RSE: Što za svijet, pa i za vašu biskupiju, obzirom na Papino djelovanje tokom života, na njegove mirotvorne misije i njegovu ustrajnost na pozivima za mir, za ljubav, za toleranciju na svakoj tački planete, znači njegova smrt?
JANJIĆ: Ovih dana gotovo da nema medija koji nije prokomentirao smrt Svetog oca koji se 2. travnja preselio u očinsku kuću nebeskoga oca. Svi vjernici Kotorske biskupije doživjeli su njegovu smrt kao jedan veliki gubitak, ali ujedno smo i ponosni što smo imali ovakvoga čovjeka na kormilu crkve. Toga dana, kada je Sveti otac umro, imali smo blagoslov crkve Svetoga Dujma u Škaljarima kod Kotora, koja je obnovljena donacijom grada Splita i Županije Splitsko-dalmatinske. Crkva je iz XIII stoljeća. Ove godine, kada Splitska biskupija i grad Split slave 1700 godina postojanja, prigodom mučeničke smrti Svetoga Dujma Splićani su zaželjeli da obnove ovu crkvu koja je već 600 godina bez liturgije. Dan blagoslovljena crkve će se pamtiti i kao dan smrti Svetoga oca. Nema tog naroda u svijetu koji nije pustio suzu zbog smrti Svetog oca, koji je do zadnjega daha htio biti sa čitavim svijetom, a pogotovo sa svojim vjernicima. Nije mogao govoriti, ali je ipak na Uskrs pružao ruku da blagoslovi čitav svijet iz svoje bolesničke sobe.
RSE: Bili smo svjedoci impresivne ceremonije ispraćaja posmrtnih ostataka Pape Ivana Pavla II u Vatikanu. Sve su vjerske zajednice u svijetu na svoj način ispratile Svetoga oca na vječni počinak, a Kotorska biskupija na svoj.
JANJIĆ: Čuvši za vijest o smrti Svetoga oca, napisao sam dopis koji sam uputio svim svećenicima Kotorske biskupije i svim samostanima. Tražio sam da u svim crkvama zvone zvona najmanje pola sata kao najavu, sve dane do sprovoda da se zvoni barem petnaest minuta, a na dan sprovoda da se zvoni pola sata. Imali smo i svetu misu zadušnicu za pokojnog Svetog oca Pavla, 5. travnja, u utorak, u 18:00 sati. Katedrala je bila puna. Poručio sam preko propovjednika da se smrt Ivana Pavla II doživljava kao planetarni gubitak, kao što se i u kontekstu te smrti njegov život i djelovanje doživljavaju kao neponovljiva autentična snaga i dobrobit za sve ljude dobre volje. Jedan bitan čovjek, jedna bitna funkcija, jedna bitna misao nestali su u svom aktivnom postojanju sa smrću Svetog oca Pavla. Izvan svake diskusije, promišljanja i sumnje je to da je od prvoga nastupa na Trgu Svetoga Petra, pa do konačnog izdisaja, poslije više od 26 godina, neumorno slao poruku u svakoj prilici: “Čovjek je centar svih božanskih projekata. Čovjek mora biti centar svih ljudskih projekata”. Veličina čovjeka aktualizira se u njegovom, ne samo naučavanju, nego i u konkretiziranju kroz više od 26 godina njegove službe. To se konkretno kvantificira i u posjeti 134 države svijeta, u posjeti milijardama ljudi kojima se obraćao gdje god je mogao, a mogao je na mnogo jezika jer je govorio njihovim jezikom. Na preko pedeset jezika je čestitao i božićne blagdane i blagdane Uskrsa i Novu godinu. Htio je da svi osjete kako on voli sve narode čitavog svijeta. Neopisivi fizički napori i neopisivi duhovni psihološki napor kao da ga nisu trošili. Možda ni medicinska povijest čovjeka neće naći takvu izdržljivost i takvu fizičku snagu koja je trajala do zadnjega daha, kao što je bila snaga Svetog oca Pavla. On je bio mosto-graditelj, klesao je i ugrađivao kamen po kamen dan za danom, godinu za godinom. Pri kraju, tijelo je bilo sve slabije, a vjera i duh jednako jaki. To su svi osjetili. Tijelo je drhtalo od njegove bolesti, ali je duh bio jak.
