RSE: Regionalna mreža za prigovor savjesti „Prigovor za mir“ je koalicija koja se bavi promocijom savjesti u regionu Jugoistočne Evrope. Koordinator ove mreže za Crnu Goru je Boris Raonić. Recite mi za početak kako zapravo funkcioniše mreža „Prigovor savjesti“?
RAONIĆ: Sam institut prigovora savjesti funkcioniše u civilizovanom dijelu svijeta već više od stotinu godina. Međutim, na našu žalost, zbog različitih okolnosti, o ovom institutu se u Crnoj Gori počelo da razgovara tek prije par godina, a mladići koji su vojni obaveznici na teritoriji Crne Gore i Srbije pravo na prigovor savjesti imaju tek u zadnjih godinu dana. Radi se o pravu svakog pojedinca koji ne želi da nosi oružje, on samim tim stavom izražava prigovor savjesti, znači odbija da nosi oružje, odnosno vrlo direktno odbija da učestvuje u ubijanju drugih ljudi. Eto, to je najkraće moguće rečeno prigovor savjesti, a civilna služba je ono što se organizuje za takve pojedince.
RSE: Koliko je interesovanje za to civilno služenje vojnog roka, s obzirom na tradicionalni vojnički duh Crnogoraca?
RAONIĆ: Mislim da vojnički duh u Crnoj Gori na svu sreću polako jenjava. Jedini relevantan podatak koji mi imamo je odziv regruta. On je u zadnje vrijeme vrlo mali. U zadnjem regrutnom roku 63 procenta regruta odnosno vojnih obaveznika se pozvalo na prigovor savjesti. Sad, da li su se oni pozvali na prigovor savjesti iz nekih humanih ubjeđenja ili iz nekih ovako malo neprincipijelnijih razloga, to je eto za početak manje bitno. Ali ono što raduje, to je da polako taj ratnički mentalitet i taj duh koji se njeguje u Crnoj Gori vjekovima, polako gubi smisao. I nadam se da ćemo sada polako da njegujemo neke druge duhove.
RSE: Kada se realizuje taj projekat civilnog služenja vojnog roka, da li ste uočili da ima i zloupotreba?
RAONIĆ: Zloupotreba ima svakako. Mi u Crnoj Gori smo, mislim na sve građane, veliki eksperti za izvrdavanje, za traženje nekih prečica, za te neke ne baš principijelne stvari, pa tako i u ovom slučaju. Evo recimo, donesen je Zakon o restituciji, pa se ne poštuje. Setovi antikorupcijskih zakona se donose, pa to ne funkcioniše kako treba. Kada smo kretali u osmišljavanje ovog instituta u Crnoj Gori, predviđali smo da će biti neke zloupotrebe. Konkretno i portparoli Demokratske partije socijalista su predviđali te neke zloupotrebe. Međutim, ono što me brine, to je da je najveći broj tih zloupotreba od strane onih koji treba da kontrolišu ostvarivanje prava na prigovor savjesti, a to su direktori institucija u kojima prigovarači savjesti vrše civilnu službu, a znamo na koji način se direktori tih institucija postavljaju na ta mjesta. Najveći broj zloupotreba prigovora savjesti odnosno civilne službe je ta što ljudi koji odlaze na civilnu službu, jednostavno je ne vrše. Imamo veliki broj takvih primera. Imamo primer ministra finansija u Crnoj Gori koji vrši civilnu službu u rodnom gradu, a naravno prošle je nedjelje bio u Njujorku i tako dalje, obavlja taj svoj posao. Imamo šefove nevladinih organizacija koji kao vrše civilnu službu, a zapravo se samo javljaju telefonom direktoru. Na taj način se kompromituje ta ideja, što može da se odrazi veoma negativno, formira se pogrešan stav, jer ljudi jednostavno još nisu dobro upućeni šta je to tačno prigovor savjesti.
RSE: A ja sam u vašim dokumentima inače pročitala da je jedan od ciljeva borba protiv predrasuda na međudržavnom nivou. Što to znači?
