Prvi hitac je ispaljen u transatlantskom trgovinskom ratu koji otvara još jedan front između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država nakon što su se između njih već povećale razlike u pogledu ruskog rata u Ukrajini i bezbednosne arhitekture kontinenta.
Od početka februara se znalo da će Vašington od 12. marta uvesti carinu od 25 odsto na uvoz evropskog čelika i aluminijuma.
Predsednik SAD Donald Tramp (Trump) je oštro kritikuje američki trgovinski deficit – ne samo s Evropom – i veruje da su carine način da se investicije i radna mesta vrate u Ameriku.
Brisel se priprema za ovaj trenutak još od kada se Donald Tramp vratio u Belu kuću u januaru, zbog čega su protivmere odmah najavljene 12. marta. Mera SAD usmerena je na trgovinu vrednu 28 milijardi dolara (25,6 milijardi evra) i Evropska unija je uzvratila paketom ukupne vrednosti od 26 milijardi evra koji se sprovedi u dve faze.
Prvi, koji dolazi 1. aprila, pogodiće klasične proizvode "Amerikane" kao što su burbon, farmerke i motocikli Harli-Dejvidson (Harley-Davidson) i vredi osam milijardi evra. Ovo je u suštini "vraćanje mere" iz vremena prvog Trampovog mandata, kada su SAD i EU bile u sličnom trgovinskom sporu, i ne zahteva odobrenje članica EU jer je trgovina prvenstveno odgovornost Evropske komisije.
Međutim, za drugu grupu carina, za koju je predloženo da stupi na snagu 13. aprila, potrebna je kvalifikovana većina članica EU. One su usmerenje na poljoprivredne proizvode, tekstil, kućne aparate i plastiku i vredi 18 milijardi evra.
Početno verovanje među diplomatama s kojima je RSE razgovarao je da ova većina itekako postoji jer je EU sve više ogorčena američkom administracijom. Međutim, to bi moglo da se ispostavi kao dugotrajan rat u kome Evropa ima više da izgubi od SAD.
Da li je EU spremna za trgovinski rat?
Brojke govore sve. Prošle godine, SAD su bile najveći partner Evropske unije za izvozu robe, od koje je 20,6 odsto otišlo preko Atlantika, u vrednosti od preko 600 milijardi dolara. Međutim, EU je u tom istom periodu iz SAD uvezla "samo" robu vrednu 370 milijardi dolara. To je ono što nervira Trampa i što EU čini ranjivom u ovoj borbi.
EU je u velikoj meri šampion slobodne trgovine u ligi sve većeg protekcionizma. I dok je ovaj klub nedavno sklopio sporazum o slobodnoj trgovini s grupom zemalja u Latinskoj Americi i razgovara s ekonomskim gigantima u usponu poput Indije, transatlantska trgovina je jednostavno previše unosna.
Veliki evropski izvoznici kao što su Nemačka, Italija i Holandija – koje se sve muče s malim ili nikakvim ekonomskim rastom – bolno su svesne toga. EU za sada izgleda ujedinjena, ali što to duže bude trajalo, to će više pojedinačnih država članica vršiti pritisak na Brisel da postigne sporazum s Vašingtonom.
Kada je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (von der Leyen) rano 12. marta najavila kontramere, odmah je istakla da ćemo "uvek ostati otvoreni za pregovore".
Nada u Briselu sada je usredsređena na dve stvari: prvo, da će Vašington biti voljan da ukine mere, bar na neko vreme, baš kao što je to više puta činio s Kanadom i Meksikom poslednjih meseci. I, možda, još važnije, da situacija neće dalje eskalirati i postati moneta u drugim političkim pitanjima kao što su rat u Ukrajini i bezbednost evropskih zemalja koje i dalje zavise od američke dobre volje.