Ines ŠAŠKOR
Subota, 2. lipnjaKonklava crvenih, kako ju je nazvao Slobodan Šnajder, iznjedrila je za novog predsjednika SDP-a Zorana Milanovića. Pristojan političar, brzo misli, jasno govori. I ponašanje socijademokrata nakon smrti Ivice Račana bilo je pristojno, nije bilo zaštitarskih falangi i otimačina glasačkih listića - Hrvatska je proteklih mjesec dana živjela gotovo civiliziranim političkim životom. Ako to ostane i ako dovoljno sadašnjih apstinenata i mladih izađe na izbore, potaknuti željom za promjenama – Milanovićev izbor je demokratski iskorak.
HDZ navečer na izvanrednoj presici reagira prostački. Vraćamo se u stvarnost.
Nedjelja, 3. lipnja
Izlet u selo Predavac, kod Bjelovara. U autu opet neizbježna tema – Milanović. Nas četvoro, nitko član niti jedne stranke, slažemo se da je izbor esdepeovaca hrabar. Javljaju se i prva pitanja: kako to da je SDP-eov kandidat za premijera Ljubo Jurčić ustoličen u medijima prije stranačke rasprave, pa su ga kandidati za šefa stranke morali prihvatiti? Čudno. Predstoje zanimljivi dani.U Predavcu, na seoskoj farmi vrijedni domaćini upoznaju nas sa svojim blagom, dozivajući svaku životinju imenom. U gradu bi vam bilo čudno susresti se s magaricom koja se zove poput vas, ovdje je to posve prirodno. Jedna mala Gea upravo se oždrebila i prvi put staje na svoje nesigurne noge. Majka, kobila Viki, višestruka prvakinja Hrvatske u preponskom jahanju, gleda nas s visoka.
Za stolom, opet o politici. Ljudi su ogorčeni korupcijom, zelenom mafijom, švercom stoke, propadanjem seoskih domaćinstava koja ne mogu opstati, a nitko im ne pomaže. Političare preziru, lokalni tajkun ponaša se poput feudalca i nitko ga ne obuzdava. I na kraju, seoski ručak. To je, naravno, priča za sebe.
Ponedjeljak, 4. lipnja
Engleski Guardian završio online glasanje za knjige koje su najbolje definirale 20-to stoljeće. Pobjednik Orwell i njegova 1984, tu su Srce tame, Veliki Gatsby, Vrli novi svijet, Plodovi gnjeva, Kvaka 22, Lovac u žitu. Sve meni drage i važne knjige. Od deset prvoplasiranih pročitala sam devet, mora biti da sam strašno zakinuta, jer sam propustila Dnevnik Bridget Jones. Pitam se, što čitaju mladi, što političari, što bankari i drugi upravljači našim životima? Dvoje kandidata za novog lidera SDP-a mrtvi-hladni kažu da ne čitaju ništa. Osim Dnevnika Ane Frank, u ovom izboru sve knjige iz „top 10“ su engleske ili američke. Pristranost je raširena pojava.
Utorak, 5. lipnja
Akademik Petar Strčić najavljuje da je od kardinala Bozanića čuo kako će, nakon Bleiburga, uskoro posjetiti i Jasenovac. Nikada nije kasno, ali i redosljed je poruka.
Srijeda, 6. lipnja
Dan za čestitke.
Tokom jutra odlazim Ljiljani Molnar Talajić čestitati na Nagradi grada Zagreba koju je napokon dobila. Bolesna je, ali vedra duha, kao i uvijek. Prisjećamo se 25-godišnjeg prijateljstva, te nekih odsutnih i odlutalih prijatelja. „Radila sam što sam voljela, ništa ne bih mijenjala, osim što bih prihvatila ponudu Bečke opere za stalnim angažmanom – kaže – ali tko bi prije 30 godina mislio što će se dogoditi. Činilo mi se da je moj svijet vječan, Sarajevo, raja u njemu, ne bih ga tada mijenjala ni za što. A danas, neću više nikada u Sarajevo, ne mogu“, ponavlja mi svoju čvrstu i tužnu odluku. Tekst nagrade koči se kičastim slovima, u zlatotisku, u ogromnoj kožnoj mapi, a u njemu stoji da je Ljiljana Molnar Talajić „natupala širom svijeta...“. Baš tako, natupala!
Zagrebe, jesi li dostojan svojih velikana?
Kolegici Ankici Barbir Mladinović čestitam telefonom na svjetskoj nagradi njezinom sinu Igoru. Pobijedio je na natječaju za reklamni slogan novog Fiata 500. Inženjer strojarstva, sebe je našao u reklamnom biznisu, inovatorstvu, pustolovinama. I Ljiljanin sin Dalibor, profesor klarineta, bavi se stvarima koje ga više zanimaju, pa je tako sve traženiji crtač stripova, s hrvatskim, američkim i francuskim narudžbama.
Srpske tenisače Anu Ivanović, Jelenu Janković i Novaka Đokovića ne poznajem, pa im na uspjesima u Roland Garrosu čestitam ovako, javno, preko Radija Slobodna Europa. Fascinantni su.
Raduje me kad vidim rezultat rada i talenta mladih, na bilo kojem polju. Tada mi se učini da svijet nije posve pošemerio.
Četvrtak, 7. lipnja
Velika osmorica u Heiligendammu pokazali dobru volju da se obuzda porast emisije stakleničkih plinova. Ekologisti kažu – loša šala. Predsjednici Bush i Putin smanjuju tenzije zbog proturaketnih štitova. Stječe se dojam da je Putin poantirao. Oko Kosova time out, ali milimetar po milimetar nezavisnost se približava. Uznemiruju slike svjetskih vođa ograđenih s 12 kilometara željezne ograde i bodljikave žice. Kako demokratski izabrani lideri komuniciraju sa onima s kojima se ne slažu? A kako tek oni nedemokratski izabrani?
Čitam Snijeg nobelovca Orhana Pamuka. Strana 198 hrvatskog prijevoda: „Ovom se zemljom može vladat jedino ako se narod zastraši vjerskim fanaticima. Kasnije se ionako uvijek ispostavi da je taj strah bio opravdan“ .
Uzbuđenje zbog prijatelja Mladena u bolnici. Telefoni rade, nadamo se da će biti sve u redu.
Petak, 8. lipnja
Damir Grubiša piše da je Zoran Milanović prvi hrvatski političar stasao u postkomunizmu. Za nadati se da nije samo novo lice u bezopasnoj stranci nepoznatih namjera.Uredništvo splitskog Ferala najavljuje da im je to možda posljednji broj. Nemam riječi.
