Inspirirani životima zlostavljanih i ubijenih žena u zemljama Zapadnog Balkana, aktivisti iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova ujedinili su se u ideji regionalnog teatra, kako bi progovorili o potrebi sistemskog rješenja u suzbijanju nasilja i strožeg kažnjavanja femicida.
U predstavi "Poslednja", koja će u augustu biti premijerno izvedena, šest mladih aktivistica i glumica donosi priču o žrtvama femicida u tri zemlje regije, kao i propustima koje su napravile institucije u njihovoj zaštiti.
Selena Ristić, aktivistica iz "Dečijeg centra" iz Zaječara u Srbiji, koja je režirala predstavu, ističe da se radi o svojevrsnom umjetničkom odgovoru na problem koji je zajednički u zemljama Zapadnog Balkana.
"Kao što kultura ćutanja povezuje žrtve nasilja, tako se na isti način tretiraju devojke i žene u BiH, Srbiji i na Kosovu. Jačanje nacionalizma je nekako povezano sa jačanjem patrijarhata, pa žene sve češće bivaju kao vlasništvo muškaraca", kazala je Ristić za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Prema podacima Fondacije "Cure" u posljednjoj deceniji u Bosni i Hercegovini je ubijeno 70 žena. U većini slučajeva, ubice su bili muževi i partneri žrtava.
U Srbiji je u posljednjih 15-ak godina ubijeno više od 400 žena, dok ih je najmanje 58 ubijeno na Kosovu u posljednjih 14 godina.
Ristić ističe da je predstava "Poslednja" dio kampanje za uvrštavanje femicida u zakone u regiji, kako bi se uvele strože kazne i jasno naznačilo da je riječ o zločinu počinjenom, isključivo, iz mržnje prema ženama.
"Treba da se jasno razgraniči ta vrsta zločina. Niti može da se naziva tragedijom niti postoji opravdanje. Da se devojke i žene koje trpe neko nasilje ohrabre i podignu glas i kažu: 'Dosta je i neću više da trpim'", kaže ona.
No, unatoč inicijativama u proteklom periodu, Krivični zakon drugog bh. entiteta, Republici Srpskoj, i dalje ga ne prepoznaje kao zasebno kazneno djelo.
Kakav je odgovor društva i institucija?
Jedna od priča na koje se osvrće predstava, i to u kontekstu reakcija objavljenih u medijima i na društvenim mrežama, je i ubistvo Nizame Hećimović u Gradačcu prije dvije godine.
Bio je to najbrutalniji slučaj femicida u regiji, kada je 38-godišnjakinju ubio bivši partner, prenoseći zlostavljanje i likvidaciju, uživo na društvenim mrežama.
Prije nego što je ubijena, Nizama se obraćala policiji i sudu, tražeći izricanje mjera i zabranu prilaska i uznemiravanja, ali je njen zahtjev odbijen jer je sud procijenio da nije bilo dokaza.
Nikolina Gagić, aktivistica u Udruženju "Sara" iz Srebrenice kaže za RSE da predstava obrađuje više uglova nasilja kome su izložene žene na Balkanu i koje u većini slučajeva prethodi ubistvima.
"'Poslednja' je zapravo želja da se ta ubistva više ne događaju. No, to se može desiti svima, samim tim što nem podrške, kako sa društvenog tako i sa institucionalnog aspekta. 'Poslednja' je neka naša poruka da krenemo zajedno da radimo i da pomognemo jedne drugima", kaže Gagić.
Predstava se, također, osvrće na načine na koje, na nasilje i femicid, odgovaraju institucije, ali i društva u regiji.
"U fokusu su nam žene sa svojim identitetima. Sve imaju imena, priče o tome šta su radile i šta su željele biti. Drugi ugao su medijski članci i kako se javnost odnosi prema ubistvima. Dosta toga je zajedničkog u našim društvima, izložene smo istim opasnostima i neizvjesnostima", kazala je Gagić.
Dugoročni cilj "Poslednje", kao dijela kampanje protiv femicida u državama regije, je mijenjanje svijesti i zakone kako bi ubistva žena bila zaustavljena.
Ona je nastavak suradnje između "Dečijeg centra" Zaječar i udruženja "Šarski behar" iz Prizrena, koji su ranije producirali predstavu "Nisam prijavila", posvećenu ženama koje ne prijavljuju da su žrtve nasilja.
"Cilj nam je da se solidarišemo sa ženama koje su pretprjele nasilje i da, kroz regionalnu saradnju, pošaljemo jasnu prouku da se takve stvari više ne dešavaju. Bitno je da pošaljemo zajedničku poruku za ovaj, tako da kažem, balkanski problem i mislim da će ovo umrežavanje uroditi problem", kazao je Edis Mustafić, iz udruženja "Šarski behar" iz Prizrena.
On za RSE ističe da, iako ni Kosovo još nije donijelo zakone koji tretiraju femicid, nasilje više nije tabu u toj zemlji, jer 'djevojke i žene više ne ćute'.
"Nažalost, ima dosta slučajeva ubijenih žena od muževa i bliske familije. U porastu je, nažalost. Ali, nije to više ono patrijarhalno društvo, da ćutiš jer je sramota. Pokreću se procesi i mislim da bismo uskoro mogli dobiti i zakon o femicidu", kaže Mustafić.
Izvedbe u Prizrenu, Beogradu i Tuzli
Aktivisti, koji su i članovi glumačkog ansambla, kažu da je cilj, kroz umjetnost i regionalno povezivanje, skrenuti pažnju na problem nasilja nad ženama, koje ima isti obrazac u cijeloj regiji.
Upozoravaju i da nepostojanje sistemskih mjera, kao i neefikasna primjena zakona, nasilje nad ženama često čine društveno prihvaćenim obrascem.
Naglašavaju da je važno predstave, kao što je „Poslednja“, prikazati publici u manjim sredinama, u kojima je nasilje i dalje tabu tema.
"Dakle, ne samo u velikim sredinama nego i tamo gde ne sme da se progovori i gde se svaka modrica i suza prećuti", ističe Ristović.
Za izradu scenarija za predstavu "Poslednja" poslužili su medijski izvještaji i svjedočenja iz sudnice, dok su glumice, aktivistice i glumice iz BiH, Srbije i Kosova dodatno napisale i monologe koji se odnose na priče ubijenih žena i svjedočenja njihove djece i rodbine.
Prema procjeni Ujedinjenih nacija, tokom 2023. svakih deset minuta je jednu ženu ubio neko koga ona poznaje. Gotovo svaka treća žena doživi nasilje barem jednom u životu, podaci su te organizacije.
Nasilje nad ženama
Kakvi ožiljci ostaju nakon nasilja? Kako porodice i žrtve nasilja nastavljaju dalje sa životima zauvijek obilježenim traumom?
Uprkos Istanbulskoj konvenciji i zakonskim okvirima rodno uslovljeno nasilje je i dalje sveprisutno u zemljama Zapadnog Balkana.
U "Ispričaj mi" pronađite priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema.
Saznajte i kako prijaviti nasilje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.