Prvo Srbin, pa onda čovjek?
Piše mi jedan poznanik, Mostarac, iz dalekih Sjedinjenih država da je bio poodavno na nekom predizbornom skupu na sveučilištu zvanom Calvin College, govorio je i nedavno preminuli Richard Holbrook. Moj je poznanik pitao slavnog diplomatu da li je tačno da su vršili pritisak na Izetbegovića da prihvati Dayton. Dobio je potvrdan odgovor i uzvratno pitanje:
¨Odakle ste Vi?¨
¨Iz Mostara.¨
¨S koje strane rijeke?¨
Ljutit što opet, nakon što je pobjegao od podjela takve vrste gdje se mora najprije definirati po naciji, a tek onda po znanju, moj je poznanik odgovorio:
¨Zavisi da li gledate uzvodno ili nizvodno!¨
Meni se, takodjer, a vjerujem i čitaocima, stalno dogadja da gdje god odem i pričam o ex-YU, uvijek moj sugovornik želi najprije da sazna šta sam ja po nacionalnosti. Kao da po tome procjenjuju jesam li u pravu ili krivu, kao da je za činjenice važnije ko ih izgovara.
Čitam u jučerašnjem izvještaju našeg radija šta je izjavio Milorad Živković, donedavno prvi čovjek zastupničkog Doma parlamenta BiH: „Ovu BiH čine Srbi, Hrvati i Bošnjaci, a zatim idu građani. Svi oni koji smatraju da su građani, oni koji trebaju da budu prije tri konstitutivna naroda, očigledno da imaju problem u BiH da i ostale ubijede da je ovo pretežno ili većinski građanska zemlja.“
Živković je po profesiji ljekar. Da li to znači da ljekari liječe Bošnjake, Hrvate i Srbe, a ne ljude? Da li se žene i radjaju djecu muškarci i žene ili pak samo Bošnjaci, Hrvati i Srbi?
Nije, nažalost, Milorad Živković, jedini koji pripadnost naciji postavlja na pijedestal iznad ljudskog, za sve te ljude ne postoji ¨homo sapiens¨ kao što govori čitava ljudska civilizacija nego, bože moj, važnije je kojem stadu pripadamo.
Jeste najvažnije ako se hoće manipulirati i ostajati na vlasti. I sve je manje manipulacije na medjunacionalnoj relaciji, a sve više unutar jedne nacije. Jer, nisi Hrvat ako pripadaš SDP-u, nisi Srbin ako nisi za Dodika? I ne samo to nego sad se već počinju birati i predstavnici drugih naroda pa Milorad Dodik prijeti ukidanjem Doma naroda u RS ako se ne izaberu Bošnjaci koji se njemu dopadaju. Ne oni Bošnjaci koje žele Bošnjaci nego oni koje želi Dodik.
Stavljanje nacionalnog iznad gradjanskog omogućava i totalno neodgovorno ponašanje političara. Oni idu na jedan sastanak a ne odu na drugi, danas zauzimaju jedan stav, sutra drugi – i za sve to odgovaraju sami sebi! Jer oni kontroliraju svoje nacionalno stado.
Može se to meni dopadati ili ne, može se to Dodiku dopadati ili ne, ali u poziciji predsjednika RS on je I MOJ predstavnik, iako sam iz Federacije. Ako je I MOJ tada mora uvažavati šta ja mislim. Ako nije ili ne želi biti i moj, tada ne može biti ni predsjednik RS. To isto naravno važi i za sve druge.
Kako će te vi gospodo kojima je nacija tobož važnija od svega podijeliti grob Admire Ismić i Boška Brkića čija je nadgrobni spomenik dio naslova ovog teksta? Ili za to niko i ne haje jer niti je on bio ¨dobar¨ Srbina niti je ona bila ¨dobra¨ Bošnjakinja. I može biti, sačuvaj bože, da im to nije ni bilo važno.
Sve dok ta logika dominacije etničkog nad gradjanskim postoji na vlasti posve je nerealno očekivati bilo kakvo stvarno pomirenje i bilo kakav napredak.
Zato ta logika i dominira jer njeni autori i ne žele pomirenje.
Ne mire se Bošnjaci, Hrvati i Srbi – nego ljudi.