Mirza Mustafagić iz Brčkog, student četvrte godine Pravnog fakulteta u Tuzli, prije nekoliko dana osvojio je prvo mjesto u svijetu na temu "Pravda, mir i sigurnost". On je cijelo svoje odrastanje posvetio miru. Otac mu je ubijen u Brčkom 1992. godine.
U 500 riječi Mirza Mustafagić, budući pravnik, ispričao je svoju životnu priču, a u njoj se dotaknuo onoga što je nizozemski Justice Hub tražio natječajem kojeg je objavio za mlade do trideset godina iz cijeloga svijeta.
"Ja sam ispričao svoju iskrenu priču i onda sam se bazirao na taj pojam pravde, sigurnosti i mira. Morao sam reći da u mojoj državi ta tri pojma nisu poznata. Mi nemamo pravde kada ubice moga oca, moga djeda i daidže hodaju slobodno. Nemamo ni sigurnosti jer vidimo u kakvoj državi živimo. Nisam ništa slagao. Napisao sam istinu i stranci su to prepoznali", kaže mladi Brčak.
Iako nije bio ni rođen, Mirzin život je rat i te kako obilježio. Godine 1992. život njegove obitelji potpuno se promijenio.
"Srpske snage su 4. maja 1992. godine ušle u Brčko. Kako je naša kuća blizu granice, blizu mosta oni su odmah odveli moga oca, djeda i daidžu. Mog djeda je izdao njegov prvi komšija, iako su do tada bili najbolji prijatelji. Moj djed je na kraju nađen u bunaru sa psom. Moj daidža o tata su ubijeni u Lukama u Brčkom u logoru. Moja mama je tada bila trudna sa mnom i za nju je to sve bio veliki užas jer je bježala zajedno s mojim bratom i majkom", priča on.
Upravo zbog toga, Mirza cijeli svoj život nastoji među najbližim prijateljima govoriti o pravdi.
"Kada god imam nekakvo javno obraćanje stalno govorim da ubice mojih najbližih hodaju slobodno. Ja sam se zato i odlučio za Pravni fakultet, te se nadam da ću i ja jednog dana biti u pravosudnim institucijama i da ću nešto uspjeti promijeniti, pošto ovi sada ništa ne rade", iskreno će naš sugovornik.
Prevazići nacionalne podjele
Mirza nam kaže, da iako se godinama bori za pravdu, njegova borba veoma je malo prepoznata u njegovom rodnom gradu, pa i u Bosni i Hercegovini. No, u zemlji gdje su najvažnije pravosudne institucije svijeta, Mirzina priča je oduševila.
"Najčešće vas ne prepoznaju u vašem mjestu. Meni se to isto desilo. Ali evo, prepoznao je UN i sam Victor Ochen koji je sam generalni ambasador za pravdu i sigurnost. I zato mi je to velika čast", ističe on.
Odlazak u Brčko, kaže Mirza, svaki put stvara mu bol i podsjeća na činjenicu da je morao odrastati bez oca.
"Često idem u Brčko, ali nemam osjećanja prema tom gradu i ne volim baš ići tamo. U Brčkom se ne osjećam ugodno jer svako vas gleda jeste li Srbin, Hrvat ili Musliman. Nije baš ugodna situacijai", riječi su Mirze Mustafagića.
Ono što bi Mirza volio promijeniti su nacionalne podjele među ljudima, posebice među mladima.
"Moji najbolji prijatelji su u Srbiji, Hrvatkoj. Meni ništa ne znače te nacionalne podjele. Uopće me ne zanima zove li se neko Aleksandar, Muhamed ili Hrvoje. Nije mi važno ko je koje vjere. Nadam se da će se u budućnosti nove generacije promijeniti i da se to neće više gledati. Ali cilj mi je da promoviram suživot, da devedesete ostavimo iza sebe i krenemo prema budućnosti", poručuje Mirza Mustafagić.