„Mene zanimaju sve one teme koje su ljudima važne, koje su dio njihovog svakodnevnog života i koje osjećaju kao nepravdu ili na određeni način emotivno doživljavaju“, ističe Biljana Borzan zastupnica Evropskog parlamenta (EP) iz Hrvatske i potpredsjednica grupe socijalista i demokrata u ovoj instituciji.
Pored ostalog je pokrenula nagradu “najdonator“ za firme koje poklanjaju najviše hrane za siromašne, navodeći da se u Evropskoj uniji (EU), prema procjenama, godišnje baci 90.000 tona hrane.
RSE: Vaš moto kao zastupnice u Evropskom parlamentu glasi: 'Moj posao je da EU radi za ljude'. Šta od osobnih, brojnih aktivnosti možete izdvojiti kao potvrdu ovakvom nastojanju?
Borzan: Nastojim da se izborim za prava svih ljudi koji se osjećaju kao mali na velikom tržištu, punom zamki, na kojem se teško snalaze. Do sada sam prepoznata po radu na Direktivi koja je zabranila da se na zajedničkom evropskom tržištu plasiraju isti proizvodi ali različite kvalitete – na zapadu su kvalitetniji a na istoku manje kvalitetni. Tu priču smo završili a sada je vrijeme za neke druge pobjede.
Trenutno se bavim time da zakonom zabranimo tzv. programirano kvarenje uređaja a to je ono što mi građani često govore – da su primjetili kako onog trena kada istekne garancija za neki uređaj, on se brzo pokvari. Unatoč tome što je tehnologija uznapredovala u odnosu na šezdesete ili sedamdesete godine prošlog stoljeća kada su kućanski aparati trajali po 10 i više godina, sada je taj rok 5-6 godina ili znatno kraće. To je neodrživo što se tiče okoliša jer bacamo glomazni otpad ali je to udar na potrošački džep, jer se neki aparati stalno moraju obnavljati.
Sada guramo novi sistem označavanja hrane, slovima i bojama kako bi kupac koji nema vremena da čita deklaracije napisane sitnim slovima, znao po bojama šta kupuje
S druge strane, moje su teme vezane za kvalitet hrane, s obzirom da sam liječnica i ta me tema posebno zanima. Sada guramo novi sistem označavanja hrane, slovima i bojama kako bi kupac koji nema vremena da čita deklaracije napisane sitnim slovima, znao po bojama šta kupuje. Ako je zeleno – to je zdravo, ako je crveno to je nezdravo. Postojale bi još tri nijanse tako da bi se u pet razreda kupci mogli odlučiti šta je za njih dobro i zdravo.
U zemljama EU, veliki broj ljudi se bori sa šećernom bolesti, visokim tlakom, debljinom, karcinomima, što su sve bolesti koje su 80 posto vezane za hranu – tj. za loš izbor namirnica, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije. Takođe, radim na jednoj nagradi koja se zove najdonator, to je nagrada za firme u Hrvatskoj koje najviše hrane doniraju za siromašne. Sad je to postala već tradicionalna akcija, svake godine imamo sve više donatora, sve veću vrijednost donirane hrane što je izuzetno pozitivno. Tako, pored ostalog ne bacamo ogromne količine hrane, jer sada po procjenama u EU se godišnje baci 90.000 tona hrane. Jedna i socijalna i ekološki orijentirana akcija.
RSE: Kakvu podršku imate od kolega, europarlamentaraca?
Borzan: Ništa se ne može napraviti ako si sam. Jedna od čari rada u EP je to što imate saveznike i to su uglavnom zastupnici iz onih zemalja koje imaju slične probleme. Kad uđete u jedan veliki savez kao što je EU dobijate pomoć kolega koja je za uspjeh, presudna.
RSE: Uz vaše veliko zalaganje, u EP je usvojena Rezolucija o pravima žena na Zapadnom Balkanu. U čemu je njen značaj za žene ovog dijela Evrope?
Borzan: Moram reći da su velike sličnosti između zemalja Zapadnog Balkana vezano za probleme koje imaju žene. Bez obzira što je Hrvatska u EU ona i dalje ima probleme vrlo slične onim koje imaju ostale zemlje, na primjer BiH, Crna Gora ili Srbija. Riječ je o smjernicama koje bi vlade trebale ozbiljno shvatiti. Obradili smo i ukazali na sve one bitne elemente koji čine ženama život težim, a to je u prvom redu nasilje, nepostojanje sustava koji će ženama omogućiti da prijave nasilje ali i da budu tretirane kao žrtve a ne da se osjećaju osramoćene.
