Kazališnu suradnju u regiji ne određuju više nacionalni i politički kriteriji, već kvaliteta projekata, glumaca i redatelja, a iznad svega - raspoloživi novac – ističu čelni ljudi hrvatskih kazališta.
Za razliku od prije nekoliko godina, čak i gostovanja beogradskih umjetnika u Zagrebu, i obrnuto, nije više novost, već normalna pojava, pa će tako biti i ove sezone, koja je već započela i koju će, uz hrvatske, obilježiti i strani redatelji, osobito slovenski.
„Prvo pripremamo predstavu Rat i mir po romanu Lava Nikolajevića Tolstoja u režiji Tomaša Pandura. To je koprodukcija između HNK, Maribora, grada kulture 2012., i Pandur teatra.“
Premijera je 14. listopada i s tim remek djelom svjetske literature, Drama Hrvatskog narodnog kazališta, otvara sezonu, nastavlja ravnateljica Sanja Ivić:
„U predstavi ima 19 likova. Sve su najvažnije obitelji zastupljene. Ima i rata, ima i mira. Igra oko dvije trećine našeg ansambla. Gošća iz Slovenije je Milena Zupančič.“
„Slovenski režiseri spašavaju hrvatski teatar“, piše ovih dana novinar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež, koji za manjak suvremenih kazališnih redatelja isključivo krivi zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti, jedinu visokoškolsku ustanovu za kazališne redatelje u Hrvatskoj.
Nakon škole Branka Gavele, ističe Čadež, nastala je više-generacijska praznina i uspješnije redateljske uloge u Hrvatskoj posljednjih su godina ostvarivali glumci kao Filip Šovagović, Rene Bitorajac, a ne nove generacije redatelja, kojih, za razliku od snažne slovenske redateljske škole, u Hrvatskoj i nema, pa uspješnim Slovencima ne manjka angažmana.
Zapažena suradnja, kaže Čadež, ostvaruje se i s redateljima iz Srbije, BiH, Makedonije:
„Pogotovo je zanimljiv Aleksandar Popovski, koji je vrlo nadareni školovani makedonski redatelj, koji radi dvije predstave u Gaveli. Nadamo se da ćemo ga još vidjeti na našim pozornicama. Već je donekle rutiner Dino Mustafić, sarajevski redatelj i profesor na tamošnjoj Akademiji, koji je dosta radio u Rijeci. Do Zagreba još nije stigao, ali vjerujem da hoće.“
Traži se karta više
„Opera za tri groša“ na daskama riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca, u režiji je slovenskog redatelja Eduarda Mullera. O sezoni 2011/2012 intendantica Nada Matošević kaže:
„Hrvatska drama će imati dva velika klasična naslova. Jedan je Tri sestre od Čehova, u režiji Edvarda Mullera. Drugi je klasika, ali možda malo manje izvođena, a to je Maskarada u prijevodu našeg pjesnika Luke Paljetka, a u režiji Vite Taufera.“
Riječko je kazalište, dodaje Milena Jerneić, uvelo i jedan poseban program za gostovanja, a zove se „Nedjeljom u Zajcu“, za koji se od prvog trenutak traži karta više:
„Tako smo prošle godine imali gostovanje iz Beograda sa Milenom Dravić, pa je bilo malo mjesta u kazalištu za sve zainteresirane.“
Sezona u zagrebačkom dramskom kazalištu Gavela započela je premijerom „Dundom Marojem“, klasike hrvatske književnosti, Marina Držića, a režirao ga je talijanski redatelj Marko Šakaluga.
Martina Matota iz Gavele najavljuje i 26. „Gaveline večeri“, traju od 30. rujna do 7. listopada, a svečano će ih zatvoriti Atelje 212 iz Beograda predstavom „Gospoda Glembajevi“, Miroslava Krleže, u režiji srbijanskog redatelja Jagoša Markovića.
Ravnatelj Satiričkog kazališta „Kerempuh“ i član zagrebačkog poglavarstva za obrazovanje, kulturu i sport, Duško Ljuština, najveću prepreku za još intenzivniju kazališnu suradnju vidi u novcu. Profesionalna kazališta su uglavnom državna, imaju stalno zaposlene i redateljima je, kaže, teško angažirati nekoga sa strane. Unatoč tome ocjenjuje da kazališna suradnja u regiji razbija barijere i napreduje puno brže od politike.
„Dvije godine za redom u Dubrovniku najkvalitetnije predstave rade Slovenci - Revizora i Edip. Srpski redatelji gostuju kod nas, a naši redatelji gostuju vani. Zagrebačko kazalište mladih je centar te ukupne priče. On je postao hrvatski izvozni brand“, kaže Ljuština.
Teatar Ulisses, na Brijunima, priprema za iduću godinu Odiseja u režiji Ace Popovskog iz Makedonije:
„A u suradnji Jugoslovenskog dramskog pozorišta sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada, Gavele iz Zagreba, ESNG-a iz Ljubljane, Krleža se igra na izvornom hrvatskom jeziku u Beogradu. Glembayevi su postavljeni na prostoru bivše Jugoslavije – igraju i Slovenci i Srbi Hrvati. Satiričko kazalište Kerempuh, u svibnju 2012., počinje raditi Gospođu ministarku. Ovog trenutka vodimo pregovore da li da je kroatiziramo ili da je igramo na izvornom napisanom Nušićevom jeziku. Vjerojatno ćemo je tako i igrati. Sasvim je nadvladala otvorenost i suradnja. Ne kopa se po grobovima, prošlostima i kostima, nego su sva okrenuta umjetnosti.“
Potvrđuje to i životna komedija „Cabare“, Zijaha Sokolovića, za koju će se i ove jeseni, u zagrebačkom teatru Exit, teško dobiti karta.