RSE: Sahrani je prisustvovalo više stotina hiljada vjernika iz cijeloga svijeta i više od dvjesta visokih državnih delegacija. Rekli ste: “Najmanja država, najveći sprovod”.
JANJIĆ: Najmanja država Vatikan, a najveći sprovod u povijesti čovječanstva. To se moglo dogoditi onome čovjeka koji je spojio svoju službu i svoju nutarnju veličinu. Mogli bi smo reći - velika služba i čovjek pun božjeg duha. Želio se svima približiti, sve razumjeti, svima dati savjet, sve poučiti, sve opomenuti. Oni kojima je govorio, osjetili su da ne govori iz zloće, nego da im želi dobro. Poput Svetoga Ivana Krstitelja, kada je govorio na rijeci Jordanu, govorio je ljudima u lice. Tako je Papa govorio, ne samo na rijeci Jordanu, nego kod svakoga naroda i svim državnicima svijeta, ali oni nisu bježali od njega, nego su išli k njemu i tražili savjet. I na ovaj sprovod su državnici došli k njemu. Osjetili su u njemu duhovnu veličinu. Osjetili su u njemu veličinu i čovjeka i kršćanina i svećenika i biskupa i kardinala i Papu, Petrovog nasljednika. Zao je Vatikan najmanja država, ali ima najveći sprovod u historiji. Njegova čista duša bila je mirotvorna. Ljudi su to prepoznali. Velika je naša bol što nas je napustio, što nam ne može reći svoju riječ koja je ostala zapisana i koju trebamo slušati. Kada je Isus bio kršten na rijeci Jordanu čuo se Očev glas: “Ovo je moj sluga, njega slušajte”. Na ovom sprovodu kao da se čuo glas: “Ovo je bio moj sluga, njegove poruke slušajte”. On će se sa neba moliti i misliti na vas. Puni smo ponosa zbog toga što smo imali ovakvu moralnu vertikalu XX stoljeća. Bogu hvala na tome.
RSE: Kako bi ste prokomentarisali Papinu poruku mladima i bolesnima o kojoj se puno govorilo i komentarisalo?
JANJIĆ: Papa je posebno volio mlade. To se osjećalo kod njegovih posjeta raznim zemljama. Kada je bio u Solinu, on je pjevao sa mladima. Na koncertima koje su izvodili mladi za njega, on je i plesao. Volio je mlade i želio im je ukazati njihov put, a to su istina i život. Ako mladi ne osjete nekoga koji će ih upraviti pravim putem, neće doživjeti smisao svoga života, nego će imati jednu prazninu jer neće naći sadržaj života. Papa im je želio popuniti moralne, vjerske i duhovne praznine. Bio je privržen bolesnima. Isus Krist nije ga oslobodio, kao svoga vidljivog namjesnika, bolesti. Kao što je Krist sam patio i trpio, tako je i Papa prihvatio svoju vlastitu bolest kao dar božji. To je velika poruka za bolesnike. Papa se nije bojao bolesti, pa se ni vi, ostali bolesnici, nemojte bojati tog tereta. To će vam biti olakšanje, jer je to već jedno čistilište. U tu bolest ubacite smisao i uzmite je kao dar koju vam je poslao nebeski otac da bi preko te bolesti mogli doživjeti radost koja će tek doći i koja nikada neće proći.
RSE: Pažnju javnosti sada zaokuplja i izbor novog Pape. Vjekovima utemeljena procedura, niz kalkulacija i, čini se, prilično neizvjesna situacija jer nema naznake ko je nasljednik Ivana Pavla II.
JANJIĆ: Jedno od češćih pitanja ovih dana je izbor novog Petra današnjice, novog Svetoga oca, novog Pape. Ni jedan kardinal na ovo pitanje ne može odgovoriti, jedino Duh sveti. Nitko to i neće znati dok jedan kardinal svečano ne izgovori ime novog Pape.