RAONIĆ: Novija istorija koja nam se, na žalost, desila u proteklih petnaestak godina, ponijela je veliki broj nekih predrasuda i stereotipa. Ljudi se jednostavno gledaju prema tome odakle dolaze, a ne po tome šta su radili i kakav je bio njihov angažman u zadnje vrijeme. Tako da jednostavno i naši aktivisti ne bivaju shvaćeni, već ih prihvataju kao neprijatelje. Tako da je i to jedan od ciljeva kojem želimo da se posvetimo, znači da razbijemo taj neprijateljski imidž koji je, na žalost, kreiran.
RSE: Željela bih nešto čuti i o saradnji sa drugim nevladinim organizacijama, pogotovo kada se tiče regionalnog aspekta.
RAONIĆ: Osnovni cilj Regionalne mreže za prigovor savjesti „Prigovor za mir“, čiji sam ja koordinatori, i organizacije u kojoj profesionalno radim, a to je „Nansen dijalog centar“, je – mada to zvuči malo stereotipno – borba protiv tih granica. Znači, veoma veliku pažnju posvećujemo toj prekograničnoj saradnji . Konkretno kada govorimo o prigovoru savjesti, želimo da taj standard, koji je neophodno uspostaviti, bude na nekom regionalnom nivou, da to bude dio nekog regionalnog procesa. Bez konkretne zajedničke strategije civilne službe odnosno prigovora savjesti, vrlo je teško raditi u jednoj mikro sredini kakva su Srbija, Crna Gora, Bosna ili Hrvatska. Također kad je u pitanju „Nansen dijalog centar“, radimo s našim kolegama širom teritorije bivše Jugoslavije, osim naravno Slovenije. Tako da sve aktivnosti koordiniramo i organizujemo prekogranično.
RSE: Zašto kažete „osim Slovenije“? Što je problem sa Slovenijom kad je u pitanju saradnja?
RAONIĆ: Pa na njihovu sreću, oni nemaju problema koje mi imamo, tako da oni jednostavno nemaju interesa da sarađuju s nama.
RSE: Kako vlasti gledaju na vaš rad?
RAONIĆ: Vrlo mije teško da odgovorim konkretno, direktno i uopšteno na to pitanje. U zavisnosti od teme do teme. Imamo saradnju, odnosno nemamo saradnju. U zavisnosti od toga da li vlastima u bilo kojoj republici odnosno državi, odgovara ili ne odgovara pokretanje određenog pitanja. Tako da mi je vrlo teško da odgovorim da li vlasti imaju pozitivan ili negativan stav prema nama.
RSE: Imate li problema?
RAONIĆ: To su neki sporadični problemi, ništa mnogo ozbljino.
RSE: A kako se finansirate?
RAONIĆ: Finansiramo se isključivo od dotacija odnosno donacija iz inostranstva. Kad je u pitanju „Nansen dijalog centar“, finansira nas Ministarstvo inostranih poslova Norveške. Evo ja sam sad u Ulcinju, radimo jedan seminar sa mladim političarima iz Crne Gore, pod pokroviteljstvom Savjeta Evrope. Regionalna mreža „Prigovor za mir“ opet ima neke druge donatore, naši donatori su uglavnom iz inostranstva.
RSE: A što ćete reći tim mladim političarima kada budete imali svoje izlaganje?
RAONIĆ: Tema današnjeg seminara je „Evropa i ideja institucije“. Ono što želimo ovim seminarom da postignemo je da im polako počnemo pojašnjavati šta to ideja ujedinjene Evrope znači i koje su institucije trenutno razvijene na nivou te ujedinjene Evrope, jer postoji elementarno nepoznavanje, čak i kod nekih malo visočijih političara kad su u pitanju te institucije. Evo, recimo, sad su mi rekli da je Savjet Evrope organizacija Evropske unije. Pa se recimo ne pravi nikakva razlika između Ministarskog savjeta i Savjeta ministara i tako nekih banalnih stvari. Znači, konkretno ovaj seminar će biti usmjeren na to da se njima pojasni šta je to Evropa.
RSE: Sinoć ste imali jednu zanimljivu promociju jedne također zanimljive knjige. O čemu se radilo?
RAONIĆ: Sinoć smo imali promociju knjige posvećene prvoj godišnjici prigovora savjesti u Crnoj Gori. Zove se „Prigovor savjesti i civilna služba u Crnoj Gori“. U toj knjizi su navedeni pravni akti koji regulišu ovu oblast, pobrojani su prigovarači savjesti koji postoje u Crnoj Gori i razne publikacije, mišljenja i stavovi, najkraće rečeno problematika koja prati ovu oblast.
