna.
Vrlo je vjerovatno da će njemačka kandidatkinja iz desnog centra Ursula von der Leyen dobiti još jedan petogodišnji mandat kao predsjednica Komisije, dok će njena stranačka kolegica sa Malte Roberta Metsola nastaviti predsjedavati Evropskim parlamentom još dvije i po godine.
Svi pokazatelji upućuju na to da će bivši portugalski socijalistički premijer Antonio Costa zamijeniti Charlesa Michela kao predsjednik Evropskog vijeća, dok se očekuje da će trenutna estonska premijerka Kaja Kallas naslijediti Španca Josepa Borrella kao šef vanjske politike EU.
Zašto izgleda da bi EU mogla ovo brzo riješiti?
Postoje dva očigledna faktora. Vrlo jasan izborni rezultat i potreba da se pošalje signal evropskim građanima, ali i ostatku svijeta. Glasanje na evropskim parlamentarnim izborima pokazalo je da je, uprkos nekim dobrim rezultatima euroskeptičnih populista u ključnim zemljama poput Francuske i Njemačke, centar opstao.
Evropska narodna stranka imala je dobar izborni rezultat, osvojili su nekoliko mjesta i završili na prvom mjestu sa popriličnom razlikom. Sasvim je prirodno da Von der Leyen koja je njihov vodeći kandidat, dobije još jednu priliku. Ključno je i to što je ona ostala prilično popularna. Pohvaljena je zbog svoje čvrste podrške Ukrajini, generalno proširenju EU i načinu na koji je upravljala krizom Covid-19 nakon početnog sporog početka. Osim toga, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz su zadovoljni s njom, iako nijedan od njih ne pripada istoj političkoj grupi kao ona.
Slično tome, prirodno je da bi centar-lijevi S&D predložio kandidata za predsjednika Vijeća nakon što su završili na drugom mjestu. Moglo bi doći do natezanja za poziciju šefa vanjske politike sa Renew koji su završili na trećem mjestu, ali za sada se čini da je ovo pobjednička kombinacija. Ona jednostavno zadovoljava sve potrebne kriterije kada je u pitanju rješavanje prilično komplikovane slagalice. Imate ravnotežu spolova; imate ravnotežu političkih stranaka i geografsku ravnotežu. Jednostavno se uklapa. A i nije bilo mnogo alternativnih kandidata jer su, Mette Frederiksen, premijerka Danske sa strane lijevog centra i njen konzervativni grčki kolega Kyriakos Mitsotakis brzo demantovali glasine da su zainteresovani za bilo koju od vodećih funkcija.
A onda dolazi drugi faktor, a to je slanje signala. Nakon izbornog rezultata koji je pojedine šokirao, Brisel želi biti viđen kako brzo i samouvjereno djeluje. S obzirom na to da Mađarska preuzima rotirajuće predsjedavanje Vijećem 1. jula, postoji i želja da se brzo nastavi kako bi se ovo privelo kraju. Većina ljudi iz EU s kojima razgovaram također misli da je bolje ne zaglaviti se previše u raspravi o vodećim pozicijama jer postoje važnija pitanja koja se trebaju riješiti kao što su rat u Ukrajini, sukob na Bliskom Istoku i zatim izbori u SAD.
"Bilo bi dobro da dovedemo svoju kuću u redu s obzirom na sve što se dešava oko nas," kako je to jedan od mojih izvora iz Brisela sažeto rekao.
Šta bi moglo spriječiti ovaj plan?
Mnogo toga zapravo: Evropski parlament, Macron, Meloni i Charles Michel.
Lideri EU se ne pitaju kada se radi o predsjedniku Parlamenta. To je isključiva odgovornost tog tijela. S druge strane, Parlament se ne pita u slučaju predsjednika Vijeća. Ta osoba treba samo kvalifikovanu većinu (55 posto zemalja članica EU koje predstavljaju 65 posto ukupne populacije bloka) da osigura poziciju. Za predsjednika Komisije i šefa vanjske politike, situacija je nešto složenija. Mogu proći sa kvalifikovanom većinom, ali također moraju proći Evropski parlament sa prostom većinom.
Von der Leyen je 2019. godine prošla s tek devet glasova razlike i moglo bi biti još teže ovog puta s glasanjem zakazanim za 18. juli. Ako Evropski parlament pokaže mišiće i odbije je, lideri moraju ponovo sjesti i pronaći alternativu koja bi mogla osvojiti 361 potrebnih glasova u parlamentu. Kad parlament odobri predsjednika Komisije, on ili ona će morati postaviti tim komesara iz svake od drugih 26 država članica, a s obzirom na to da je šef vanjske politike jedan od tih 26, on ili ona također će morati proći saslušanja i glasanje u parlamentu kasnije ove jeseni. Drugim riječima, proces je prilično dugačak.
To je velika institucionalna prepreka. Ali šta je s ličnim preprekama? Macron je jedna od njih. Izazvao je haos u Briselu raspisivanjem prijevremenih parlamentarnih izbora u Francuskoj za 30. juni nakon katastrofalnih evropskih izbora za njegovu stranku. Pitanje je još uvijek, želi li se fokusirati na ove izbore pa onda na vodeće funkcije ili obrnuto? Većina ljudi s kojima razgovaram misli da Macron nema ništa od odgađanja imenovanja za vodeće funkcije i da se dobro slaže s Costom, Kallas i Von der Leyen.
Šta je sa Michelom? Kao trenutni predsjednik Evropskog vijeća, on bi trebao biti taj koji prati raspravu o funkcijama. I hoće, ali je javna tajna u Briselu da se on loše slaže s Von der Leyen i postoje stalne optužbe da želi potopiti njene šanse za reizbor i potencijalno osigurati sebi vodeću funkciju poput portfelja vanjske politike. S druge strane, čini se da bi sada mogao postati ministar vanjskih poslova u svojoj rodnoj Belgiji i da je dobio jasne signale da većina lidera želi da se ovaj cirkus s funkcijama završi što prije.
I onda ostaje Meloni. Ona je bila jedna od pobjednica evropskih izbora. Šta ona želi dobiti iz svega ovoga? Jer Von der Leyen bi mogla trebati podršku zastupnika Evropskih konzervativaca i reformista (ECR) da pređe prag od 361 glasa u parlamentu. Hoće li Meloni željeti da ECR dobije jednu od tri vodeće funkcije ili će biti zadovoljna osiguravanjem teškog portfelja za Italiju u Komisiji, nešto vezano za industrijsku politiku, odbrambenu nabavu ili ekonomiju?
Dakle, ne treba isključiti trgovanje i pregovore u Briselu u narednim satima, danima i sedmicama.
