Fotografije koje je ustupio mađarski arhiv otkrivaju razorne posljedice opsade Budimpešte.

Gornja fotografija, snimljena iz Budimskog dvorca, jedna je od stotina koje se čuvaju u mađarskom arhivu Fortepan, a prikazuje razmjere razaranja Budimpešte nakon 13. februara 1945. godine.

Tog dana utihnule su puške nakon sedam nedjelja razaranja koje će ostati upamćeno kao Opsada Budimpešte.

Sovjetska Crvena armija je krajem 1944. napredovala ka zapadu u maršu prema Berlinu, ali je zaustavljena u predgrađu Budimpešte odlučnim otporom nacističkih i mađarskih vojnika.

Crvena armija i njihovi rumunski saveznici tada su se u potpunosti progurali oko Budimpešte, zarobivši u dvorcu desetine hiljada nacističkih i mađarskih vojnika i oko 800.000 civila.

"Niko osim najekstremnijih nacista nije vjerovao da bilo kakva magija može spriječiti kolaps", prisjetio se jedan preživjeli Mađar.

S trupama pod sovjetskom komandom koje su napredovale prema predgrađima, a bijeg postao skoro pa nemoguć, mnogi stanovnici Budimpešte sišli su u podrume kako bi živjeli "životom štakora" i čekali svoju sudbinu.

Mađarska, njemački saveznik, prvobitno je dozvolila nacističkim planerima holokausta da deportuju stotine hiljada Jevreja u njemačke logore smrti.

Međutim, pod sve većim pritiscima, mađarski vođa Mikloš Horti naredio je prestanak deportacija tokom ljeta 1944. godine, što je Jevrejima u Budimpešti omogućilo relativnu sigurnost.

Kako se Crvena armija približavala Budimpešti i Mađarska je tražila izlaz iz rata, nacističko rukovodstvo zamijenilo je Horthya s nasilno antisemitističkom strankom Strelasti krstovi kako bi osiguralo da Mađarska ne izađe iz saveza predvođenog nacistima.

Banda sastavljena od članova stranke Strelasti krstovi, koje su lokalci opisivali kao "dno društva", ubrzo je počela loviti Jevreje, koji su ubijeni u hiljadama tokom opsade.

Raspušteni milicajci Strelastih krstova takođe su patrolirali ulicama tražeći muškarce koje bi mogli prisiliti na vojnu službu.

Jedna djevojčica posmatrala je sa prozora kako su postrojene Jevreje strijeljali pripadnici Strelastih krstova. Njihova tijela odnio je Dunav.

"Lupajućeg srca otrčala sam natrag u sobu i sjela na pod, pokušavajući doći do zraka", napisala je kasnije.

Lokalno stanovništvo nije mnogo obradovao dolazak sovjetskih snaga. Dok su mnogi vojnici Crvene armije donosili vodu i cigarete civilima, drugi su vršili pljačke.

Sovjetske trupe su silovale bezbroj žena.

"Mogla sam prilično dobro da pričam ruski i da im kažem da sam na njihovoj strani", ispričala je jedna žena, tada tinejdžerica, historičaru o svom iskustvu odbrane od seksualnog napada.

"Mogla si se izvući... Morala si umjeti razgovarati s njima. Nije uvijek bilo lako", rekla je.

Kada su se njemačke i mađarske snage povukle prema zapadu preko Dunava kako bi napravile beskoristan posljednji otpor oko Budimskog dvorca, usput su uništile sve preostale mostove preko rijeke.

Čuveni Elizabetin most (fotografija iznad) nikada nije vraćen u prvobitno stanje.

Sa konačnim otporom predvođenim nacistima na zapadnoj strani grada Budima, neka od najboljih zdanja evropske arhitekture uništila je artiljerija. Sovjetske snage gađale sve manju teritoriju koju su držali nacisti.

Do trenutka kada je Crvena armija preuzela punu kontrolu nad Budimpeštom 13. februara 1945. godine, oko 80 posto zgrada u Budimpešti bilo je oštećeno ili uništeno u borbama i savezničkim kampanjama bombardovanja koje su prethodile opsadi.

Mađarski ratni fotograf Robert Capa stigao je u Budimpeštu nakon opsade. Svoj rodni grad je opisao kao "lijepu ženu s izbijenim zubima".

Opsada Budimpešte koštala je života oko 38.000 civila, 48.000 mađarskih i nacističkih vojnika, te 70.000 sovjetskih i rumunskih vojnika.

U roku od nekoliko dana nakon poraza nacista, kafići su počeli otvarati vrata i počela je izgradnja onoga što će postati potpuno drugačija Mađarska.

Ubrzo nakon pobjede njegove vojske u Budimpešti, sovjetski vođa Josef Staljin dao je naslutiti šta čeka Mađarsku kada je jednom jugoslavenskom političaru rekao, "ko god okupira neku teritoriju, nameće i svoj društveni sistem".