RSE: Ja sam uspjela doznati i nešto privatno o vama. Što mislite što?
RAONIĆ: Nisam siguran. Prepustiću vama.
RSE: Vi ste međunarodni instruktor skijanja.
RAONIĆ: Tačno.
RSE: Odakle ljubav prema tome?
RAONIĆ: Porijeklom sam sa Žabljaka, rođen sam u Podgorici, i jednostavno volim planinu, volim snijeg, volim tu slobodu koju pruža skijanje i volim to da dijelim sa drugim ljudima.
RSE: Kako se dođe do toga? Slušaoci subotom, uz ručak, vole da čuju i poneki privatni detalj.
RAONIĆ: Ljudi vole da čuju, pogotovo subotom kada sjede kući, šta ko radi u komšiluku i te malo privatne stvari. Do toga se dolazi tako što prvo odgajite ljubav prema tome i da imate želju da podijelite tu ljubav s drugima. Potrebno je da steknete prilično dobru vještinu u skijanju i onda da prođete nekoliko kurseva na kojima vas uče metodologiji učenja drugih ljudi.
RSE: Gdje ste našli za to vremena, uz bavljenje ovim, meni se čini vrlo ozbiljnim poslom?
RAONIĆ: Vjerujte da je i ovo vrlo ozbiljan posao, od njega neki ljudi žive. Rade dva mjeseca i od toga žive čitave godine. Tako da je i to vrlo ozbiljan posao, možda i idealan za ljude u Crnoj Gori, ako ćemo da govorimo na nivou stereotipa. Ali fokusirao sam se na neke druge stvari, evo na ove o kojima smo do sada razgovarali, tako da ću ovo ostaviti za neka malo mirnija i ljepša vremena.
RSE: Da li volite inače prokomentarisati političku situaciju u Crnoj Gori ili u Srbiji ili u regionu, ili ne volite?
RAONIĆ: Mislim da je neozbiljno da bilo ko nema stav i da nije spreman da iznese stav o političkoj situaciji, jer jednostavno živimo u vrlo burnim vremenima, u kojima se dešava istorija, tako da ljudi koji ne komentarišu i koji to ne prate, mislim da su ili vrlo neodgovorni ili da su to neki „rain man“ ljudi. Tako da, ne da volim, nego moram.
RAONIĆ: Sam institut prigovora savjesti funkcioniše u civilizovanom dijelu svijeta već više od stotinu godina. Međutim, na našu žalost, zbog različitih okolnosti, o ovom institutu se u Crnoj Gori počelo da razgovara tek prije par godina, a mladići koji su vojni obaveznici na teritoriji Crne Gore i Srbije pravo na prigovor savjesti imaju tek u zadnjih godinu dana. Radi se o pravu svakog pojedinca koji ne želi da nosi oružje, on samim tim stavom izražava prigovor savjesti, znači odbija da nosi oružje, odnosno vrlo direktno odbija da učestvuje u ubijanju drugih ljudi. Eto, to je najkraće moguće rečeno prigovor savjesti, a civilna služba je ono što se organizuje za takve pojedince.
RSE: Koliko je interesovanje za to civilno služenje vojnog roka, s obzirom na tradicionalni vojnički duh Crnogoraca?
RAONIĆ: Mislim da vojnički duh u Crnoj Gori na svu sreću polako jenjava. Jedini relevantan podatak koji mi imamo je odziv regruta. On je u zadnje vrijeme vrlo mali. U zadnjem regrutnom roku 63 procenta regruta odnosno vojnih obaveznika se pozvalo na prigovor savjesti. Sad, da li su se oni pozvali na prigovor savjesti iz nekih humanih ubjeđenja ili iz nekih ovako malo neprincipijelnijih razloga, to je eto za početak manje bitno. Ali ono što raduje, to je da polako taj ratnički mentalitet i taj duh koji se njeguje u Crnoj Gori vjekovima, polako gubi smisao. I nadam se da ćemo sada polako da njegujemo neke druge duhove.
RSE: Kada se realizuje taj projekat civilnog služenja vojnog roka, da li ste uočili da ima i zloupotreba?
