Odlaganje pravde za zločine u Bratuncu

Izlaganje završnih reči u procesu po optužbi za ratne zločine protiv Dalibora Maksimovića počinjene u Bratuncu u Bosni i Hercegovini odloženo je za 22. jun, saopštio je na ročištu pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu predsedavajući Sudskog veća.

Kako je objasnio sudija Vladimir Duruz, nadležni organi Bosne i Hercegovine sudu nisu dostavili rešenja o proglašenju za nestale osobe tri civilne žrtve počinjenog zločina – Husije, Omera i Nezira Salkića. Inače, spisi predmeta sadrže izvode iz matične knjige umrlih trojice ubijenih muškaraca. Četvrta žrtva zločina bio je Mujo Šaćirović.

Daliboru Maksimoviću sudi se u Srbiji, u Beogradu gde i živi, na osnovu sporazuma o procesuiranju ratnih zločina koji su Srbija i Bosna i Hercegovina (BiH) potpisale 2013. godine.

“Ono što meni zapravo nije jasno – u koje je svrhe to potrebno sudu? Pretpostavljam da su u toku suđenja izvođeni drugi dokazi – moguće i svjedočenja svjedoka koji su potvrdili da je optuženi izvršio ratni zločin. I u takvoj situaciji sudu apsolutno nisu potrebni bilo kakvi dodatni dokazi u smislu potvrda, uvjerenja, rješenja i tako dalje”, navodi u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Amor Mašović, predsednik Federalne komisije za nestale osobe, tela koje funkcioniše pri Vladi BiH.

Mašović je i jedan od čelnika Kolegijuma Instituta za nestale osobe BiH – organizacije koja uz porodice raspolaže informacijama o nestalima. On za naš program kaže da nema saznanja da su od te ustanove tražene informacije o žrtvama zločina za koji se sudi Daliboru Maksimoviću.

Prema navodima optužnice, Maksimović je sa još nekoliko naoružanih nepoznatih pripadnika Vojske Republike Srpske zatvorio grupu civila bošnjačke nacionalnosti u selu Repovac u opštini Bratunac u maju 1992. godine. Iz grupe su izdvojili tri civila, odveli ih iza kamiona i ubili vatrenim oružjem.

• Sjećanje na ubijene muslimane u Bratuncu: Nema budućnosti bez istine i pravde

Maksimović je takođe optužen da je istog dana kada su ubijene i druge žrtve, ispalio metak iz automobila i ubio jednog bošnjačkog civila koji je pokušavao da uđe u autobus.

Optužen je i da je zarobio dve žene bošnjačke nacionalnosti i više puta ih silovao.

Citiramo navode iz optužnice: “U mestu Repovac, zajedno sa nepoznatim pripadnikom VRS, protivzakonito su zatvorili svedokinje `VS1` i `VS2`, naredivši im da uđu u putničko vozilo i odvezli u šumu iznad Milića, gde je silovao svedokinju `VS1`, a potom držali u ropstvu preteći da će ih ubiti ako ne budu postupale po njegovim naređenjima, pa je tako svedokinju `VS1` odveo u svoju kuću u mestu Milići i zaključao na spratu kuće u jednu sobu i tokom noći ulazio u sobu i ponovo silovao, kada ju je narednog dana, 10. 05. 1992. godine oko 9 časova pustio da ide u pravcu autobuske stanice Milići.”

Na glavnom pretresu juna 2016. Maksimović je naveo da nema nikakve veze sa događajima iz optužnice.

Na prethodnim pretresima svedočilo je ukupno pet očevidaca ubistva četvoro civila – koji su taj događaj opisali u skladu sa detaljima optužnice. S druge strane, svedoci odbrane, inače saborci i prijatelji optuženog Dalibora Maksimovića, naveli su da u periodu kada se zločin dogodio nije bilo moguće stići do područja gde su ubijeni bošnjački civili.

Marina Kljajić, punomoćnica oštećenih, dosadašnji tok procesa koji je jedan od mnogih koje je Srbija preuzela od BiH, ocenjuje za RSE kao uobičajen. Najviše ga je, kako kaže, ometala činjenica da Srbija punih godinu i po dana nije imala imenovanog tužioca za ratne zločine.

“A da su u jednom periodu podizane optužnice dok tužioca nije bilo. Da su te optužnice odbacivane... Čekali smo i neke svedoke da nam dođu, ali bio je jedan uobičajen tok postupka”, ukazuje Marina Kljajić.

Optužnicu protiv Dalibora Maksimovića je marta 2015. godine podnelo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, a 2016. predmet je ustupljen Srbiji. Amor Mašović u izjavi za RSE navodi da će Institut za nestale hitro reagovati, ukoliko postoji upit iz Srbije, i da će, uveren je, tražena dokumenta dodatno potvrditi činjenice utvrđene u optužnici.

“Naravno presuda, odnosno njeno obrazloženje će biti uvjerljivije, ukoliko uz iskaze svjedoka imate još i potvrdu da je osoba i dvadeset pet godina nakon izvršenog zločina i dalje nestala osoba. Ali, to ne može uticati na presuđujuće na činjenicu da li je zločin izvršen ili nije”, zaključuje Mašović.

Temeljem saradnje dve države pravosuđe BiH je Srbiji ustupilo ukupno 25 predmeta koji se tiču ratnih zločina, podaci su nevladine organizacije Fond za humanitarno pravo. Od toga nešto manje od polovine – njih 10 je i dalje u fazi glavnog pretresa. Pravosnažne osuđujuće presude donete su u sedam slučajeva, oslobađajuće u pet. Odbačena je jedna optužnica – dok je žalbeni postupak u toku u okviru dva predmeta.