Kao i svakog 21. augusta, i ove godine su porodice ubijenih obilježile godišnjicu zločina na Korićanskim stijenama bacanjem 250 ruža koje simbolizuju ubijene civile.
Na tom mjestu, na Vlašiću, 21.augusta 1992. policajci Stanice javne sigurnosti Prijedor civile iz logora Trnopolje autobusima su dovezli na Korićanske stijene, gdje su ih ubili.
Porodice žrtava koje su se vratile u prijedorska mjesta u najvećem broju nisu pronašli posmrtne ostatke svojih najmilijih, a zbog toga što su ubijeni njihovi članovi porodica od Republike Srpske dobijaju 75 maraka po jednoj civilnoj žrtvi zločina na Korićanima.
Dvadesetpetogodišnji Edin Elezović i njegov dvije godine mlađi brat Emir na Korićanskim stijenama ubijeni su 21. augusta 1992. godine.
Oni su u junu te iste godine iz kuće odvedeni u jedan od prijedorskih logora Keraterm, a nakon toga premješteni u Trnopolje, odakle su ih autobusima policajci Stanice javne sigurnosti Prijedor dovezli do Vlašića na lokaciju Korićanskih stijena.
Edin i Emir ubijeni su zajedno sa više od 200 civila. Posmrtni ostaci, kako kaže otac Muharem, nikada nisu pronađeni.
"Samo sam pronašao od njih dvojice jednu vilicu - na Šekovaći, i to nismo sahranili kad ne znam od kojega je djeteta. Jer nisu oni imali djece, da bismo ih locirali tačno od njih dvojice čija je ta vilica", kaže on.
Muharem Elezović, sa suprugom, u Trnopolje se vratio prije 11 godina. Živi od penzije, a zbog toga što su mu sinovi civilne žrtve rata, od Republike Spske dobije po 75 maraka.
"Dobijem ja 75, dobije žena 75. Niti mi imamo vlast, niti imamo države. Niti nas ko za što pita u RS, niti ko iz Federacije pita za nas - da li smo živi ili nismo", žali su Muharem.
Sina koji je bio zarobljen u logoru Trnopolje, a potom ubijen na Korićanskim stijenama, izgubio je i Halil Šljivar.
Nakon što su djelimično pronađene njegove kosti, prošlog mjeseca je sahranjen. Halil danas živi u jednom selu nedaleko od Prijedora, zaboravljen, kako kaže, od svih.
"Niko nas ne obilazi od strane opštine, pa da nam da neku podršku da ostanemo tu. Mi smo dobili za razvodu struje bandere, ima pet godina leži kabal, a niko ne dolazi da to postavi", kaže on.
Do sada su osuđena četvorica bivših policajaca
Oni koji su se vratili u prijedorska sela, a čiji su članovi porodica pobijeni na Korićanskim stijenama, osim toga što jedva preživljavaju, kažu i kako ne osjećaju sigurnost, posebno nakon što je na dan izricanja presude u Sudu BiH pobjegao Dušan Janković, bivši načelnik Stanice javne sigurnosti Prijedor.
Sud ga je nepravomoćno osudio na 27 godina zatvora za ubistva civila na Korićanskim stijenama, a za njim je izdana i Interpolova crvena potjernica.
Evo šta o tome kaže Muharem Elezović:
"Nama je Kozara ovdje pod nosom. Oni su negdje ovdje u Kozari. Jer ja sam čuo od ljudi da se oni najviše po Kozari kriju. Žive, rade šta hoće".
Edin Ramulić iz prijedorskog udruženja “Izvor”:
Obilježavanje masakra na Korićanskim stijenama, 21. avgust 2010.
"Ono što je prisutno kod njih, pogotovo kod onih koji su se prijavljivali kao svjedoci, to je strah zbog situacije da je najdogovornije lice za taj zločin, neko ko je osuđen i po komandnoj odgovornosti i za izvršenje tog zločina, Dušan Janković, prijedorski policajaca, komandir prijedorske policije u ratu, na slobodi. Nemarom Suda BiH njemu je omogućeno da pobjegne i on se najvjerovatnije krije tu negdje i on je svima nama prijetnja. To nas ne ostavlja baš mirnim".
On ističe i kako porodice žrtava posebno vrijeđa što vlasti u Republici Srpskoj, ali i njihove komšije, nemaju nikakvo saosjećanje prema njima, niti pomažu da se pronađu posmrtni ostaci, iako ih većina zna gdje se nalaze.
"Tako se dešavalo da je jedno tijelo pronađeno pored utabane ribarske staze. Godinama su tu ljudi prolazili pored tog tijela i niko nije imao potrebu da to prijavi. To je jedno neljudsko ponašanje. Od prošle godine se na toj lokaciji pravi smetljište, iako do kraja nije istraženo. Mislim da je to namjerno jer baš na toj lokaciji gdje su ubijene žrtve, tu se baca smeće, ne baca se 50 metara ni lijevo ni desno nego baš tu. Ja mislim da je i to jedan pokazatlelj odnosa tih ljudi, što je strašno. Njima na obraz, a nama i nije toliko na štetu. Samo se možemo osjećati tužno i ružno zbog toga", kaže Ramulić.
Kao i svakog 21. augusta, i u petak su porodice ubijenih obilježele godišnjicu zločina na Korićanskim stijenama bacanjem 250 ruža u provaliju, koje simbolizuju ubijene civile.
