U oktobru 2024. godine, američka Obalna straža uočila je dva kineska pomorska nadzorna broda kako operiraju zajedno s parom ruskih patrolnih brodova dok su prolazili kroz Beringovo more, samo nekoliko milja od voda Aljaske.
To je bila treća uzastopna godina da je zajednički rusko-kineski vojni konvoj plovio kroz ovaj strateški prolaz. Godinu ranije, dvije nacije su izvele zajedničke pomorske vježbe u regiji s 11 brodova -- jasan signal njihove rastuće vojne saradnje blizu teritorije SAD-a.
Oktobarski prolaz, za koji Kina kaže da je nastavljen kroz Beringov prolaz u Arktički okean, dogodio se manje od tri mjeseca nakon prvog zajedničkog leta kineskih i ruskih strateških bombardera iznad Beringovog mora.
Povećanje aktivnosti Rusije i Kine blizu Aljaske -- doma najveće američke flote naprednih borbenih aviona i ključnog dijela njene raketne odbrambene arhitekture -- potiče pozive za ponovno uspostavljanje vojne infrastrukture iz doba Hladnog rata na Aleutskim otocima.
Admiral Samuel Paparo, komandant Indo-Pacifičke komande SAD-a, rekao je Odboru za oružane snage Senata 10. aprila da podržava ponovno otvaranje zatvorene pomorske baze na otoku Adak i nadogradnju zračne stanice Eareckson na otoku Shemya, najzapadnijem uporištu lanca.
Objekti na Adaku i Shemyi bi dali Sjedinjenim Državama "vrijeme i udaljenost za bilo koju sposobnost sile koja pokušava prodrijeti" u američke vode ili zračni prostor, rekao je Paparo. Ponovno aktiviranje Adaka bi omogućilo Sjedinjenim Državama da povećaju pokrivenost pomorskih patrolnih i izviđačkih aviona (MPRA) u regiji dest puta, rekao je zakonodavcima.
Aleutski lanac, sastavljen od 14 velikih vulkanskih otoka i 55 manjih, proteže se više od 1.600 kilometara od kopna Aljaske prema ruskom poluotoku Kamčatka. Otoci se nalaze na velikim kružnim rutama, najkraćim putevima između Azije i Sjeverne Amerike, i služe kao ulaz u Arktički okean i Beringovo more.
Kamčatka -- 800 kilometara zapadno od Shemya -- je dom ruske pacifičke podmorničke flote i eskadrila dalekometnih lovaca. Paparo je opisao rusku pacifičku flotu kao "rastuće preduzeće" koje sada "često" operira duž velikih kružnih ruta.
General Gregory Guillot, komandant Sjeverne komande SAD-a, svjedočio je u februaru pred senatskim odborom da bi oživljavanje Adaka moglo pružiti važan "pomorski i zračni pristup".
Pentagon trenutno procjenjuje buduće upotrebe Adaka, koji ima dubokovodnu luku s tri pristaništa, dvije piste duge 7.000 stopa, više hangara, platforme za odleđivanje i jedno od najvećih skladišta goriva u Sjedinjenim Državama.
Tokom Hladnog rata, Adak je služio kao primarna baza za borbu protiv podmornica u Pacifiku, s P-3 Orionima koji su redovno patrolirali okolnim vodama. Otok je također skladištio B57 nuklearne dubinske bombe dizajnirane da detoniraju pod vodom i unište neprijateljske podmornice.
Na svom vrhuncu, otok je bio dom za 6.000 vojnih lica i njihovih porodica. Baza je zvanično zatvorena 1997. godine. Danas na otoku živi manje od 200 ljudi. Alaska Airlines upravlja jednom komercijalnom linijom do Adaka koristeći Boeing 737.
Zračna stanica Eareckson na otoku Shemya ima pistu dugu 10.000 stopa i hangare. Shemya je također dom radarskog sistema Cobra Dane -- naprednog senzora koji se koristi za praćenje lansiranja balističkih projektila i satelita. Zračna stanica također služi kao hitna preusmjeravajuća zračna luka za civilne letove koji prelaze Sjeverni Pacifik.
