Na međureligijskoj konferenciji u Tuzli o temi "Odnos prema drugom i drugačijem", religijski predstavnici su govorili o činjenici da se u Bosni i Hercegovini često izjednačavaju vjera i nacija, te da se stvara dojam da svaka nacija ima svog Boga.
Vjerski službenici smatraju da su pozvani, danas, više nego ikada širiti mir i dijalog.
Zato su vjerske zajednice pred velikim izazovom - kako konačno nadići podjele.
"U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstven hegemonizujući faktor u društvu. Vjerske zajednice, smatram, imaju važnu ulogu da doprinesu izgradnji zajedničkog sistema vrednosti koji bi mogao da stvori jedan prepoznatljiv zajednički bosanskohercegovački identitet, a u kojem bi svako uspio da sačuva svoje lične odlike, bilo vjerske bilo etničke", navodi u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE) svećenik Srđan Radmanović iz Bjeljine.
"Smatram da se u sistemu vjerskog obrazovanja trebaju stvoriti uslovi da se mladi ljudi formiraju kao ljudi koji će biti svesni da pored nas ima pravo da postoji neko ko je drugi i drugačiji od mene, bilo to na vjerskom ili nacionalnom identitetu", dodaje Radmanović.
Međutim, u BiH se stalno potencira izjednačavanje religije i nacije, što je, prema riječima fra Josipa Jozića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, potpuno pogrešno.
"Ne može se nacionalno nikada opravdati religioznim. Mi, nažalost, živimo u takvoj kulturi u kojoj se tri nacije slažu sa tri religije. To obično ljude zbunjuje, jer kada kažeš Hrvat sam, onda obično moraš biti i katolik. Srbin mora biti pravoslavac. Musliman mora biti Bošnjak. Religija i nacija se ne mogu izjednačiti", ističe fra Jozić.
"Mene su Nijemci u Bavarskoj jednom pitali. 'Kako je to tamo kod vas - pa zar ti nisi Bosanac. Kod vas se ništa ne zna, ti si i Hrvat i Bosanac!' Pitam ja njega onda: 'Jesi li ti Bavarac?' Kaže da jeste. Pitam ga: 'Je li Nijemac?'. Kaže da jeste. Nije mi jasno u čemu je onda problem. On može biti i Bavarac i Nijemac, kao što i ja mogu biti Hrvat i Bosanac, kao što Srbin može biti Srbin i Bosanac ili Bošnjak kao što može biti Bosanac ili Hercegovac", kaže fra Josip Jozić.
Jasno je zato da se ovdje ne radi samo o izazovima ili obvezama vjerskih zajednica da potaknu na dijalog među ljudima u BiH, nego i njihovoj odgovornosti prema budućnosti novih generacija, da reafirmiraju sve vrijednosti Bosne i Hercegovine koje ova zemlja baštini stoljećima.
"Bosna i Hercegovina zaista može biti univerzalni primjer dijaloga i suživota u regiji i u Evropi. Vjerske zajednice u BiH će nastojati da svojom manifestacijom daju poruku političarima, intelektualcima i institucijama ove zemlje, u svakom njezinom dijelu da je moguće graditi društvo koje se više puta potvrdilo kao društvo istinskih univerzalnih vrijednosti", smatra Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski.
Na pitanje novinara zašto tog religijskog povjerenja nema u javnom prostoru BiH, Igor Kožemjakin, hazan Jevrejske opštine Sarajevo kaže da su i vjerske zajednice zbog toga krenule u preispitivanje svoje uloge u društvu.
"Ja zato i mislim da je etnički pristup vjeri izuzetno pogrešan budući da su naše monoteističke religije univerzalnog karaktera. Taj etnofiletizam ili ljubav prema jednoj etničkoj zajednici ne bi trebala biti ispred vjerskih načela. Stoga je na vjerskim zajednicama da porade, unutar samih sebe, kako bi svoje vjernike obrazovale u tom duhu univerzalnih vrijednosti", navodi Kožemjakin.
Duh franjevaca je uvijek bio takav, još od utemeljenja franjevačkog reda da izgrađuju dijalog s drugima i drugačijima. Posebno je takva uloga Franjevaca značajna u Bosni koji stoljećima baštine tradiciju dijaloga i suživota.
"Takva je bila povijest franjevaca od samih početaka, preko srednjeg vijeka te i tijekom dvadesetog stoljeća. Nastojali su stalno ukazivati na to da je drugi čovjeku važniji od mene samoga. To znači biti otvoren, ne samo sam vjeru drugih religija nego općenito za drugog čovjeka. Tako su franjevci gradili dijalog s Osmanskom epohom, sekularnom kulturom, s komunističkim i socijalističkim ustrojem kojeg je primjerice naš provincijal fra Jozo Markušić uspio provoditi", priča za RSE fra Franjo Ninić, župni vikar u Franjevačkom samostanu Tuzla.
"Odatle se onda može govoriti o franjevačko – bosanskoj perspektivi koja je dio kršćanske perspektive. I danas franjevci nastoje zadržati taj pozitivan stav prema drugom i drugačijem i graditi društvo koje će se izvući iz svih vrsta podjela koje imamo danas. Bilo nama teško ili ne, nikada se ne smijemo predati. Jer, upravo iz pozicije vlastite vjere, beznađe ne smije biti franjevačka opcija", dodaje fra Ninić.
Okupljeni u Međureligijskom vijeću BiH ističu da o dijalogu u BiH mnogi još moraju dosta toga naučiti jer u njegovoj osnovi je važno upoznavanje i prihvaćanje različitosti što nikako ne smije biti razlog za konflikt.
"Razlika ne smije u meni izazvati frustraciju. Međutim, u BiH vlada istomišljeništvo. Ja sam jutros vozeći se od Foče prema Tuzli slušao uglavnom lokalne radio stanice. I bilo koja tema da se otvori, uglavnom se javljaju već profilisani ljudi s istom pričom. Ne mogu vjerovati da se javi deset ljudi s istim mišljenjem o jednoj stvari. Ljudi se ovdje jednostavno osjećaju komfornije među istomišljenicima", kaže za RSE profesor Darko Đogo s Pravoslavno bogoslovnog fakulteta iz Foče.
Vjerski službenici posebno ističu značaj svoje uloge na razvijanju osjećaja čovjekoljublja.
To na prvi pogled izgleda jednostavan zadatak, međutim mnogi događaji iz historije pokazali su da je to kompleksan izazov koji stoji prije svega pred vjerskim službenicima u BiH koji bi trebali biti predvodnici u nastojanjima stvaranja odgovornosti za taj proces.
Facebook Forum