Mikita Losik, mlađi brat zatvorenog novinara Radija Slobodna Evropa Ihara Losika, pobjegao je iz Bjelorusije nakon što je osuđen na tri godine zbog "ekstremističkih aktivnosti" jer je poslao fotografije ruske vojne opreme na Telegram kanal.
Dvadesetpetogodišnjeg softverskog inženjera nedavno je na sigurno evakuisala Fondacija BySol, organizacija koja pruža podršku bjeloruskim političkim zatvorenicima i disidentima.
"Bio sam ogorčen", rekao je Mikita za RSE, prisjećajući se februara 2023. kada je u gradu Orši, gdje je radio u tvornici alatnih mašina, vidio voz sa ruskim tenkovima.
"Govore nam da je Bjelorusija miroljubiva zemlja, a usred bijela dana pomažemo Rusiji u ratu. Morao sam nešto da uradim."
Kako pojašnjava, napravio nekoliko fotografija i poslao ih na popularni Telegram kanal Belaruski Hajun koji prati vojne aktivnosti širom Bjelorusije.
Više od dvije godine kasnije, 9. aprila 2025, Mikitin život se iznenada promijenio.
U šest sati ujutro, osam maskiranih i naoružanih muškaraca upalo je u njegovu sobu u studentskom domu u Orši.
"Oborili su mog cimera na pod. Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu bila je da traže nekog kriminalca. Onda su oborili i mene", prisjeća se Mikita.
Inspektor u civilu mu je pokazao poruke na Telegramu koje je Mikita odavno izbrisao.
Stavili su mu lisice i odveli ga na ispitivanje.
"Jedan od njih se podrugljivo nasmijao: ‘Hoćeš li u ćeliju pored brata?’ Ja sam se našalio: ‘Može, odavno se nismo vidjeli.’ Nije im bilo smješno."
Njegov brat je Ihar Losik, poznati bloger i novinar bjeloruske redakcije RSE, koji je 2021. godine osuđen na 15 godina na zatvorenom suđenju.
Mikita je bio zadržan u pritvorskom centru u Vitebsku, gdje su kako je rekao uslovi bili "brutalni".
Političkim zatvorenicima su uskraćeni madraci, pa su spavali na metalnim okvirima ili betonu. Svjetla su bila upaljena cijelu noć, a stražari su provocirali zatvorenike kako bi opravdali brutalno ponašanje.
"Nisu me tukli, ali verbalno zlostavljanje nije prestajalo", rekao je Losik.
Uprkos izostanku konkretnih dokaza osim četiri fotografije vojne opreme i objava na društvenim mrežama s hashtagom "Ne ratu", vlasti su ga optužile za "pomaganje u ekstremističkim aktivnostima".
Suđenje, održano početkom ovog mjeseca, trajalo je samo dva dana.
Sudija i tužilac su kao otežavajuće okolnosti naveli stare pretplate na Telegramu i statuse na društvenim mrežama sa zabranjenom bijelo-crveno-bijelom bjeloruskom zastavom i ukrajinskom zastavom.
Bijelo-crveno-bijela zastava korištena je u kratkotrajnoj Bjeloruskoj Demokratskoj Republici između 1918. i 1920. godine, a vraćena je nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Autoritarni lider Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko, zamijenio ju je 1995 godine zastavom sličnom onoj iz sovjetskog doba.
Mikita Losik je 8. jula osuđen na tri godine "himije" u kazneno-popravnoj ustanovi otvorenog tipa.
Koncept "himije", doslovnog prevoda hemija, potiče iz kasnih 1940-ih, kada su osuđenici slani na rad u opasne pogone, poput hemijskih tvornica i rudnika urana, dok su živjeli u posebnim domovima umjesto u zatvorima.
Prije nego što je pušten, održano je još jedno suđenje bez njegovog prisustva, na kojem mu je izrečena velika novčana kazna zbog korištenja avatara sa antiratnim simbolima.
Iako mu je bilo lakše što je izbjegao zatvor, Mikita je strahovao da će život u "domu za hemiju", pod režimom koji liči na uslovnu slobodu i sa strogim ograničenjima, biti nepodnošljiv, naročito zbog prezimena koje privlači pažnju.
"Dok sam bio u pritvoru, pričao sam s drugim zatvorenicima o tome: vlasti ti ne daju da mirno živiš pod ‘hemijom’. Nekoliko sitnih prekršaja i odmah te šalju u kazneno-popravnu koloniju. A s mojim prezimenom? Znao sam da moram otići", rekao je.
Nekoliko dana nakon izricanja presude, Losik je donio tešku odluku da pobjegne iz Bjelorusije. Njegova tačna lokacija nije objavljena iz sigurnosnih razloga.
Njegov brat Ihar Losik već je pet godina u zatvoru. On je jedan od najistaknutijih žrtava brutalne represije bjeloruskog režima započete nakon spornih predsjedničkih izbora 2020. godine.
Sudbina Ihara Losika ostaje nepoznata i već dvije godine od njega nema nikakvog glasa, osim kratkog pojavljivanja u državnoj propagandnoj emisiji u januaru.
Mikitin slučaj dio je širik represivnih aktivnosti u Bjelorusiji, gdje su stotine ljudi uhapšeni zbog slanja informacija Belaruskom Hajunu, doniranja opoziciji ili čak komentarisanja na društvenim mrežama.
Mikita kaže da je u pritvoru u Vitebsku i istražnom zatvoru upoznao brojne političke zatvorenike: inženjere, studente, obične građane, mnogi su osuđeni "samo zato što su poslali novac ili postavili emotikone."
Iako je slobodan, zna da je njegova sigurnost i dalje krhka. Ali, stoji iza svoje odluke.
"Nisam mogao da se pravim da ne vidim šta se dešava. Nisam mogao da ćutim dok se naša zemlja koristi za vođenje rata", rekao je.
Lukašenko, koji je u januaru 2025. osvojio sedmi mandat na spornim izborima i dalje vlada čeličnom rukom. Zapadne vlade i opozicione grupe su rekle da su izbori lažirani.
Prema podacima organizacije za ljudska prava Vjasna (Proljeće), od 1. jula u Bjelorusiji se i dalje 1.175 osoba vodi kao politički zatvorenici.