Socijalni dijalog, prava radnika i bolji životni standard zaposlenih u državama regiona i dalje su daleka budućnost jer je socijalna slika, naročito u Srbiji i BiH gotovo poražavajuća. To je ocjena učesnika dvodnevne konferencije o Socijalnom dijalogu i evropskim integracijama u Crnoj Gori i Zapadnom Balkanu koja je počela u Podgorici.
Crna Gora je korak ispred ostalih budući da je počela pregovore sa EU i uskoro je očekuje otvaranje poglavlja koja se direktno tiču usklađivanja oblasti socijalnih prava i regula sa evropskim tekovinama.
Socijalni razvoj po ugledu na zemlje EU zavisi od ekonomskog razvoja koji zemljama poput Crne Gore i drugih u regionu mogu donijeti kvalitetne investicije kojih, međutim nema bez pravne države, poručuje Karlo Kostali iz Hrišćanskog radničkog pokreta.
Kaže da su sve te stvari usko povezane i da je zato EU sa Crnom Gorom pregovore počela otvaranjem poglavlja 23 i 24 o vladavini prava i borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.
„Posebno se obraćam predstavnicima institucija koji na ove teme moraju mnogo toga da uradei da se angažuju.To je vrlo, vrlo važno. Ekonomski razvoj je takođe jedan uslov bez kojeg ne može biti socijalnog progresa niti daljeg razvoja pravne države, niti socijalnog dijaloga. To su usko povezane stvari. Ukoliko ne dođe do ovakvog razvoja neće biti ni razvoja ekonomije, ni otvaranja radnih mjesta a postoji i mogućnost gubitka povjerenja u proces eu integracija, to svima treba da bude jasno jer se to dešava“, ocjenjuje Kostali.
Od kada je počela pregovore sa EU Crna Gora je usvojila ključne zakone iz oblasti socijalne zaštite i radnih prava a uskoro je očekuje i usvajanje Zakona o štrajku. Ove godine Crna Gora očekuje i otvaranje nekih ključnih poglavlja iz te oblasti, kaže pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja Slobodan Filipović:
„Ovu materiju pratimo kroz poglavlje 19 gdje takođe imamo dobru podršku socijalnih partnera. Raduje me što smo nedavno dobili i saglasnost na Akcioni plan kao mjerilo u pregovaračkom poglavlju tako da tokom ove godine očekujemo i otvaranje pregovaračkog poglavlja“, navodi Filipović.
Socijalni dijalog u Crnoj Gori bolji je u odnosu na Srbiju i BiH ali je daleko od onoga što očekuju zaposleni i oni koji ih predstavljaju u tom procesu.
„Ja moram to da potvrdim jer to jeste činjenica, ali u odnosu na region. Ali kada bi smo gledali naš nivo socijalnog dijaloga i kulturu tog dijaloga u Crnoj Gori onda bi smo konstatovali da radnici ovdje sigurno ne bi bili zadovoljni prethodno izrečenom konstatacijom. Imamo još mnogo posla i napora da uložimo kako bi smo dobili kvalitetan socijalni dijalog“, konstatuje Srđa Keković iz Unije slobodnih sindikata.
Za razliku od Crne Gore u Srbiji gotovo da i nema socijalnog dijaloga i zbog toga trpi ogroman broj zaposlenih u toj državi. O tome kako država ignoriše druge socijalne partnere u državi gdje je minimalan zarada 170 eura, za RSE komentarše Zlata Zec iz Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost u Beogradu:
„Ključni zakoni se donose bez konsultacije socijalnih partnera. Od 190 zakona koji su usvojeni u Skupštini Srbije 150 ih je doneto po hitnom postupku, bez ikakve konsultacija, bez ikakve javne rasprave. Stopa siromaštva je sve veća a minimalna zarada sve manje. Minimalna zarada za pun fond časova i standardni učinak je niža od granice siromaštva.“
Zbog katastrofalne socio-ekonomske situacije BiH je prošle godine bila poprište pravog socijalnog bunta građana koji su danima od kantonalnih i vlasti federacije tražili ostavke i promjene.
Pale su ostavke ali od promjena za sada nema ništa, kaže Selvedin Šatorović potpredsjednik Saveza Samostalnih sindikata BiH:
„Imamo veliki problem sa izmjenama Zakona o radu gdje se žele dodatno napraviti destrukcije radničkih prava. Planirano ukidanje kolektivnih ugovora, ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme će dodatno iskomplicirati situaciju u BiH i dodatno smanjiti našu prosječnu platu koja iznosi 430 eura“, naglašava Šatorović.