JANJIĆ: Ovih dana gotovo da nema medija koji nije prokomentirao smrt Svetog oca koji se 2. travnja preselio u očinsku kuću nebeskoga oca. Svi vjernici Kotorske biskupije doživjeli su njegovu smrt kao jedan veliki gubitak, ali ujedno smo i ponosni što smo imali ovakvoga čovjeka na kormilu crkve. Toga dana, kada je Sveti otac umro, imali smo blagoslov crkve Svetoga Dujma u Škaljarima kod Kotora, koja je obnovljena donacijom grada Splita i Županije Splitsko-dalmatinske. Crkva je iz XIII stoljeća. Ove godine, kada Splitska biskupija i grad Split slave 1700 godina postojanja, prigodom mučeničke smrti Svetoga Dujma Splićani su zaželjeli da obnove ovu crkvu koja je već 600 godina bez liturgije. Dan blagoslovljena crkve će se pamtiti i kao dan smrti Svetoga oca. Nema tog naroda u svijetu koji nije pustio suzu zbog smrti Svetog oca, koji je do zadnjega daha htio biti sa čitavim svijetom, a pogotovo sa svojim vjernicima. Nije mogao govoriti, ali je ipak na Uskrs pružao ruku da blagoslovi čitav svijet iz svoje bolesničke sobe.
RSE: Bili smo svjedoci impresivne ceremonije ispraćaja posmrtnih ostataka Pape Ivana Pavla II u Vatikanu. Sve su vjerske zajednice u svijetu na svoj način ispratile Svetoga oca na vječni počinak, a Kotorska biskupija na svoj.
JANJIĆ: Čuvši za vijest o smrti Svetoga oca, napisao sam dopis koji sam uputio svim svećenicima Kotorske biskupije i svim samostanima. Tražio sam da u svim crkvama zvone zvona najmanje pola sata kao najavu, sve dane do sprovoda da se zvoni barem petnaest minuta, a na dan sprovoda da se zvoni pola sata. Imali smo i svetu misu zadušnicu za pokojnog Svetog oca Pavla, 5. travnja, u utorak, u 18:00 sati. Katedrala je bila puna. Poručio sam preko propovjednika da se smrt Ivana Pavla II doživljava kao planetarni gubitak, kao što se i u kontekstu te smrti njegov život i djelovanje doživljavaju kao neponovljiva autentična snaga i dobrobit za sve ljude dobre volje. Jedan bitan čovjek, jedna bitna funkcija, jedna bitna misao nestali su u svom aktivnom postojanju sa smrću Svetog oca Pavla. Izvan svake diskusije, promišljanja i sumnje je to da je od prvoga nastupa na Trgu Svetoga Petra, pa do konačnog izdisaja, poslije više od 26 godina, neumorno slao poruku u svakoj prilici: “Čovjek je centar svih božanskih projekata. Čovjek mora biti centar svih ljudskih projekata”. Veličina čovjeka aktualizira se u njegovom, ne samo naučavanju, nego i u konkretiziranju kroz više od 26 godina njegove službe. To se konkretno kvantificira i u posjeti 134 države svijeta, u posjeti milijardama ljudi kojima se obraćao gdje god je mogao, a mogao je na mnogo jezika jer je govorio njihovim jezikom. Na preko pedeset jezika je čestitao i božićne blagdane i blagdane Uskrsa i Novu godinu. Htio je da svi osjete kako on voli sve narode čitavog svijeta. Neopisivi fizički napori i neopisivi duhovni psihološki napor kao da ga nisu trošili. Možda ni medicinska povijest čovjeka neće naći takvu izdržljivost i takvu fizičku snagu koja je trajala do zadnjega daha, kao što je bila snaga Svetog oca Pavla. On je bio mosto-graditelj, klesao je i ugrađivao kamen po kamen dan za danom, godinu za godinom. Pri kraju, tijelo je bilo sve slabije, a vjera i duh jednako jaki. To su svi osjetili. Tijelo je drhtalo od njegove bolesti, ali je duh bio jak.
