Hoće li zaposleni u sektoru trgovine u Crnoj Gori konačno dobiti slobodnu nedjelju i šta bi taj slobodan dan značio hiljadama, prije svega radnica koje, kako navode u sindikatu, rade u nedostojanstvenim uslovima?
“Radim već 15 godina a iskustvo mi nije baš sjajno. Nemam standardno radno vrijeme, uvijek je tu i prekovremeni rad, vikendom radim kao i svakim drugim danom tokom radne nedjelje. Subotom i nedjeljom često radimo i više jer treba primati i izlagati robu”, priča za RSE Jovana iz Podgorice koja radi u jednom od velikih marketa u glavnom gradu Crne Gore.
Ne želi da otkrije puni identitet u strahu da bi zbog ove izjave mogla dobiti otkaz.
Jovana kaže da su u današnje vrijeme posebno ugrožene mlade žene koje rade u trgovini:
“Veoma loše je stanje za koleginice koje imaju malu djecu jer vikendom vrtići i škole ne rade i one zbog toga imaju ogroman problem. Neradna nedjelja bi bila nešto što bi bilo dobro i za njihove porodice i za njihovu djecu. Inače, mlade koleginice su najugroženije i najprije dobijaju otkaz jer moraju da biraju između posla i podizanja djece.”
Prijedlog o neradnoj nedjelji za zaposlene u trgovini Vladi je nedavno uputilo Ministarstvo ekonomije.
Prema njihovom prijedlogu zaposleni u tom sektoru, kojih prema dostupnim podacima ima 37 hiljada, konačno bi dobili neradnu nedjelju kao što je imaju zaposleni u ostalim djelatnostima.
Iz Vlade smatraju da će uvođenjem neradne nedjelje poslodavci moći znatno da povećaju produktivnost rada, smanje troškove održavanja i redovne troškove usluga. Poručuju da na taj način država pozitivno utiče na opšte ekonomske aktivnosti i kvalitet života pojedinca, porodice i društva.
Najavljujući uvođenje slobodne nedjelje, iz Ministarstva ekonomije su saopštili i da će kroz podzakonske akte definisati „rješenja za izuzetke i ono što su osnovne životne potrebe građana“.
Predsjednicu Sindikata trgovine Vesnu Milonjić Aleksić, kako kaže za RSE, brine mogućnost selektivne primjene mjera koje najavljuje Vlada:
“Ja se plašim da će opet da bude nekih “zaštićenih”. Ako na primjer velikim marketima bude dozvoljen rad nedjeljom ili to bude omogućeno nekima od njih, onda to gasi ove manje prodavnice i markete jer oni neće smjeti da rade. Kakav efekat će onda slobodna nedjelja uopšte da ima ako imamo činjenicu da u manjim radnjama imate do četiri zaposlena a u velikim na stotine i ko zna još koliko jer je mnogo onih koji nijesu ni prijavljeni?”
Slobodna nedjelja bi trebalo da se podrazumijeva i nije nešto što bi trebalo slaviti, kaže za RSE Sandra Obradović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore i podsjeća na to koliko je težak položaj onih koji danas rade u sektoru trgovine u Crnoj Gori:
„Ne samo što rade i nedjeljom, nego rade mnogo duže od zakonom propisane satnice od 40 sati. Rade prekovremeno a da za to nijesu plaćeni. Rade bez slobodnog dana ili imaju samo dan ili dva slobodna tokom mjeseca. Poslodavci im ne uplaćuju doprinose ili uplaćuju minimalac od 193 eura. Dakle, ovo „spektakularno“ rješenje u 21. vijeku u Crnoj Gori ne bi trebalo da bude neki novitet nego pravo koje zaposleni i imaju i po važećem zakonodavstvu ali koje se ne poštuje“
Zaposleni u trgovini su, kako ističe Obradović primorani i da pri potpisivanju ugovora o zaposlenju, istovremeno potpišu i otkaz bez datuma, koji poslodavac može da aktivira u bilo kom trenutku:
„To znači da poslodavac ako je nezadovoljan radnikom, ako postoji netrpeljivost prema zaposlenom ili bilo koji drugi razlog, može u svakom trenutku zaposlenom uručiti otkaz. Sa druge strane, zaposleni ćute u strahu da ne bi dobili otkaz a najčešće se odlučuju da prijave te pojave tek kada dobiju rješenje o prestanku radnog odnosa i napuste firmu. Znamo da je tržište rada veliko i da je puno onih koji čekaju posao pa poslodavcima nije teško da nađu novog radnika“, kaže Obradović.
Prošle godine su objavljeni podaci prema kojima su trgovci, odnosno trgovački lanci najveći poslodavci u Crnoj Gori.
Naime, prema podacima za 2017. godinu najviše radnika zapošljavao je lanac Voli u kojem je radilo 1.865 zaposlenih.
Zarade zaposlenih u sektoru trgovine, prema podacima sindikalnih organizacija u prosjeku iznose 350 eura (neto), dok je prosjećna zarada na nivou države 510 eura.
Facebook Forum