Evropska komisija je 30. oktobra predstavila svoj godišnji izvještaj o proširenju, sa drugačijim tonom od prošlogodišnjeg, kada je izvršna vlast EU dala istorijske preporuke: predložila je otvaranje pristupnih pregovora sa Moldavijom, Ukrajinom i uslovno za Bosnu i Hercegovinu i predložila da se Gruziji dodijeli status kandidata. Ove godine u izvještaju je bilo manje velikih vijesti i preporuka.
Sama činjenica da je objavljen u sedmici školskih praznika u Briselu, a da su mnogi zvaničnici EU daleko od ureda i da je Evropska komisija dala prioritet izvještaju o poboljšanju civilne i odbrambene spremnosti, govori dosta o tome koliki značaj bloka daje daljem proširenju u ovom trenutku.
Zapravo, najzanimljiviji aspekt cijelog paketa bio je koliko će Evropska komisija biti oštra prema Gruziji, tek nakon parlamentarnih izbora sa nekoliko prijavljenih nepravilnosti koje su vladajućem Gruzijskom snu dale nevjerovatnu većinu.
I bilo je prilično osuđujuće po Gruziju, prema standardima EU.
Pozivajući se na nedavno usvajanje kontroverznog "zakona o stranom uticaju", sličnom ruskom takozvanom zakonu o "stranom agentu", i zakona protiv LGBT-a, kao i "snažne anti-EU narative gruzijskih zvaničnika", dokumentu zaključuje da "osim ako Gruzija ne preokrene trenutni pravac djelovanja koji ugrožava njen put ka EU i demonstrira opipljive napore za rješavanje iskazanih zabrinutosti i ključnij reformi, Komisija neće biti u poziciji da razmotri preporuku za otvaranje pregovora s Gruzijom."
Prošli put, Evropska komisija dala je Tbilisiju devet uslova u različitim oblastima koje treba ispuniti kako bi započeli pristupne pregovore. Ovdje, Brisel je jednostavno zaključio da je južnokavkaska republika napravila "beznačajan napredak" i primjetio manjak "dovoljne političke posvećenosti vlasti" da se ide sa neophodnim reformama.
Podijeljena EU
Izvještaj se poziva na preliminarne nalaze OSCE-a objavljene nakon glasanja, u kojima se navodi "nekoliko nedostataka koji su se desili u napetom i visoko polarizovanom okruženju", kao što su zastrašivanje i kompromisi o tajnosti glasanja. Govori o "sveobuhvatnoj izbornoj reformi" i "konstruktivnom i inkluzivnom dijalogu u cijelom političkom spektru".
Ali, kao i u ranije objavljenim saopštenjima, izbori se ne proglašavaju ništavnim. I istina je da je EU podijeljena oko toga.
Mađarski premijer Viktor Orban potrčao je do Tbilisija da čestita svojim političkim saveznicima, dok su evropski ministri iz 15 zemalja članica EU izdali saopštenje barem dovodeći u pitanje fer glasanje i podvlači da Orban nije govorio u ime bloka.
Ove podjele će otežati dogovor oko potencijalnih budućih sankcija trenutnom rukovodstvu Gruzije. Mađarska, a vjerovatno i Slovačka, staviće veto na njih.
I onda postoji pitanje stvarnog pronalaženja nekog krivičnog djela koje može biti sankcionisano, precizno ga usmjeriti na dovoljno visoke zvaničnike i onda to potkrijepiti dokazima. Trenutno se to čini kao težak zadatak za Brisel. Ono što je preostalo, osim smanjenja dodatnih sredstava Tbilisiju, je obustaviti liberalizaciju viznog režima, za šta je potrebna samo kvalifikovana većina država članica.
Ali postoji li zaista apetit za kažnjavanjem cjelokupne populacije?
EU će o tome razgovarati na neformalnom samitu EU u Budimpešti sljedeće sedmice i kada se ministri vanjskih poslova EU sastanu u Briselu kasnije u novembru. Ali ne očekujte brze korake.
Dakle, šta je sa pozitivnijim aspektima izvještaja? Komisija se nada da će i Moldavija i Ukrajina otvoriti poglavlja za pristupanje EU "što je prije moguće u 2025. godini". Brisel će tražiti da Kišinjev dalje pojača borbu protiv korupcije i "deoligarhizaciju" kako bi nastavio dalje na svom putu ka članstvu, dok Kijev treba da nastavi da se bori protiv organizovanog kriminala i nastavi da unapređuje zakonodavstvo za nacionalne manjine.
Milo za drago
Ono na šta treba obratiti pažnju je potencijalna veza sa Srbijom – i politikantstvo koje može uslijediti. Već treću godinu zaredom, Evropska komisija preporučuje da se Beogradu omogući otvaranje više poglavlja o pristupanju EU. To je nešto za čim teži i Mađarska, koja trenutno predsjedava EU.
Mnoge druge zemlje članice EU, međutim, nisu impresionirane bliskim vezama Beograda i Moskve. Ne isključujte da bi Budimpešta možda htjela da trguje zelenim svjetlom za napredak Srbije krajem 2024. u zamjenu za davanje OK za Ukrajinu negdje 2025.
Tu je i za Albaniju i Crnu Goru "sretno čitanje" izvještaja. Ranije u oktobru Tirana je otvorila svoj prvi klaster pristupnih poglavlja, a u decembru se Evropska komisija nada da će zemlje članice otvoriti još jednu seriju. Takođe podržava veoma ambiciozan cilj zemlje da se pregovori o pristupanju okončaju do kraja 2027. Ovo je zaista u rukama država članica, ali trenutno je Albanija "priča o dobrom osećaju", inače prilično žalosne priče o proširenju EU na Zapadni Balkan.
Za Crnu Goru, koja je već otvorila svih 30+ poglavlja, Evropska komisija se nada da bi neka poglavlja zaista mogla biti zatvorena do kraja godine, što bi trebalo da bude izvodljivo, a da se razgovori okončaju krajem 2026. godine, što je i cilj Podgorice, što je možda samo malo daleko za preći.
Ali ako se neka država pridruži klubu još ove decenije, vjerovatno je da će to biti Crna Gora.
Naizgled beznadežni
Zatim tu su naizgled beznadežni slučajevi Kosova, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine.
Aplikacija Prištine za EU čami u Vijeću, gdje države članice još uvijek ne žele da je pošalju Komisiji na mišljenje o izvodljivosti članstva - barem ne prije februarskih parlamentarnih izbora u zemlji.
Sjeverna Makedonija ostaje zaglavljena sve dok ne promijeni svoj ustav u skladu sa željama Bugarske, što se ne da će biti u skorije vrijeme.
A tu je i Bosna i Hercegovina, koja bi potencijalno mogla započeti pristupne pregovore u doglednoj budućnosti, ali to do sada nije uspjelo s osnovnim uslovima kao što je imenovanje glavnog pregovarača za razgovore sa EU, tima koji će obavljati teške poslove tokom tih pregovora i nacionalni plan za ugrađivanje zakona EU u nacionalno zakonodavstvo – što opet odražava nefunkcionalnu unutrašnju politiku Sarajeva u kojoj se entiteti u zemlji rijetko mogu dogovoriti o bilo kakvom putu naprijed.
