Na 80. godišnjicu oslobođenja logora za istrebljenje Aušvic, 27. januara, bugarski jevrejski vođa Maksim Delčev se priseća nacističkih užasa u Evropi, ali i moralne snage svojih sunarodnika Bugara.

Delčev, predsjedavajući bugarskog Jevrejskog vjerskog vijeća, kaže da za Jevreje u njegovoj zemlji Drugi svjetski rat "nije bio potpuno bijel ili potpuno crn". "To je komplikovana priča", kaže.

Bugarska se 1941. godine, pod rastućim pritiskom Berlina, udružila sa nacističkom Njemačkom. Sofija je brzo nagrađena tako što je dobila kontrolu nad teritorijom koju su bili zauzeli nacisti u današnjoj Grčkoj i Sjevernoj Makedoniji koju je Bugarska izgubila nakon Prvog svjetskog rata.

Dok je nacistička ratna mašina pojačavala progon Jevreja, Bugarska je slijedila njihov primjer, donoseći nacistički nadahnut zakon usmjeren na njenu jevrejsku manjinu, koja je činila manje od 1 odsto stanovništva.

Za Bugare je "Zakon o zaštiti nacije" bio podjednako zbunjujući koliko i odvratan. "Nije postojao grad [u Bugarskoj] sa određenim jevrejskim kvartom ili osamljenim getom prije rata", objasnio je Delčev za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Prosječan bugarski Jevrejin živio je rame uz rame sa svojim kršćanskim susjedima, sudjelujući u borbama i životnim proslavama. Skoro 1.000 Jevreja je poginulo boreći se za Bugarsku tokom Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata.

"Ovaj zakon i drugi slični njemu stavljaju tačku na naše narodne i ustavne slobode, za koje su naši preci prolili krv", stajalo je u jednom otvorenom pismu koje su u Sofiji potpisale stotine Bugara nejevreja.

Moćna bugarska Pravoslavna crkva takođe je osudila antijevrejski zakon. Riječima koje su očigledno bile usmjerene na savez Bugarske sa nacističkom Njemačkom, crkveni lideri su pozvali na akciju vlade, umjesto protiv "stvarnih opasnosti" za Bugarsku, "iz kojih god izvora te opasnosti mogle doći".

Kako je mašinerija iz noćne more Holokausta ulazila u operacije u nacistički okupiranoj Evropi, Nijmci su otkrili da u Bugarskoj imaju problem. "Mentalitetu bugarskog naroda", napisao je Adolf Heinz Beckerle, nacistički ambasador u toj balkanskoj zemlji, "nedostaje ideološko prosvjetljenje koje imamo".

Bugari koji su odrasli pored "Armena, Grka i Cigana ne vide u Jevrejima nikakve mane koje bi opravdavale bilo kakve posebne zakone protiv njih", požalio se Beckerle.

Za Bugare je puno divljaštvo "konačnog rješenja" njihovog ratnog saveznika postalo jasno kada su vozovi Jevreja, koje su svjedoci opisali kao "plačuće, poput ptica u kavezu", prevezeni iz bugarskih regija sjeverne Grčke i Makedonije kroz Bugarsku prema nacistički okupiranoj Poljskoj. Gotovo svaki od 11.343 Jevreja koji su prevezeni u Poljsku sa teritorije pod bugarskom kontrolom ubijen je u logorima smrti.

Kada su pronacističke birokrate u Sofiji počele da sastavljaju planove za hvatanje Jevreja iz same Bugarske, procurili su detalji tajnog plana, šireći teror i prkos.

Dimitar Pešev, potpredsjednik bugarskog parlamenta, sastavio je protestno pismo protiv planova za deportaciju, za koje je uvjerio još 41 člana parlamenta da ga potpišu. Pešev se kasnije prisjetio da je napravio opasan potez u nastojanju da poštedi Bugarsku da bude obilježena "mrljom koju nije zaslužila".

Kada su Jevreji u nekim regionima Bugarske bili pohvatani prije planiranih deportacija, više pravoslavno sveštenstvo je takođe prkosilo vlastima. Jedan crkveni vođa se navodno popeo preko ograde privremene koncentracione ustanove kako bi uvjerio svoje jevrejske sunarodnjake unutr da: "gdje god vi idete, ići ću i ja".

Uprkos ponovljenim pokušajima pronacističkih funkcionera u Sofiji, deportacije bugarskih Jevreja u poljske logore smrti nikada nisu izvedene. Više od 48.000 Jevreja koji su bili meta uništenja pošteđeno je zahvaljujući otporu njihovih sunarodnika Bugara.

Delčev kaže da je iza rijetkog primjera Bugarske usred predstojećeg obilježavanja Holokausta stajalo nekoliko faktora.

Za razliku od zemalja pod neprijateljskom nacističkom okupacijom, kao saveznici nacističke Njemačke, Bugari su imali određenu autonomiju u poređenju sa zemljama u kojima bi antinacistički prkos naišao na pogubljenja po prijekom postupku. "Nije bilo kao Poljska ili Jugoslavija, kojima su upravljali nacisti", rekao je Delčev za RSE.

Osim toga, Delčev ukazuje na "veoma snažnu i moralnu Pravoslavnu crkvu", čijoj moći je bilo praktično nemoguće suprotstaviti se, čak ni autoritarnoj vladi.

Nakon rata i nametanja ljevičarske vlade koju je podržavao Sovjetski Savez 1946. godine, gotovo cjelokupno jevrejsko stanovništvo Bugarske otišlo je u Izrael. Danas je ostalo samo oko 5.000 Jevreja.

Svake godine 10. marta bugarski Jevreji obeležavaju Dan spasa svog naroda, a spomen obilježja događajima od prije 80 godina podignuta su u gradovima širom Bugarske i Izraela.

U Varni, turisti koji šetaju pored Arheološkog muzeja primorskog grada mogu primjetiti spomenik šofar, jevrejski rog na kome je ispisana zahvalnost Bugarima, "Za naš spas tokom Holokausta. Pamtimo!"