RSE: Sahrani je prisustvovalo više stotina hiljada vjernika iz cijeloga svijeta i više od dvjesta visokih državnih delegacija. Rekli ste: “Najmanja država, najveći sprovod”.
JANJIĆ: Najmanja država Vatikan, a najveći sprovod u povijesti čovječanstva. To se moglo dogoditi onome čovjeka koji je spojio svoju službu i svoju nutarnju veličinu. Mogli bi smo reći - velika služba i čovjek pun božjeg duha. Želio se svima približiti, sve razumjeti, svima dati savjet, sve poučiti, sve opomenuti. Oni kojima je govorio, osjetili su da ne govori iz zloće, nego da im želi dobro. Poput Svetoga Ivana Krstitelja, kada je govorio na rijeci Jordanu, govorio je ljudima u lice. Tako je Papa govorio, ne samo na rijeci Jordanu, nego kod svakoga naroda i svim državnicima svijeta, ali oni nisu bježali od njega, nego su išli k njemu i tražili savjet. I na ovaj sprovod su državnici došli k njemu. Osjetili su u njemu duhovnu veličinu. Osjetili su u njemu veličinu i čovjeka i kršćanina i svećenika i biskupa i kardinala i Papu, Petrovog nasljednika. Zao je Vatikan najmanja država, ali ima najveći sprovod u historiji. Njegova čista duša bila je mirotvorna. Ljudi su to prepoznali. Velika je naša bol što nas je napustio, što nam ne može reći svoju riječ koja je ostala zapisana i koju trebamo slušati. Kada je Isus bio kršten na rijeci Jordanu čuo se Očev glas: “Ovo je moj sluga, njega slušajte”. Na ovom sprovodu kao da se čuo glas: “Ovo je bio moj sluga, njegove poruke slušajte”. On će se sa neba moliti i misliti na vas. Puni smo ponosa zbog toga što smo imali ovakvu moralnu vertikalu XX stoljeća. Bogu hvala na tome.
RSE: Kako bi ste prokomentarisali Papinu poruku mladima i bolesnima o kojoj se puno govorilo i komentarisalo?
JANJIĆ: Papa je posebno volio mlade. To se osjećalo kod njegovih posjeta raznim zemljama. Kada je bio u Solinu, on je pjevao sa mladima. Na koncertima koje su izvodili mladi za njega, on je i plesao. Volio je mlade i želio im je ukazati njihov put, a to su istina i život. Ako mladi ne osjete nekoga koji će ih upraviti pravim putem, neće doživjeti smisao svoga života, nego će imati jednu prazninu jer neće naći sadržaj života. Papa im je želio popuniti moralne, vjerske i duhovne praznine. Bio je privržen bolesnima. Isus Krist nije ga oslobodio, kao svoga vidljivog namjesnika, bolesti. Kao što je Krist sam patio i trpio, tako je i Papa prihvatio svoju vlastitu bolest kao dar božji. To je velika poruka za bolesnike. Papa se nije bojao bolesti, pa se ni vi, ostali bolesnici, nemojte bojati tog tereta. To će vam biti olakšanje, jer je to već jedno čistilište. U tu bolest ubacite smisao i uzmite je kao dar koju vam je poslao nebeski otac da bi preko te bolesti mogli doživjeti radost koja će tek doći i koja nikada neće proći.
RSE: Pažnju javnosti sada zaokuplja i izbor novog Pape. Vjekovima utemeljena procedura, niz kalkulacija i, čini se, prilično neizvjesna situacija jer nema naznake ko je nasljednik Ivana Pavla II.
JANJIĆ: Jedno od češćih pitanja ovih dana je izbor novog Petra današnjice, novog Svetoga oca, novog Pape. Ni jedan kardinal na ovo pitanje ne može odgovoriti, jedino Duh sveti. Nitko to i neće znati dok jedan kardinal svečano ne izgovori ime novog Pape.
