Američko okretanje leđa svijetu moglo bi biti u suprotnosti s ciljem samog Donalda Trumpa, očuvanjem globalne dominacije SAD-a, navodi Clifford May, osnivač i predsjednik Fondacije za odbranu demokratija (Foundation for Defense of Democracies - FDD), konzervativnog think tanka fokusiranog na nacionalnu sigurnost.
On u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocjenjuje da je vanjska politika američkog predsjednika pod sloganom "Amerika na prvom mjestu" uspjela natjerati evropske članice NATO-a da povećaju svoje budžete za odbranu i da značajnije doprinesu kolektivnoj sigurnosti tog saveza.
Ipak, govoreći o globalnoj ulozi SAD-a naznačava:
"Amerika ne može ponovo biti velika ako se povlači s pozicije globalnog lidera. Vjerujem da Trump sebe vidi kao ličnost od svjetskog, historijskog značaja, kao lidera svjetskog formata, a to ne može biti ako se povlači, ako se zatvara i brine samo o onome što se dešava unutar američkih granica.
Frustriran je pregovorima između Rusije i Ukrajine, ali nadam se da shvata da Zelenski (Volodimir, ukrajinski predsjednik) nije problem.
Zelenski je rekao: 'Učinit ću ono što vi želite'. Hoćete sporazum o mineralima? Dat ću vam ga – i dao ga je. To je pozitivan korak jer Amerika time ulaže i daje podršku nezavisnoj Ukrajini. Taj sporazum ne vrijedi ništa ako Rusija preuzme Ukrajinu. Tako da mislim da je to svakako bio dobar potez.
Ako Trump kaže: 'Pokušao sam postići neki mirovni sporazum, primirje, frustriran sam time, povlačim se', meni je to u redu ukoliko se nastavi snabdijevati Ukrajince municijom i oružjem koje im je potrebno. Ne mora im to davati besplatno. Može im prodavati. Ima mnogo načina da Ukrajinci to plate. Mnogo je načina da to Evropljani plate – vlastitim sredstvima.
Ili, znate šta? Postoji 300 milijardi dolara ruske državne imovine koja je zamrznuta u Evropi. Mislim da ima savršenog smisla da se taj novac iskoristi za ponovno naoružavanje Ukrajine i za reparacije Ukrajini zbog ratnih zločina koje je Rusija počinila nad njom", navodi May.
Koliko je srdačan odnos Trumpa i Putina?
RSE: Kako gledate na odnos između Trumpa i Putina? Mnogi su komentarisali da izgleda zabrinjavajuće srdačno.
May: Dobro i teško pitanje. Mislim, iako to ne razumijem u potpunosti, da Putin (Vladimir, ruski predsjednik) ima neku vrstu šarma. Sjetite se, recimo, kako je predsjednik (George) Bush rekao: "Pogledao sam mu u oči i vidio djelić njegove duše".
Drugi su ga opisivali kao ozbiljnog čovjeka. Meni lično nije šarmantan, ali siguran sam da isijava određenu moć i vrstu mačizma. Ljudi to smatraju privlačnim. Možda to privlači i predsjednika Trumpa. Možda misli da se dobro slaže s njim.
Ali ja, kao neko ko Putina prati već 20 godina – kao svojevrstan amaterski "putinolog", smatram da je on jedan od najnemilosrdnijih ljudi, nešto poput gangstera, kriminalca.
On ima svoju ideologiju, a ona se temelji na obnavljanju Ruskog carstva. Ako sebe vidi kao cara, koja je njegova misija? Obnova Ruskog carstva.
A ako želite obnoviti Rusko carstvo, šta to znači? Morate biti car svih Rusa. A šta su "sve Rusije"? Pa, to je Rusija, svakako Bjelorusija – "Bijela Rusija", i svakako Ukrajina, koja je ruska granica. Ali, na kraju to znači i svi ostali dijelovi nekadašnjeg Ruskog carstva. To sigurno uključuje Estoniju, Latviju, Litvaniju, Finsku, Poljsku.
Ako razgovarate s ljudima iz Istočne Evrope, s ljudima iz baltičkih zemalja, oni to potpuno razumiju. I nadam se da oni to na uvjerljiv način prenose predsjedniku Trumpu, specijalnom izaslaniku Stevenu Witkoffu i ostalim savjetnicima predsjednika.
Jer ako razumijete šta Putin zapravo želi – onda je jasno da to ne bi trebao dobiti.
Putin želi pobjedu. Želi osvojiti Ukrajinu. Želi Ukrajinu uvući nazad u Rusko carstvo, za koje vjeruje da je on car. Želi da mu se Ukrajinci poklone i slušaju naredbe iz Kremlja. A Ukrajinci žele ono što su već imali: nezavisnu i suverenu nacionalnu državu i zasebnu kulturu.