RAONIĆ: Zloupotreba ima svakako. Mi u Crnoj Gori smo, mislim na sve građane, veliki eksperti za izvrdavanje, za traženje nekih prečica, za te neke ne baš principijelne stvari, pa tako i u ovom slučaju. Evo recimo, donesen je Zakon o restituciji, pa se ne poštuje. Setovi antikorupcijskih zakona se donose, pa to ne funkcioniše kako treba. Kada smo kretali u osmišljavanje ovog instituta u Crnoj Gori, predviđali smo da će biti neke zloupotrebe. Konkretno i portparoli Demokratske partije socijalista su predviđali te neke zloupotrebe. Međutim, ono što me brine, to je da je najveći broj tih zloupotreba od strane onih koji treba da kontrolišu ostvarivanje prava na prigovor savjesti, a to su direktori institucija u kojima prigovarači savjesti vrše civilnu službu, a znamo na koji način se direktori tih institucija postavljaju na ta mjesta. Najveći broj zloupotreba prigovora savjesti odnosno civilne službe je ta što ljudi koji odlaze na civilnu službu, jednostavno je ne vrše. Imamo veliki broj takvih primera. Imamo primer ministra finansija u Crnoj Gori koji vrši civilnu službu u rodnom gradu, a naravno prošle je nedjelje bio u Njujorku i tako dalje, obavlja taj svoj posao. Imamo šefove nevladinih organizacija koji kao vrše civilnu službu, a zapravo se samo javljaju telefonom direktoru. Na taj način se kompromituje ta ideja, što može da se odrazi veoma negativno, formira se pogrešan stav, jer ljudi jednostavno još nisu dobro upućeni šta je to tačno prigovor savjesti.
RSE: A ja sam u vašim dokumentima inače pročitala da je jedan od ciljeva borba protiv predrasuda na međudržavnom nivou. Što to znači?
RAONIĆ: Novija istorija koja nam se, na žalost, desila u proteklih petnaestak godina, ponijela je veliki broj nekih predrasuda i stereotipa. Ljudi se jednostavno gledaju prema tome odakle dolaze, a ne po tome šta su radili i kakav je bio njihov angažman u zadnje vrijeme. Tako da jednostavno i naši aktivisti ne bivaju shvaćeni, već ih prihvataju kao neprijatelje. Tako da je i to jedan od ciljeva kojem želimo da se posvetimo, znači da razbijemo taj neprijateljski imidž koji je, na žalost, kreiran.
RSE: Željela bih nešto čuti i o saradnji sa drugim nevladinim organizacijama, pogotovo kada se tiče regionalnog aspekta.
RAONIĆ: Osnovni cilj Regionalne mreže za prigovor savjesti „Prigovor za mir“, čiji sam ja koordinatori, i organizacije u kojoj profesionalno radim, a to je „Nansen dijalog centar“, je – mada to zvuči malo stereotipno – borba protiv tih granica. Znači, veoma veliku pažnju posvećujemo toj prekograničnoj saradnji . Konkretno kada govorimo o prigovoru savjesti, želimo da taj standard, koji je neophodno uspostaviti, bude na nekom regionalnom nivou, da to bude dio nekog regionalnog procesa. Bez konkretne zajedničke strategije civilne službe odnosno prigovora savjesti, vrlo je teško raditi u jednoj mikro sredini kakva su Srbija, Crna Gora, Bosna ili Hrvatska. Također kad je u pitanju „Nansen dijalog centar“, radimo s našim kolegama širom teritorije bivše Jugoslavije, osim naravno Slovenije. Tako da sve aktivnosti koordiniramo i organizujemo prekogranično.
RSE: Zašto kažete „osim Slovenije“? Što je problem sa Slovenijom kad je u pitanju saradnja?
RAONIĆ: Pa na njihovu sreću, oni nemaju problema koje mi imamo, tako da oni jednostavno nemaju interesa da sarađuju s nama.
RSE: Kako vlasti gledaju na vaš rad?
RAONIĆ: Vrlo mije teško da odgovorim konkretno, direktno i uopšteno na to pitanje. U zavisnosti od teme do teme. Imamo saradnju, odnosno nemamo saradnju. U zavisnosti od toga da li vlastima u bilo kojoj republici odnosno državi, odgovara ili ne odgovara pokretanje određenog pitanja. Tako da mi je vrlo teško da odgovorim da li vlasti imaju pozitivan ili negativan stav prema nama.
RSE: Imate li problema?
