Vanjska politika Bosne i Hercegovine će se mijenjati nakon odlaska Harisa Silajdžića sa mjesta bošnjačkog člana kolektivnog šefa države, smatra većina analitičara. Prema onomo što je u postizbornim istupima kazao novoizabrani član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, biće mnogo više pomirljivijih stavova i "pružene ruke" prije svega prema zemaljama u susjedstvu.
Vanjska politika, ona koju vodi državno Predsjedništvo, prema ocjenama mnogih analitičara, u posljednje je četiri godine bila najlošija u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Razlog je jednostavan. Tročlano Predsjedništvo rijetko je oko čega moglo postići koncenzus - od odlaska i nastupa pred značajnim svjetskim organizacijama kakve su UN, do odnosa prema susjednim državama, prije svega Srbiji.
Nakon odlaska Harisa Silajdžića sa mjesta bošnjačkog člana kolektivnog šefa države, procjenjuje se da bi vanjska politika prema zemljama u regionu trebala biti pomirljivija. Nekadašnji bh. diplomata i profesor istorije diplomatije Hajrudin Somun ipak podsjeća da se Silajdžić ne može okriviti za sve greške bh. diplomatije.
„Najlakše je kriviti Harisa Silajdžića, naravno. Ali, u svakom slučaju biće malo lakše zato što Bakir Izetbegović, kao član Predsjedništva, pa i Komšić, neće se ustezati toliko da odu u Beograd ili da razgovaraju sa predstavnicima Srbije. Što se tiče Beograda, mislim da tu može biti nešto malo više pomirljivijeg tona. Može biti isto tako nastavka i trilateralnih nastojanja i misije BiH, Srbije i Turske. Međutim, tu što je važno, mora se uzeti u obzir da preko Srbije Rusija ovdje nastoji da ostane na Balkanu. Ona će nastojati da Srbiju, udaljujući od NATO pakta, veže također i za Bosnu i Hercegovinu kroz, naravno, politiku Republike Srpske“, kaže Somun.
Ambivalentan odnos Beograda
Treba li podsjećati da BiH u Srbiji tri godine nije imala ambasadora? Da nije vičan diplomatiji pokazivao je i Željko Komšić koji je jednom srbijanskom političaru poručio da će “dobiti po prstima”. U cijeloj priči po strani nije stajao ni srpski član Predsjedništva Nebojša Radmanović, koji se četiri godine čvrsto držao odbrane nacionalnih interesa.
Milorad Dodik i Boris Tadić na predizbornom skupu SNSD-a u Doboju, septembar 2010Zategnutim odnosima sa Srbijom u mnogome je doprinosila i bezrezervna podrška koja je iz te zemlje dolazila samo jednom entitetu – Republici Srpskoj. Od otvaranja škole na Palama sa imenom Srbija, do predizbornih skupova i zagrljaja Borisa Tadića i Milorada Dodika.
Vanjskopolitički komentator Mufid Memija smatra da je jedan od problema i ambivalentan odnos Beograda prema BiH.
„Očigledno je da je bilo na strani bošnjačkog člana Predsjedništva izvjesnih rezervi, koje, naravno, mogu biti sasvim opravdane kada je u pitanju odnos Beograda prema BiH, koji je još uvijek izrazito ambivalentan. O nekoj principijelnosti Beograda u odnosu na BiH može se govoriti jedino u tom nivou – da je on ambivalentan, da je neiskren, da je dvostran i dvostruk“, kaže Memija.
'Mekša' zamjena u Predsjedništvu
Ko je gdje otišao i s kim razgovarao od najbližih susjeda bez onog drugog ili trećeg, priča je koju smo često slušali iz bh. Predsjedništva u posljednje četiri godine. Novoizabrani član bh. Predsjedništva, Bakir Izetbegović, poručio je da će voditi pomirljivu i otvrenu politiku:
„Jednu realnu politiku, jednu bosansku politiku, politiku pružene ruke prema svakom dobronamjernom.“
Ovakav stav značajan je za vanjsku politiku BiH - smatra dugogodišnji novinar Mirko Šagolj.
„Haris Silajdžić je tu bio dosta krut, dosta isključiv sa svojom tezom 'cijela Bosna' itd. Ja ne mogu osporiti njegovu privrženost cjelovitoj BiH, ali tu je bio malo nepopustljiv. Bakir Izetbegović je sigurno 'mekši', pogotovo će biti mekši i biće prihvatljiviji za zemlje u regionu, prije svega Srbija, pa i Hrvatska; sa Crnom Gorom nemamo nekih političkih problema, ali ima nekih neriješenih teritorijalnih. Dakle, može se očekivati napredak što se toga tiče“, ocjenjuje Šagolj.