Američke snage su u septembru izvele vježbu na Shemyi kao odgovor na zajednički let ruskih i kineskih bombardera.
"Svaki put kada državni brod ili avion uđe u područje, prikuplja informacije", rekao je Troy Bouffard, stručnjak za arktičku sigurnost na Univerzitetu Alaska Fairbanks. "Jedini način da se odgovori je presretanje i istiskivanje."
"Ovo je pravi izazov", dodao je. "A mjesta poput Adake pružaju izvanredne pozicije za zasnivanje sredstava potrebnih da se to ispuni."
Adak, koji će biti dio vježbe Northern Edge Indo-Pacifičke komande u augustu, mogao bi ugostiti avione P-8A Poseidon -- najnaprednije američke pomorske patrolne avione i nasljednike P-3. Baziran na zrakoplovnom okviru Boeing 737, P-8 je dizajniran za otkrivanje i uništavanje površinskih brodova i podmornica. P-8 igra centralnu ulogu u američkom i savezničkom ratovanju protiv podmornica. SAD su nastavile letove P-8 sa svoje zračne baze u Keflaviku, Island, 2018. godine usred obnovljene ruske aktivnosti blizu GIUK prolaza, ključne pomorske uske tačke prema Atlantiku.
Saveznici, uključujući Kanadu, Njemačku i Norvešku, najavili su planove za kupovinu aviona kako bi zamijenili svoje P-3. Norveška je preokrenula planove za zatvaranje arktičke zračne stanice nakon ruske invazije na Ukrajinu i sada će je koristiti za pomorske letove dronova koji nadopunjuju P-8.
Očekuje se da će ruska pacifička flota narasti na 45 moderniziranih ratnih brodova do ranih 2030-ih, uključujući 19 podmornica. Neki od najnovijih brodova su naoružani hipersoničnim raketama Zircon, koji mogu doseći brzinu veću od 5 Macha i pogoditi ciljeve stotine kilometara daleko.
U međuvremenu, Kina nastavlja širiti svoju mornaricu, koja ima najviše brodova na svijetu. Kongresna istraživačka služba procjenjuje da bi njena flota mogla narasti sa 370 na 435 brodova do 2030. godine. Obavještajni izvještaji sugeriraju da Rusija pomaže Kini smanjiti akustične potpise njenih podmornica -- što je ključno za otežavanje njihovog praćenja američkim snagama.
Stručnjaci upozoravaju da bi, ako kineske podmornice naoružane nuklearnim oružjem stignu do Arktika, značajno povećale sposobnost Kine za uzvratni nuklearni napad na Sjedinjene Države. Najkraći put leta rakete do kontinentalnog dijela SAD-a je preko Arktika.
Rusko zračno prisustvo u Beringovom i Arktičkom regionu također raste. Viši zapovjednik s Aljaske rekao je novinarima 2021. godine da su američka presretanja ruskih aviona blizu ili unutar identifikacione zone zračne odbrane Aljaske dostigla post-sovjetski vrhunac.
Ovaj porast se poklapa s brzim širenjem i obnovom desetina arktičkih vojnih instalacija u Moskvi, uključujući aerodrome i radarske lokacije.
U slučaju ponovnog otvaranja, ne očekuje se da će Sjedinjene Države stacionirati mnogo vojnih lica na otocima, koji su poznati po jakim vjetrovima, gustoj magli, stalno oblačnom nebu i niskim temperaturama. Procjena Pomorskog ratnog koledža iz 1937. godine opisala ih je kao mjesta s "nekim od najgorih vremenskih uslova na svijetu".
Japan je zauzeo dva otoka u junu 1942. godine, što je bio tek drugi put u istoriji SAD-a da je njen teritorij zauzeo strani protivnik. Iako su američke snage ponovno zauzele otoke, 14-mjesečna Aleutska kampanja koštala je 225 američkih aviona, većina izgubljenih zbog ekstremnih vremenskih uslova u regiji.