(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Ovosedmični, izrazito iskreni komentari šefa Evropske unije (EU) za vanjsku politiku Josepa Borrella o potrebi da Evropa uspostavi ravnotežu između Sjedinjenih Država i Kine zasigurno su nekima podigle obrve - u znak pitanja.
Pojedini posmatrači u Briselu pokušali su ih objasniti, uz napomenu kako je Borrell svoju poruku najvjerojatnije prilagodio specifičnoj publici - u ovom slučaju u najvećoj državi, članici bloka. Ali, njegove riječi šalju zabrinjavajući signal nekim zemljama, posebno u istočnom dijelu kluba EU, koje još uvijek nemaju problem da biraju Vašington ispred Pekinga, bilo kojeg dana u sedmici.
Šta je, dakle, Borell rekao i kome je to rekao? Borrell je govorio na godišnjem okupljanju njemačkih ambasadora u Berlinu, 25. maja. Obraćajući im se putem video veze iz Brisela, Španac je samouvjereno uzviknuo da „živimo u svijetu bez liderskih zemalja u kojem će Azija biti sve važnija - u privrednom, sigurnosnom i tehnološkom pogledu“. Napomenuo je da analitičari već dugo vremena govore o "kraju sistema koji predvodi Amerika i dolasku azijskog stoljeća" ,dodajući da se „ovo sada događa pred našim očima".
Potom se fokusirao na Vašington primjetivši da je „ovo prva velika kriza u više decenija u kojoj SAD ne predvode međunarodni odgovor na nju" i dodao: "Možda i ne žele, ali svagdje gdje pogledamo vidimo sve veće rivalstvo, posebno između SAD-a i Kine."
Borrell je tada izrekao rečenicu, za koju bi bilo nemoguće da je bilo koji političar iz EU izgovori prije samo nekoliko godina: "Pritisak za biranje strana sve više raste. Kao EU, mi bismo trebali slijediti vlastite interese i vrijednosti, te izbjegavati instrumentalizaciju od jednih ili drugih. "
Iako bi se mnogi vjerojatno složili da je transatlantska veza Sjedinjenih Država i EU, koja predstavlja jezgro zapadnog saveza, vidjela bolje dane, mali je broj onih koji bi otvoreno podržali Borrellove iznenađujuće zaključke. Kada ga je, dan kasnije, poljski desničarski političar pitao o toj vezi u Evropskom parlamentu, šef vanjske politike EU se povukao, ali malo.
„Pripadamo zapadnim demokracijama i dijelimo iste političke principe sa Sjedinjenim Državama. Sa ovog gledišta vrlo je jasno gdje se nalazimo." Međutim, tada je dodao: "Ali odvojeno od toga, mi takođe imamo i svoje interese. Na isti način na koji SAD brane svoje interese i mi Evropljani moramo braniti svoje ", prije nego što je zaključio: "Mislim da Evropljani moraju zadržati stratešku autonomiju da bi mogli s punom predanošću obraniti naš interes."
Doista, kako bi izgledala evropska strateška autonomija i kakvi su interesi EU za razliku od Sjedinjenih Država, tema je za raspravu, ali jasno je da Njemačka ovdje ima ključnu ulogu, a Brisel i Berlin idu u korak zajedno s obzirom na jednu stvar: odbrana multilateralizma.
Stoga ne čudi da su njemački političari i diplomati reagovali gnjevno na odluku Trampove administracije da odustane od zajedničkih međunarodnih napora poput iranskog nuklearnog sporazuma, pariškog klimatskog sporazuma ili sporazuma „Otvoreno nebo“. Potez Vašingtona tokom ranih dana pandemije korona virusa da zatvori svoje granice prema svim zemljama EU, bez ikakvih prethodnih upozorenja, takođe je uzdrmao Berlin, kao što su i navodni američki pokušaji u martu da kupi njemačku tvrtku CureVac, koja radi na vakcini za korona virus.
- EK: Pandemija ugrožava budućnost evrozone
- Naj za RSE: Kooperativno rivalstvo SAD i Kine umesto hladnog rata
Čini se da rastuću ljutnju na američku vladu među njemačkom političkom klasom dijeli i opšta populacija. Anketa rađena u martu, koju su proveli istraživački centar Pew i zaklada Körber, otkrila je da 64 posto Nijemaca smatra da je odnos Njemačke i SAD-a pokvaren u 2019. Drugo istraživanje, koje je proveo Körber iz aprila, navodi da 73 posto ispitanika kaže da je pandemija pogoršala njihova stajališta o SAD-u, a na pitanje koji su odnosi važniji - sa Kinom ili SAD, samo 37 posto odabralo je SAD, dok je 36 zagovaralo bliže veze s Kinom.
I dok njemačko-kineski odnosi nisu bez napetosti, ostaje činjenica da je Kina najveći trgovinski partner Njemačke. U isto vrijeme, Njemačka je najveći EU investitor na ogromnom i unosnom kineskom tržištu. Stoga nije čudno da središnje mjesto predstojećeg njemačkog predsjedavanja EU predstavlja samit EU i Kine na jesen, u Lajpcigu.
Za istočne članice EU, koje zbog svojih nedavnih istorijskih iskustava i dalje traže zaštitu od Sjedinjenih Država, komentari su, u najboljem slučaju, nepoželjna glavobolja. Moguće da nije sasvim slučajno, tek poljski premijer Mateusz Morawiecki rekao je njemačkom dnevnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung ove sedmice da je "arhitekturu evropske i globalne sigurnosti teško zamisliti bez američkog sudjelovanja."
I u Briselu, diplomate sa istoka sa kojima sam razgovarao daju sve od sebe da objasne Borellove komentare, ukazujući na specifičnu njemačku publiku, kao i na Borrellov stil. Neki od njihovih zlobnih komentara: „[On je] čovjek koji želi biti važan“, „hodajući think tank - ne predstavlja nužno ništa“. Još jedno opažanje: „Vjerovanje da postoji izbor između SAD-a i Kine je zamka. Nikada Kina ili Rusija, po tom pitanju, nisu podržale stav EU o velikim stvarima."
Pa ipak, zabrinjavajuće je da bi Berlin, a time Brisel, uskoro mogli ući u tu zamku.