Da li je izlaz u korejskom modelu?
RSE: Ako sam vas dobro shvatio, vaš je stav da će se rat vjerovatno završiti nečim sličnim kao situacija između Sjeverne i Južne Koreje?
May: Volio bih da Ukrajina ostvari potpunu pobjedu, ali mislim da to trenutno nije baš realno. Ono što je vjerovatnije jeste da dođe do primirja, a da to primirje preraste u ono što ponekad nazivamo "zamrznutim sukobom". Imaš primirje, ali nemaš mir.
Ono na šta vi mislite u kontekstu Koreje – jeste da je postojao Korejski rat. Taj rat nije završio mirom, niti putem ka miru. Završio je zamrznutim sukobom, primirjem. I to je bilo 1953. godine, prije više od 70 godina. I još je tako.
Kim Jong Un, dinastički diktator Sjeverne Koreje, i dalje želi zauzeti Jug, i možda bi to već i učinio da nije činjenice da tamo imamo hiljade američkih vojnika. Mislim da ih je posljednji put bilo oko 28.000 u Južnoj Koreji. Kim Jong Un da bi se (napadom na Južnu Koreju) sukobio s SAD-om.
Zabrinjava me to što Kim Jong Un trenutno Putinu šalje municiju, artiljeriju, [neke druge resurse] i vojnike, od kojih su mnogi sada već mrtvi. I on za to nešto dobija zauzvrat.
Šta bi to moglo biti? Nedavno sam razgovarao s nekim iz Južne Koreje, i ta osoba mi je rekla: "Moja pretpostavka je da se radi o tehnologiji za podmornice koje mogu lansirati nuklearne bojeve glave". To je ozbiljan problem koji imamo pred sobom.
Gde je kraj Putinovim ambicijama?
Mislim da je prijetnja stvarna i volio bih da ljudi u Trumpovoj administraciji ozbiljno shvate da, ako bi Putin uspio u Ukrajini, to ne bi bio kraj njegovih ambicija.
Ne vjerujem da bi tada rekao: "Sad mogu u penziju i posvetiti se jogi i zdravoj ishrani narednih nekoliko godina". Mislim da bi sebi postavio pitanje: "Šta želim sljedeće"? I upravo zbog toga smatram da bi Poljaci, Estonci, Litvanci posebno trebali biti zabrinuti.
Zašto? Jer postoji jedna ruska pokrajina, oblast koja se zove Kalinjingrad, a koja nije teritorijalno povezana s ostatkom Rusije. Nalazi se s druge strane Bjelorusije.
Odakle dolazi ta oblast? Nekada je bila dio Pruske i Njemačke, ali su je Sovjeti preuzeli na kraju Drugog svjetskog rata. Tamo se nalazi ruska baltička flota. Lako mogu zamisliti, baš kao što je Putin želio i još uvijek želi kopneni koridor do Krima, da kaže: "Trebam kopneni koridor do Kalinjingrada". A to znači ili južna Litvanija, jedan uski pojas, ili sjeverna Poljska – traka kroz koju bi došao iz Bjelorusije.
A to bi bio napad na NATO saveznika. Da li ćemo ratovati zbog puta kroz južnu Litvaniju? Ako ne, NATO se raspada.
Trump, NATO, Francuska i Njemačka
RSE: Trump je rekao da ne želi američke trupe na terenu. Da li vidite napore koje ulažu Francuska i Njemačka – mislite li da su sposobne da preuzmu tu odgovornost? To je jedno pitanje. A drugo, Trump je govorio kritički o NATO-u, i postoje određene zabrinutosti. Bolton (John, bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost) je, naprimjer, rekao kako smatra da bi Trump mogao izaći iz NATO-a. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
May: Prvo, mislim li da Francuska, Britanija i druge NATO zemlje mogu preuzeti veću odgovornost – da, mislim da mogu. Mislim li da moraju? Apsolutno. Trebaju to učiniti što je brže moguće. I ovdje im dajem priznanje – i Britanija i Francuska su već pokazale spremnost da, ako dođe do primirja i zamrznutog sukoba, poput onog o kojem smo govorili, budu spremne poslati mirovne snage, što znači njihove vojnike, kako bi osigurale da se primirje poštuje.
Putin to, naravno, ne želi strane trupe. Ali on, zapravo, ne bi trebao imati pravo glasa po tom pitanju. Bilo bi u redu da te snage budu raspoređene s obje strane linije primirja, ali ako Ukrajinci kažu: "Mi želimo ove trupe ovdje da nam pomognu", to je njihova odluka jer Ukrajina je i dalje suverena i nezavisna država.
Putin ne može određivati šta Ukrajinci smiju ili ne smiju raditi na svojoj teritoriji, barem ne na onoj koju još nije okupirao.