Aleksandar Trifunović iz NVO Buka, kaže da ne vjeruje politikama koje su isključivo nacionalne i koje su kao takve pobijedile na izborima, no prve istupe Bakira Izetbegovića ocjenjuje kao pozitivne:
„Mislim da treba pozdraviti spremnost bilo kog bh. lidera da razgovara sa susjedima. To je negdje osnov stabilnosti našeg društva. Mislim da nisu problem razgovori; problem su teme o kojima će se razgovarati. Ako u njima bude mnogo više spremnosti za kompromise nego što je to bilo do sada, definitivno situacija u regionu može biti bolja. Ali – dok ne vidimo prve korake, smjernice tih razgovora, načina na koji će se ti razgovori voditi, mislim da je prerano govoriti o kvalitetu tih odnosa“, kaže Trifunović.
Vanjska politika, ona koju vodi državno Predsjedništvo, prema ocjenama mnogih analitičara, u posljednje je četiri godine bila najlošija u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Razlog je jednostavan. Tročlano Predsjedništvo rijetko je oko čega moglo postići koncenzus - od odlaska i nastupa pred značajnim svjetskim organizacijama kakve su UN, do odnosa prema susjednim državama, prije svega Srbiji.
Nakon odlaska Harisa Silajdžića sa mjesta bošnjačkog člana kolektivnog šefa države, procjenjuje se da bi vanjska politika prema zemljama u regionu trebala biti pomirljivija. Nekadašnji bh. diplomata i profesor istorije diplomatije Hajrudin Somun ipak podsjeća da se Silajdžić ne može okriviti za sve greške bh. diplomatije.
„Najlakše je kriviti Harisa Silajdžića, naravno. Ali, u svakom slučaju biće malo lakše zato što Bakir Izetbegović, kao član Predsjedništva, pa i Komšić, neće se ustezati toliko da odu u Beograd ili da razgovaraju sa predstavnicima Srbije. Što se tiče Beograda, mislim da tu može biti nešto malo više pomirljivijeg tona. Može biti isto tako nastavka i trilateralnih nastojanja i misije BiH, Srbije i Turske. Međutim, tu što je važno, mora se uzeti u obzir da preko Srbije Rusija ovdje nastoji da ostane na Balkanu. Ona će nastojati da Srbiju, udaljujući od NATO pakta, veže također i za Bosnu i Hercegovinu kroz, naravno, politiku Republike Srpske“, kaže Somun.
Ambivalentan odnos Beograda
Treba li podsjećati da BiH u Srbiji tri godine nije imala ambasadora? Da nije vičan diplomatiji pokazivao je i Željko Komšić koji je jednom srbijanskom političaru poručio da će “dobiti po prstima”. U cijeloj priči po strani nije stajao ni srpski član Predsjedništva Nebojša Radmanović, koji se četiri godine čvrsto držao odbrane nacionalnih interesa.
Vanjskopolitički komentator Mufid Memija smatra da je jedan od problema i ambivalentan odnos Beograda prema BiH.
„Očigledno je da je bilo na strani bošnjačkog člana Predsjedništva izvjesnih rezervi, koje, naravno, mogu biti sasvim opravdane kada je u pitanju odnos Beograda prema BiH, koji je još uvijek izrazito ambivalentan. O nekoj principijelnosti Beograda u odnosu na BiH može se govoriti jedino u tom nivou – da je on ambivalentan, da je neiskren, da je dvostran i dvostruk“, kaže Memija.
'Mekša' zamjena u Predsjedništvu
Ko je gdje otišao i s kim razgovarao od najbližih susjeda bez onog drugog ili trećeg, priča je koju smo često slušali iz bh. Predsjedništva u posljednje četiri godine. Novoizabrani član bh. Predsjedništva, Bakir Izetbegović, poručio je da će voditi pomirljivu i otvrenu politiku:
„Jednu realnu politiku, jednu bosansku politiku, politiku pružene ruke prema svakom dobronamjernom.“
Ovakav stav značajan je za vanjsku politiku BiH - smatra dugogodišnji novinar Mirko Šagolj.
„Haris Silajdžić je tu bio dosta krut, dosta isključiv sa svojom tezom 'cijela Bosna' itd. Ja ne mogu osporiti njegovu privrženost cjelovitoj BiH, ali tu je bio malo nepopustljiv. Bakir Izetbegović je sigurno 'mekši', pogotovo će biti mekši i biće prihvatljiviji za zemlje u regionu, prije svega Srbija, pa i Hrvatska; sa Crnom Gorom nemamo nekih političkih problema, ali ima nekih neriješenih teritorijalnih. Dakle, može se očekivati napredak što se toga tiče“, ocjenjuje Šagolj.
Aleksandar Trifunović iz NVO Buka, kaže da ne vjeruje politikama koje su isključivo nacionalne i koje su kao takve pobijedile na izborima, no prve istupe Bakira Izetbegovića ocjenjuje kao pozitivne:
„Mislim da treba pozdraviti spremnost bilo kog bh. lidera da razgovara sa susjedima. To je negdje osnov stabilnosti našeg društva. Mislim da nisu problem razgovori; problem su teme o kojima će se razgovarati. Ako u njima bude mnogo više spremnosti za kompromise nego što je to bilo do sada, definitivno situacija u regionu može biti bolja. Ali – dok ne vidimo prve korake, smjernice tih razgovora, načina na koji će se ti razgovori voditi, mislim da je prerano govoriti o kvalitetu tih odnosa“, kaže Trifunović.