Za razliku od prije nekoliko godina, čak i gostovanja beogradskih umjetnika u Zagrebu, i obrnuto, nije više novost, već normalna pojava, pa će tako biti i ove sezone, koja je već započela i koju će, uz hrvatske, obilježiti i strani redatelji, osobito slovenski.
„Prvo pripremamo predstavu Rat i mir po romanu Lava Nikolajevića Tolstoja u režiji Tomaša Pandura. To je koprodukcija između HNK, Maribora, grada kulture 2012., i Pandur teatra.“
Premijera je 14. listopada i s tim remek djelom svjetske literature, Drama Hrvatskog narodnog kazališta, otvara sezonu, nastavlja ravnateljica Sanja Ivić:
„U predstavi ima 19 likova. Sve su najvažnije obitelji zastupljene. Ima i rata, ima i mira. Igra oko dvije trećine našeg ansambla. Gošća iz Slovenije je Milena Zupančič.“
„Slovenski režiseri spašavaju hrvatski teatar“, piše ovih dana novinar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež, koji za manjak suvremenih kazališnih redatelja isključivo krivi zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti, jedinu visokoškolsku ustanovu za kazališne redatelje u Hrvatskoj.
Nakon škole Branka Gavele, ističe Čadež, nastala je više-generacijska praznina i uspješnije redateljske uloge u Hrvatskoj posljednjih su godina ostvarivali glumci kao Filip Šovagović, Rene Bitorajac, a ne nove generacije redatelja, kojih, za razliku od snažne slovenske redateljske škole, u Hrvatskoj i nema, pa uspješnim Slovencima ne manjka angažmana.
Zapažena suradnja, kaže Čadež, ostvaruje se i s redateljima iz Srbije, BiH, Makedonije:
„Pogotovo je zanimljiv Aleksandar Popovski, koji je vrlo nadareni školovani makedonski redatelj, koji radi dvije predstave u Gaveli. Nadamo se da ćemo ga još vidjeti na našim pozornicama. Već je donekle rutiner Dino Mustafić, sarajevski redatelj i profesor na tamošnjoj Akademiji, koji je dosta radio u Rijeci. Do Zagreba još nije stigao, ali vjerujem da hoće.“
Traži se karta više
„Opera za tri groša“ na daskama riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca, u režiji je slovenskog redatelja Eduarda Mullera. O sezoni 2011/2012 intendantica Nada Matošević kaže:
„Hrvatska drama će imati dva velika klasična naslova. Jedan je Tri sestre od Čehova, u režiji Edvarda Mullera. Drugi je klasika, ali možda malo manje izvođena, a to je Maskarada u prijevodu našeg pjesnika Luke Paljetka, a u režiji Vite Taufera.“
Riječko je kazalište, dodaje Milena Jerneić, uvelo i jedan poseban program za gostovanja, a zove se „Nedjeljom u Zajcu“, za koji se od prvog trenutak traži karta više:
„Tako smo prošle godine imali gostovanje iz Beograda sa Milenom Dravić, pa je bilo malo mjesta u kazalištu za sve zainteresirane.“
Sezona u zagrebačkom dramskom kazalištu Gavela započela je premijerom „Dundom Marojem“, klasike hrvatske književnosti, Marina Držića, a režirao ga je talijanski redatelj Marko Šakaluga.
Martina Matota iz Gavele najavljuje i 26. „Gaveline večeri“, traju od 30. rujna do 7. listopada, a svečano će ih zatvoriti Atelje 212 iz Beograda predstavom „Gospoda Glembajevi“, Miroslava Krleže, u režiji srbijanskog redatelja Jagoša Markovića.
Ravnatelj Satiričkog kazališta „Kerempuh“ i član zagrebačkog poglavarstva za obrazovanje, kulturu i sport, Duško Ljuština, najveću prepreku za još intenzivniju kazališnu suradnju vidi u novcu. Profesionalna kazališta su uglavnom državna, imaju stalno zaposlene i redateljima je, kaže, teško angažirati nekoga sa strane. Unatoč tome ocjenjuje da kazališna suradnja u regiji razbija barijere i napreduje puno brže od politike.
„Dvije godine za redom u Dubrovniku najkvalitetnije predstave rade Slovenci - Revizora i Edip. Srpski redatelji gostuju kod nas, a naši redatelji gostuju vani. Zagrebačko kazalište mladih je centar te ukupne priče. On je postao hrvatski izvozni brand“, kaže Ljuština.
Teatar Ulisses, na Brijunima, priprema za iduću godinu Odiseja u režiji Ace Popovskog iz Makedonije:
„A u suradnji Jugoslovenskog dramskog pozorišta sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada, Gavele iz Zagreba, ESNG-a iz Ljubljane, Krleža se igra na izvornom hrvatskom jeziku u Beogradu. Glembayevi su postavljeni na prostoru bivše Jugoslavije – igraju i Slovenci i Srbi Hrvati. Satiričko kazalište Kerempuh, u svibnju 2012., počinje raditi Gospođu ministarku. Ovog trenutka vodimo pregovore da li da je kroatiziramo ili da je igramo na izvornom napisanom Nušićevom jeziku. Vjerojatno ćemo je tako i igrati. Sasvim je nadvladala otvorenost i suradnja. Ne kopa se po grobovima, prošlostima i kostima, nego su sva okrenuta umjetnosti.“
Potvrđuje to i životna komedija „Cabare“, Zijaha Sokolovića, za koju će se i ove jeseni, u zagrebačkom teatru Exit, teško dobiti karta.