Mislim da je Trump u pravu kada traži da svaki NATO saveznik daje stvaran doprinos kolektivnoj sigurnosti saveza. Ne može se to podrazumijevati – da Amerika štiti druge, dok oni rade šta žele. To jednostavno ne može funkcionisati tako.
RSE: Postoji li opasnost da Trump svojim pristupom odbije saveznike u trenutku kada protivnici sarađuju? Možda nisu formalni saveznici, ali rade zajedno i zbližavaju se, dok se, čini se, SAD udaljava.
May: To je opravdana zabrinutost. Mislim da su naši protivnici zaista saveznici – ne mislim da se njihova saradnja zasniva isključivo na interesima u datom trenutku. Da, postoje stvarne razlike između kineskog komunizma, iranskog islamizma, onoga što god da je ideologija Sjeverne Koreje, i Putinovog neoimperijalizma.
Ali oni imaju zajedničke ciljeve za naredne godine. Najvažniji cilj im je da oslabe moć SAD-a, da marginalizuju Ameriku i da ona više ne bude velika nacija, niti velika sila. To je ono što žele postići. I oni su udruženi u tom cilju.
Mislim, da, to jeste pomalo opasno, svakako. Ali, ako to znači da će Francuzi, Nijemci i Britanci reći: "Moramo se više angažovati, ne možemo više samo zavisiti od SAD-a, moramo učiniti više", znate šta? To može biti dobra stvar. I možemo se ponovo ujediniti kada budemo ravnopravniji partneri.
Hladni rat i nakon Hladnog rata
RSE: Mislite li da je Trumpovo insistiranje na carinama protiv saveznika slično njegovom stavu prema NATO-u – da koristi oštar jezik u vezi s carinama kako bi ih natjerao na bolje dogovore sa SAD-om, ali da zapravo ne namjerava narušiti odnose sa saveznicima?
May: Znate, postoji određena napetost, barem se meni tako čini, između dva osnovna slogana ove administracije. Napetost, ne kontradikcija. Jedan je "America First" ("Amerika na prvom mjestu"), "Šta je dobro za Ameriku?", "Ja sam predsjednik Amerike", "Građani su me izabrali da razmišljam o tome".
Šta je dakle dobro za Ameriku?
Drugi slogan je "Make America Great Again" ("Učinimo Ameriku ponovo velikom"). Da bi Amerika ponovo bila velika, mora imati prisustvo u svijetu. Da bi Amerika ponovo bila velika, ne smije dozvoliti da je komunistička Kina zamijeni kao najistaknutiju naciju.
A ono što znamo jeste da Xi Jinping želi upravo to – da zamijeni SAD kao vodeću naciju na svijetu, kao lidera novog svjetskog poretka u kojem oni prave pravila, a ta pravila nisu liberalna. To je ono što on želi.
Ne možete ponovo učiniti Ameriku velikom, a istovremeno izgubiti hladni rat. Zašto to kažem? Zato što mislimo da smo dobili hladni rat jer se Sovjetski Savez raspao. Ali da li je hladni rat bio samo protiv Sovjetskog Saveza? Istina, jeste – ali nije li to bio i hladni rat protiv komunizma? A najjača komunistička partija na svijetu danas se nalazi u Pekingu.
I ona je, ovdje kod nas u FDD-u (Fondacija za odbranu demokratija), dio onoga što zovemo "osovina agresora", Misli se na partnerstvo bez ograničenja između Xi Jinpinga i Vladimira Putina, vrlo bliske ekonomske i vojne veze između Putina i Alija Hameneija, vrhovnog vođe Irana, i odnosi sve trojice s Pjongjangom, a Sjeverna Koreja i s Teheranom i drugim mjestima.
Dakle, imamo ovu osovinu agresora. Mislim da smo trenutno u nekoj vrsti hladnog rata – nazovimo ga hladni rat 2.0. I to nije samo moje mišljenje.
Niall Ferguson, poznati historičar, govorio je o tome još 2018. godine: "Zar niko ne vidi šta se dešava? Mi smo u hladnom ratu". I ovaj hladni rat je izazovniji nego prethodni.
Naravno, naši saveznici moraju povećati svoje budžete za odbranu i vojne kapacitete kako bi bili ozbiljni partneri. Ali i mi moramo učiniti više ako želimo da pobijedimo u ovom hladnom ratu. Ne vjerujem da predsjednik Trump želi ući u historiju kao neko ko je izgubio hladni rat 2.0.
Ovo je drugi u trodelnoj serije o promenama u spoljnoj politici Sjedinjenih Američkih Država. Sledeći nastavak izlazi 23. maja: razgovor sa Leonom Aronom, višim saradnikom i direktorom za ruske studije u Američkom institutu za preduzetništvo, koji se fokusira na rusku unutrašnju politiku, rusku spoljnu politiku i odnose između SAD i Rusije.