Imamo iskustva iz policije i pravosuđa da često na pravi način nema podrške ženama, da službenici nisu obučeni kako da se ponašaju pred ženom koja je doživjela nasilje. Nema sigurnih kuća za žene, nevladin sektor se slabo finansira a upravo oni često odrađuju lavovski dio posla. Nasilje je jedan veliki problem, obrazovanje također jer se od malih nogu nedovoljno pažnje poklanja pristupu da se žene ravnopravno posmatraju.
- 'Neću više da trpim nasilje'
- Svedočenje iz Sigurne kuće: Strah, pa iščekivanje
- Koliko mladi regije znaju o rodnoj ravnopravnosti
Često kroz školovanje nema dovoljno informacija za izgradnju pravih i pravednih stavova. Djeci se često nameću tradicionalni modeli, da žene nemaju pravo na karijeru, da moraju isključivo biti posvećene djeci ili starijim članovima obitelji i tu su sličnosti svih zemalja. Žene su u zemljama Zapadnog Balkana podzastupljene na svim mjestima gdje se donose odluke, u parlamentima, u upravljačkim pozicijama, tamo gdje mogu mijenjati stvari. Često se ne može očekivati od muškaraca da razumiju koje probleme imaju žene, to one moraju u same govoriti.
Skandinavske zemlje imaju zastupljenost žena, kako u političkom tako i u ekonomskom dijelu, otprilike polovicu ukupnog sastava a negdje i više. I, te zemlje su veoma uspješne. Pokazuje se da, kad se žene uključe u sve procese, to države unapređuje.
RSE: Kako vidite proces integrisanja zemalja Zapadnog Balkana a posebno Bosne i Hercegovine te najavu novog modela proširenja?
Borzan: Tu je došlo do određenog problema nakon što je Francuska stavila veto na otavaranje pregovora s Albanijom i sa Sjevernom Makedonijom. Sjeverna Makedonija je poslije Slovenije prva zemlja koja je krenula na evropski put. Blokirana je zbog imena koji je promijenila i opet se nije ništa dogodilo, što je veliko razočarenje. Ustanovljeni su novi kriteriji za proširenje i tu vidim prostor za sve zemlje Zapadnog Balkana da ostvare što prije ulazak u EU.
Pošto Hrvatska predsjeda EU, proširenje je stavljeno kao jedan od priroteta. Na puno sastanaka između Hravtske i drugih zemalja, proširenje je top tema, forsira se poširenje jer je Hrvatska najviše zainteresirana da u svom susjedstvu ima zemlje koje su u članstvu EU. Ovi kriteriji bi morali biti poticaj državama koje imaju ambiciju ući u EU kako da ostvare članstvo a svakako da kriteriji na određen način primoravaju države da budu bolje organizirane nego što jesu.
Hrvatska je ulazila u EU deset godina i bila je primorana povući određene poteze – prije svega mislim na pravosuđe i korupciju, što vjerujem nikada ne bi bilo urađeno da nije bilo ispunjavanja uvjeta za članstvo. Ti kriteriji moraju biti iskreni poticaj svakoj zemlji za ulazak u EU pa tako i BiH.
Trebaće puno truda, tolerancije i razumijevanja s obje strane, kako bi odnosi između Hrvatske i BiH bili visokoj na razini prijateljskih, susjednih država
RSE: Odnosi između Hrvatske i BiH, nisu uvijek bili na onom nivou na kojem se očekuje saradnja susjednih zemalja. Očekujete li da predsjednik Hrvatske Zoran Milanović poboljša te odnose?
Borzan: Slušajući Milanovića, bilo mi je drago kada je isticao da Hrvatska nema dovoljno saveznika u svom susjedstvu. Mi smo slični i prije ćemo razumjeti jedni druge nego što će nas razumjeti, na primjer Austrijanci ili Francuzi. Ukoliko budemo stalno u nekim prepirkama i sukobima to će koristiti nekom trećem a mi ćemo nazadovati. Tako da se nadam da će Milanović ostvariti sve ono što je govorio u predizbornoj kampanji, da će biti prilike da to dokaže.
Ali, znate kako se kaže, za svađu je potrebno dvoje ali i za razgovore je potrebno dvoje. Trebaće puno truda, tolerancije i razumijevanja s obje strane, kako bi odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine bili visokoj na razini prijateljskih, susjednih država.
Facebook Forum