RAONIĆ: To su neki sporadični problemi, ništa mnogo ozbljino.
RSE: A kako se finansirate?
RAONIĆ: Finansiramo se isključivo od dotacija odnosno donacija iz inostranstva. Kad je u pitanju „Nansen dijalog centar“, finansira nas Ministarstvo inostranih poslova Norveške. Evo ja sam sad u Ulcinju, radimo jedan seminar sa mladim političarima iz Crne Gore, pod pokroviteljstvom Savjeta Evrope. Regionalna mreža „Prigovor za mir“ opet ima neke druge donatore, naši donatori su uglavnom iz inostranstva.
RSE: A što ćete reći tim mladim političarima kada budete imali svoje izlaganje?
RAONIĆ: Tema današnjeg seminara je „Evropa i ideja institucije“. Ono što želimo ovim seminarom da postignemo je da im polako počnemo pojašnjavati šta to ideja ujedinjene Evrope znači i koje su institucije trenutno razvijene na nivou te ujedinjene Evrope, jer postoji elementarno nepoznavanje, čak i kod nekih malo visočijih političara kad su u pitanju te institucije. Evo, recimo, sad su mi rekli da je Savjet Evrope organizacija Evropske unije. Pa se recimo ne pravi nikakva razlika između Ministarskog savjeta i Savjeta ministara i tako nekih banalnih stvari. Znači, konkretno ovaj seminar će biti usmjeren na to da se njima pojasni šta je to Evropa.
RSE: Sinoć ste imali jednu zanimljivu promociju jedne također zanimljive knjige. O čemu se radilo?
RAONIĆ: Sinoć smo imali promociju knjige posvećene prvoj godišnjici prigovora savjesti u Crnoj Gori. Zove se „Prigovor savjesti i civilna služba u Crnoj Gori“. U toj knjizi su navedeni pravni akti koji regulišu ovu oblast, pobrojani su prigovarači savjesti koji postoje u Crnoj Gori i razne publikacije, mišljenja i stavovi, najkraće rečeno problematika koja prati ovu oblast.
RSE: Ja sam uspjela doznati i nešto privatno o vama. Što mislite što?
RAONIĆ: Nisam siguran. Prepustiću vama.
RSE: Vi ste međunarodni instruktor skijanja.
RAONIĆ: Tačno.
RSE: Odakle ljubav prema tome?
RAONIĆ: Porijeklom sam sa Žabljaka, rođen sam u Podgorici, i jednostavno volim planinu, volim snijeg, volim tu slobodu koju pruža skijanje i volim to da dijelim sa drugim ljudima.
RSE: Kako se dođe do toga? Slušaoci subotom, uz ručak, vole da čuju i poneki privatni detalj.
RAONIĆ: Ljudi vole da čuju, pogotovo subotom kada sjede kući, šta ko radi u komšiluku i te malo privatne stvari. Do toga se dolazi tako što prvo odgajite ljubav prema tome i da imate želju da podijelite tu ljubav s drugima. Potrebno je da steknete prilično dobru vještinu u skijanju i onda da prođete nekoliko kurseva na kojima vas uče metodologiji učenja drugih ljudi.
RSE: Gdje ste našli za to vremena, uz bavljenje ovim, meni se čini vrlo ozbiljnim poslom?
RAONIĆ: Vjerujte da je i ovo vrlo ozbiljan posao, od njega neki ljudi žive. Rade dva mjeseca i od toga žive čitave godine. Tako da je i to vrlo ozbiljan posao, možda i idealan za ljude u Crnoj Gori, ako ćemo da govorimo na nivou stereotipa. Ali fokusirao sam se na neke druge stvari, evo na ove o kojima smo do sada razgovarali, tako da ću ovo ostaviti za neka malo mirnija i ljepša vremena.
RSE: Da li volite inače prokomentarisati političku situaciju u Crnoj Gori ili u Srbiji ili u regionu, ili ne volite?
RAONIĆ: Mislim da je neozbiljno da bilo ko nema stav i da nije spreman da iznese stav o političkoj situaciji, jer jednostavno živimo u vrlo burnim vremenima, u kojima se dešava istorija, tako da ljudi koji ne komentarišu i koji to ne prate, mislim da su ili vrlo neodgovorni ili da su to neki „rain man“ ljudi. Tako da, ne da volim, nego moram.
