Dodjelom najviših državnih odlikovanja, panel-diskusijama, prijemima i najavama da će ispuniti uslove za prijem u Evropsku uniju, Crna Gora obilježava 19 godina od obnove nezavisnosti.
Na referendumu o nezavisnosti 21. maja 2006., opcija za obnovu suvereniteta Crne Gore pobijedila je sa 55,5 posto glasova, nasuprot 44,5 posto onih koji su se zalagali za opstanak u državnoj zajednici sa Srbijom.
Devetnaest godina kasnije, glavni vanjskopolitički cilj Crne Gore je ulazak u Evropsku uniju, rekao je premijer Milojko Spajić na prijemu povodom Dana nezavisnosti.
"Očekujem da taj generacijski san bude ispunjen naredne godine, dvije decenije od obnove nezavisnosti. Da do kraja sljedeće godine ispunimo sve zahtjeve iz pregovaračkog procesa i da do 2028. Crna Gora postane članica EU", kazao je Spajić.
Najviša državna odličja za zaslužne
Prvi put od obnove nezavisnosti, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je uručio najveća državna odlikovanja zaslužnim pojedincima.
Posthumno je odlikovan novinar i urednik Dana, Duško Jovanović, koji je ubijen 27. maja 2004. ispred redakcije tog lista. Prema riječima Milatovića, bio je jedan od simbola novinarske profesije koji je borbu za bolju i pravedniju Crnu Goru platio životom.
Nagrađena je i građanska aktivistkinja Vanja Ćalović Marković, direktorica MANS-a koja više od 20 godina vodi borbu - za pravdu, protiv korupcije i zloupotrebe javnih resursa.
Za doprinos crnogorskom sportu je odlikovan proslavljeni fudbaler Dejan Savićević, prvi predsjednika Fudbalskog saveza u nezavisnoj Crnoj Gori.
Laureati su i Mirsad Serhatlić, kompozitor i frontmen grupe Makadam, potom prvi šahovski velemajstor u Crnoj Gori Božidar Ivanović, Zoran Rašović, potpredsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Tatjana Motrenko-Simić, ginekolog, Snežana Dragićević, jedini brolog, proizvođač vina Goran Radević.
Kako do istinske nezavisnosti?
Do ostvarenja evropskog cilja će trebati dostići istinsku nezavisnost, čulo se na panel diskusiji "Crna Gora 19 godina kasnije – ideali i stvarnost", koja je održana u Šavniku, na sjeveru države, u okviru proslave Dana nezavisnosti.
Poručeno je da Crnoj Gori predstoji reafirmacija vrijednosti iz 2006. koja bi omogućiti istinsku, a ne samo deklarativnu nezavisnost.
"Svjedočimo paradoksu – dok je država formalno nezavisna, povjerenje građana u demokratske procese opada, a mladi se povlače iz političkog života", kazala je profesorica Fakulteta političkih nauka Olivera Komar.
Istraživanja, kako je dodala, pokazuju zabrinjavajuće društvene trendove – porast religioznosti, političku apstinenciju mladih i opadanje povjerenja u institucije.
Tri Vlade od smjene vlasti prije pet godina
Evropski put zemlje deklarativno zagovaraju sve parlamentarne stranke i nakon smjene Demokratske partije socijalista (DPS) pod čijim je vođstvom izglasana nezavisnost, a koja je nakon tri decenije izgubila vlast avgusta 2020.
Većinu na tim parlamentarnim izborima su dobili prosrpski i proruski Demokratski front, Demokrate i Građanski pokret URA.
Podržala ih je Srpska pravoslavna crkva, koja je imala dominantan uticaj i na formiranje prve Vlade premijera Zdravka Krivokapića nakon smjene DPS-a.
Od smjene vlasti, Crna Gora je promijenila tri Vlade.
Put obnove nezavisnosti
Crna Gora je nezavisnost prvi put dobila 1878. na Berlinskom kongresu, kao 27. suverena zemlja svijeta.
Međutim, uz saglasnost velikih sila, nakon Prvog svjetskog rata je pripojena Srbiji 1918, a crnogorska dinastija je detronizovana.
Nakon toga Crna Gora postaje dio Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, i u toj zajednici je dočekala Drugi svjetski rat.
Njegovim okončanjem je postala jedna od šest republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
U vrijeme raspada Jugoslavije početkom devedesetih, Crna Gora je ostala u Saveznoj republici Jugoslaviji, dvočlanoj federaciji sa Srbijom, koja se kasnije transformisala u Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora.
Kampanju za obnovu nezavisnosti 2006. je predvodio je čelnik tada vladajuće Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović. Manjinski narodi bili su dio tog bloka.
S druge strane, protiv nezavisnosti su bile prosrpske partije okupljene u bloku za zajedničku državu sa Srbijom, koje su danas dominiraju u vladajućoj većini.
Nakon što je nezavisnost zvanično proglašena 3. juna u Parlamentu, zemlja je ubrzo primljena u sve relevantne međunarodne organizacije od Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope, OEBS-a.
Island je prva zemlja koja je priznala Crnu Goru.
U oktobru 2007.je usvojen prvi Ustav od obnove nezavisnosti, kojim se Crna Gora definiše kao građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde.
Ustav je definisao i upotrebu crnogorskog jezika, himne, zastave.
Sredinom 2017. Crna Gora je postala članica NATO.
Drugi vanjskopolitički cilj Crne Gore – ulazak u EU- još nije ostvaren. Od kada je postala kandidatkinja za članstvo 2012.godine, Crna Gora je od ukupno 33 poglavlja do sada zatvorila šest.