Za ubistva civila na Korićanskim stijenama Sud BiH je prvostepenom presudom osudio četvoricu bivših pripadnika Stanice javne sigurnosti Prijedor na ukupno 86 godina zatvora.
Zoran Babić, Milorad Škrbić, Dušan Janković i Željko Stojnić su proglašeni krivima za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na području opštine Prijedor, koji je za cilj imao progon, pljačku i ubistva nesrpskih civila tokom 1992. godine.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Na tom mjestu, na Vlašiću, 21.augusta 1992. policajci Stanice javne sigurnosti Prijedor civile iz logora Trnopolje autobusima su dovezli na Korićanske stijene, gdje su ih ubili.
Porodice žrtava koje su se vratile u prijedorska mjesta u najvećem broju nisu pronašli posmrtne ostatke svojih najmilijih, a zbog toga što su ubijeni njihovi članovi porodica od Republike Srpske dobijaju 75 maraka po jednoj civilnoj žrtvi zločina na Korićanima.
Dvadesetpetogodišnji Edin Elezović i njegov dvije godine mlađi brat Emir na Korićanskim stijenama ubijeni su 21. augusta 1992. godine.
Oni su u junu te iste godine iz kuće odvedeni u jedan od prijedorskih logora Keraterm, a nakon toga premješteni u Trnopolje, odakle su ih autobusima policajci Stanice javne sigurnosti Prijedor dovezli do Vlašića na lokaciju Korićanskih stijena.
Edin i Emir ubijeni su zajedno sa više od 200 civila. Posmrtni ostaci, kako kaže otac Muharem, nikada nisu pronađeni.
"Samo sam pronašao od njih dvojice jednu vilicu - na Šekovaći, i to nismo sahranili kad ne znam od kojega je djeteta. Jer nisu oni imali djece, da bismo ih locirali tačno od njih dvojice čija je ta vilica", kaže on.
Muharem Elezović, sa suprugom, u Trnopolje se vratio prije 11 godina. Živi od penzije, a zbog toga što su mu sinovi civilne žrtve rata, od Republike Spske dobije po 75 maraka.
"Dobijem ja 75, dobije žena 75. Niti mi imamo vlast, niti imamo države. Niti nas ko za što pita u RS, niti ko iz Federacije pita za nas - da li smo živi ili nismo", žali su Muharem.
Sina koji je bio zarobljen u logoru Trnopolje, a potom ubijen na Korićanskim stijenama, izgubio je i Halil Šljivar.
Nakon što su djelimično pronađene njegove kosti, prošlog mjeseca je sahranjen. Halil danas živi u jednom selu nedaleko od Prijedora, zaboravljen, kako kaže, od svih.
"Niko nas ne obilazi od strane opštine, pa da nam da neku podršku da ostanemo tu. Mi smo dobili za razvodu struje bandere, ima pet godina leži kabal, a niko ne dolazi da to postavi", kaže on.
Do sada su osuđena četvorica bivših policajaca
Oni koji su se vratili u prijedorska sela, a čiji su članovi porodica pobijeni na Korićanskim stijenama, osim toga što jedva preživljavaju, kažu i kako ne osjećaju sigurnost, posebno nakon što je na dan izricanja presude u Sudu BiH pobjegao Dušan Janković, bivši načelnik Stanice javne sigurnosti Prijedor.
Sud ga je nepravomoćno osudio na 27 godina zatvora za ubistva civila na Korićanskim stijenama, a za njim je izdana i Interpolova crvena potjernica.
Evo šta o tome kaže Muharem Elezović:
"Nama je Kozara ovdje pod nosom. Oni su negdje ovdje u Kozari. Jer ja sam čuo od ljudi da se oni najviše po Kozari kriju. Žive, rade šta hoće".
Edin Ramulić iz prijedorskog udruženja “Izvor”:
On ističe i kako porodice žrtava posebno vrijeđa što vlasti u Republici Srpskoj, ali i njihove komšije, nemaju nikakvo saosjećanje prema njima, niti pomažu da se pronađu posmrtni ostaci, iako ih većina zna gdje se nalaze.
"Tako se dešavalo da je jedno tijelo pronađeno pored utabane ribarske staze. Godinama su tu ljudi prolazili pored tog tijela i niko nije imao potrebu da to prijavi. To je jedno neljudsko ponašanje. Od prošle godine se na toj lokaciji pravi smetljište, iako do kraja nije istraženo. Mislim da je to namjerno jer baš na toj lokaciji gdje su ubijene žrtve, tu se baca smeće, ne baca se 50 metara ni lijevo ni desno nego baš tu. Ja mislim da je i to jedan pokazatlelj odnosa tih ljudi, što je strašno. Njima na obraz, a nama i nije toliko na štetu. Samo se možemo osjećati tužno i ružno zbog toga", kaže Ramulić.
Kao i svakog 21. augusta, i u petak su porodice ubijenih obilježele godišnjicu zločina na Korićanskim stijenama bacanjem 250 ruža u provaliju, koje simbolizuju ubijene civile.
Za ubistva civila na Korićanskim stijenama Sud BiH je prvostepenom presudom osudio četvoricu bivših pripadnika Stanice javne sigurnosti Prijedor na ukupno 86 godina zatvora.
Zoran Babić, Milorad Škrbić, Dušan Janković i Željko Stojnić su proglašeni krivima za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na području opštine Prijedor, koji je za cilj imao progon, pljačku i ubistva nesrpskih civila tokom 1992. godine.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.