Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Ratko Bošković, zamjenik glavne urednice magazine Business
Subota 17. listopada
Subotu su obilježili odjeci s godišnje konferencije Zagrebačke burze u Splitu. Želio sam otputovati na konferenciju, ali mi redakcijski poslovi nisu dopustili. Kolege u redakciji upozoravaju odgovor guvernera Rohatinskog "onima koji kažu da bi ekspanzivna monetarna politika mogla biti rješenje za krizu", zvuči im kao guvernerov odgovor na moje komentare u Business.hr-u.
I prijatelj ekonomist, s američkom diplomom, na radu u jednoj velikoj europskoj banci, piše mi: "Vidio sam. Ne znam šta da ti kažem. Kaže da smo prezaduženi i da HNB ne smije poticati politiku koja nas je tu dovela, ali to od njega nitko niti ne traži.
Najvažnije je pitanje kako ćemo mi rasti kada kriza bude gotova? Odgovor je, nikako, jer nemamo s čime, i to nitko ne želi reći, a u tome je cijeli problem."
Nedjelja, 18. listopada
Nedjelja je dan za obitelj: sinovi s curama dođu na ručak pa se svi okupimo oko stola. No njima se, naravno, žuri dalje, tako da meni ostaje vrijeme za čitanje. Do sita sam se načitao Financial Timesa koji su se skupili tokom tjedna, pročitao nekoliko working papersa
MMF je objavio kako niti druge male i otvorene zemlje u razvoju nisu koristile inovativne, nekonvencionalne monetarne politike kao ni Hrvatska.
Ponedjeljak, 19. listopada
Dan u kojem su opet u prvom planu bila hrvatska brodogradilišta. Predsjednica Vlade Jadranka Kosor demantira izjavu Andrije Hebranga da je Hrvatska raspisala natječaj za privatizaciju brodogradilišta samo pro forma, ispunjavajući zahtjev EU.
"U prvi krug privatizacije brodogradilišta išli smo apsolutno iskreno, uvjereni da ćemo imati uspjeha. No nije bilo osobite sreće...", rekla je Jadranka Kosor. "No meni se ne čini da je to pitanje sreće", napisao sam dopisnici iz Bruxellesa, koja me pita što će biti s brodogradilištima. "Jako se zaoštrio sukob sa škveranima koji više nemaju za plaće. Neće ići onako elegantno kako su zamislili u Bruxellesu, osobito s obzirom na hrvatski tradicionalni raskol 'sjevera' i 'juga'."
Utorak, 20. listopada
U utorak se pročulo da je Vlada došla na novu genijalnu ideju kako će lakše prodati brodogradilišta: odlučila im je više platiti za pomorsko dobro koje im je oduzela. Tako Vlada zapravo plaća za nešto što je ionako njezino. Pišem kolegici novinarki koja prati brodogradnju: "Trebalo je na vrijeme brodogradnju raščlaniti, da niti jedno poduzeće ne bude 'too big to fail', pa postepeno i pametno, a opet brzo, prebaciti biznis privatnicima kojih tu u Hrvatskoj već ima. Ali, reci ti to 'višem referentu za uvoz sušenog voća i povrća' koji odlučuje o brodogradnji'..."
"A tko je to?", pita me kolegica. Potpredsjednik Vlade Damir Polančec, sve do nedavno, odgovaram.
Navečer doživljavam neugodnost. Naš direktor zamolio me da umjesto njega na konferenciji o 'human resources' u hotelu Westin vodim okrugli stol s nekolicinom vlasnika hrvatskih brzorastućih poduzeća, takozvanim gazelama. Pripremio sam se, došao na konferenciju, ali gazele se nisu pojavile. Što se dogodilo, nisam saznao.
Srijeda, 21 listopada
Rano ujutro opet ja na konferenciji o upravljanju ljudskim resursima, na 17. katu zagrebačkog hotela Westin, no ovoga puta
Sve su banke sav svoj novac uložile u hrvatske državne obveznice, na koje ministar Šuker plaća toliku kamatu da bankarima više nije potrebno baviti se ničim drugim.
Četvrtak, 22 listopada
Uobičajeni radni dan u redakciji, počinje vrlo intenzivno. U kratkim rokovima naša mala ekipa mora jako puno toga učiniti... U jednom trenutku zazvoni telefon. "Sad ćeš se jako iznenaditi kad čuješ tko je...", kaže muški glas. Zbilja sam se iznenadio; javio se znanac iz Varaždina kojeg nisam vidio ni čuo barem 15 godina.
Priča mi kako je pokrenuo novi posao, zastupa u cijeloj regiji divovsku američku tvrtku specijaliziranu za stabilizaciju zemljišta kod gradnje cesta, auto-cesta, kosina, zidova i slično. I već gradi najviši zid u Europi, iznad Bakarskog zaljeva, a sprema se graditi i u Crnoj Gori i u Sočiju.
Zbilja nevjerojatna priča. Zadnji put kad smo se čuli šivao je uniforme za hrvatsku vojsku, a prije toga bio je nogometni golman, voditelj marketinga Varteksa, kad se zapleo u sukob s Gažijem, Vanjom Špiljkom i ekipom.
Petak, 23. listopada
Petak mi je obično ležerniji dan jer ponedjeljkom Business.hr nema rubriku s fičerima koja je moje posebno uredničko zaduženje. Petak tako koristim za kave i gablece pa sam se danas našao s poznanikom koji se bavi faktoringom, isplatom potraživanja tvrtkama. "I, kako je, je li točno da u zemlji vlada nelikvidnost, ili su to samo priče?" pitam ga.
Nelikvidnost je totalna, veli on. Njemu je posao praktično zamro. Niti u jednoj banci od onih s kojima je još lani puno radio ne može dobiti pozajmice. Sve su banke sav svoj novac uložile u hrvatske državne obveznice, na koje ministar Šuker plaća toliku kamatu da bankarima više nije potrebno baviti se ničim drugim...
S tim i takvim vijestima vraćam se u redakciju, i već pomalo pakiram kompjutor. Sutra je subota, moja Jadranka i ja možda ćemo se spustiti do mora: malo ljudi je svjesno kako je Zagreb s dovršenjem auto-ceste do Rijeke postao grad na moru: od izlaza iz grada do trenutka kad se ugleda more, treba manje od sat vremena. I to bez kršenja propisa!
