Ovo je bila trusna sedmica za Češku, a potresi su se počeli osjećati i u Briselu.
Čini se da EU i NATO još uvijek pokušavaju da provare ono što se zaista dogodilo u istočnoj Moravskoj prije sedam godina. Čak i ako je još rano, ne može se pobjeći od ustiska da je do sada odziv Zapada bio prilično slab. Češka dvosmislenost i oklijevanje nekih zemalja da se stvarno obračunaju sa Rusijom to sigurno mogu objasniti, ali ostaje pitanje da li je ovdje u igri veća podjela Istok-Zapad.
Najočitiji sličan događaj eksplozijama u skladištu oružja u Vrbeticama davne 2014. godine je naravno pokušaj atentata na bivšeg ruskog agenta Sergeja Skripala i njegovu kćerku Juliju u engleskom gradu Salisburyju 2018. godine sa nervnim agensom Novichok. Oboje su izvedeni na teritoriji EU i NATO, navodno od strane ista dva ruska agenta, i u oba slučaja su umrli nevini građani - u britanskom slučaju žena koja je došla u kontakt s bočicom parfema koja sadrži nervni agens, a u Češkoj dvoje ljudi koji su radili u skladištu.
Velika razlika je naravno u tome što se napad iz Salisbury-a 4. marta dogodio gotovo u "realnom vremenu" sa vijestima o napadu i kasnijim nalazima koji su se prikazivali na TV uživo u narednim sedmicama. U Češkoj su vijesti izašle u subotu naveče, 17. aprila, bacajući potpuno novo svjetlo na događaj koji je većina već bila zaboravila.
To bi moglo objasniti zašto je medijski fokus više bio na Salisbury u odnosu na Vrbetice. Faktor koji je tome doprinjeo je svakako što se to dogodilo nedaleko od Londona sa svim njegovim međunarodnim medijima. Kada je novinarski tim Europske komisije u ponedjeljak, 19. aprila, uzeo pitanja iz medija, bilo je puno pitanja o vakcinama protiv bolesti Covid-19 i onome što Brisel misli o ideji Evropske superlige u nogometu, ali samo jedno usamljeno pitanje o otkrićima koja su stigla iz Praga kojima se čini da je Moskva napala metu duboko u bloku, ubivši dvoje građana EU. Iz EU su dali samo standardan odgovor, kao i NATO, kada su ih novinari pritisnuli da prokomentarišu.
Doduše, pet dana nakon šokantnog otkrića Češke Republike, obe su organizacije došle sa izjavom u kojoj su izrazile punu solidarnost s Pragom i iznijele "duboku zabrinutost" zbog postupaka Rusije. Svakako se možemo zapitati zašto je bilo potrebno toliko vremena da se obe organizacije izjasne o nečemu tako bitnom, ali trebalo je nekoliko dana duže u slučaju Salisburyja - čak i ako treba uzeti u obzir da vlasti Ujedinjenog Kraljevstva nisu imale previše materijala za rad u početku.
Pitanje je sada koliko će još biti sličnosti u ova dva slučaja. Sa Skripalima su bile potrebne pune tri sedmice da druge zemlje simbolično protjeraju ruske diplomate u znak solidarnosti. Tada je 16 država članica EU u koordinaciji izbacilo 33 osobe, Sjedinjene Države iselile su 60, a druge zemlje, uključujući Australiju, Kanadu, Gruziju i Ukrajinu, vratile su ukupno 27 zvaničnika u Moskvu.
NATO je takođe otpustio sedam Rusa i odredio gornju granicu od 20 zvaničnika iz zemlje koji mogu biti akreditirani u vojnoj organizaciji. Punih deset mjeseci kasnije, EU je nametnula zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza dvojici ruskih agenata i šefu i zamjeniku šefa ruske vojne obavještajne službe GRU.
Do sada je samo Slovačka brzo reagovala i protjerala tri ruske diplomate, a tri baltičke države najavile su da će kući poslati četvoricu. U narednim danima bi moglo biti daljih akcija drugih zemalja. No, ostaje da se vidi hoće li biti tako velikih poteza kao nakon Salisburyja. Jednom kada je Velika Britanija pojasnila da iza napada stoji Rusija, krenula je brzo i snažno kako bi dobila podršku od saveznika.
Česi su bili malo oprezniji. Bilo je mnogo zabune nakon što je Vijeće za vanjske poslove EU ranije ove sedmice reklo da je šef vanjske politike EU Josep Borrell rekao da češki ministar vanjskih poslova nije tražio protjerivanje ruskih diplomata koje koordinira EU, što je on kasnije proturječio, rekavši da je urgirao kod kolege ministra da to razmotri. U NATO je ista poruka upućena zajedno sa pozivom da se pozovu ruski ambasadori u različitim državama članicama i pomogne Češkoj u njenoj desetkovanoj ambasadi u Moskvi.
Njemačka i Švedska do sada su obećale pomoć u vidu opcije dva, dok bi se druge mogle odlučiti za prvu opciju, naizgled u pokušaju da ne dosađuju Moskvi sa protjerivanjima - barem za sada.
Objašnjenja ove neaktivnosti bila su različita među zapadnim diplomatama. Neki kažu da je sada pogrešno vrijeme za izbacivanje diplomata s obzirom na tenzije oko Ukrajine i da se to dogodilo davno, dok su drugi s pravom istaknuli da Česi nisu bili previše jasni šta žele, jer su promijenili ministra vanjskih poslova sredinom sedmice, imaju premijera koji ima problema sa odlukom kako nazvati događaje u Vrbeticama i predsjednikom koji je do sada bio tih po ovom pitanju.
Većina je samo rekla da će nadgledati situaciju i razmotriti dalje akcije kada se slegne prašina između Moskve i Praga. Zasad, čini se da će se unutar Češke Republike dogoditi najveće političke promjene. Izvan, izuzev nekoliko istočnih članica EU i NATO, za sada se čini da će se poslovati kao i obično. Ovo je razvoj događaja koji riskira pogoršanje raširenog uvjerenja da u zapadnoj polovini kontinenta i dalje postoje različiti skupovi prioriteta i reakcija u odnosu na istočni.