Malo toga se promijenilo u Stocu proteklih godina. Bošnjačka i hrvatska djeca i dalje ulaze u školu na dva zasebna ulaza.Hrvati nastavu pohađaju prije, a Bošnjaci poslije podne.
U dva odjela Doma zdravlja rade odvojeno Bošnjaci i Hrvati. U samom gradu postoje bošnjački i hrvatski kafići, dok je nekoliko javnih preduzeća i dalje dominantna hrvatska struktura zaposlenika Građani Stoca ni danas ne žele javno govoriti o ratnoj prošlosti.
„S obzirom da nije bilo pravovremenih presuda protiv ljudi koji su optuženi za ratni zločin, imamo stanje da ljudi koji su trebali sjediti u Hagu, ljudi koji su trebali sjediti po Foči i Zenici slobodno hodaju gradom. Neki od njih čak participiraju u vlasti", kaže Amer Medar, voditelj Centra za obnovu građanskog povjerenja Stolac.
Prije rata u Stocu je živjelo oko 19.000 stanovnika: Bošnjaci su činili nešto manje od polovine, trećina su bili Hrvati, a petina Srbi. Tokom posljednjeg rata više hiljada Bošnjaka, uključujući i žene i djecu, odvedeno je u logore Herecg-Bosne, u Gabelu i Dretelj kod Čapljine.
Zajedno sa vjerskim objektima, spaljeno je preko 3.000 kuća. Za ubistva, protjerivanja i silovanja do danas je procesuirano tek nekoliko osoba. Zamjenik upravnika logora Gabela Nikola Andrun prije dvije godine osuđen je na 18 godina zatvora i jedina je osoba suđena pred Sudom BiH za zločine počinjene u logoru Gabela.
Nakon podizanja optužnice, upravnik logora Boško Previšić prebjegao je Hrvatsku, dok su za zločine koji su se desili u Koštanoj bolnici u samom središtu Stoca, osuđene dvije osobe, i to na dvije, odnosno tri i pol godine zatvora.
„Boško Previšić, upravnik logora u Gabeli, je trebao biti suđen, ali Boko je imao nekoga iza sebe. Gdje je Pero Marković? Gdje je čovjek koji je Tuđmanu raportirao: ’Predsjedinče, u Stocu više nema nijednog muslimana’, doktor Anđelko Marković? Evo ga tu, on slobodno hoda gradom“, kaže Amer Medar.
Propala svjedočenja
Slobodno gradom šeće i Ivo Raguž, donedavno direktor Osnovne škole u Stocu, čije je sudjelovanje u zločinu počinjenim nad bošnjačkim stanovništvom dokumentirano i kroz svjedočenja stolačkih žrtava na Međunarodonom sudu u Hagu.
To ipak nije spriječilo njegovo imenovanje za direktora škole, što su, uz HDZ, prije nekoliko godina podržali i njihovi partneri u vlasti – SDA.
Dugogodišnji stolački novinar Nermin Bise s druge strane upozorava kako se od mnogih svjedočenja u međuvremenu odustalo. Neke se potkupilo, neke uplašilo - vrijeme je učinilo svoje.
„Bilo je iz straha promjene iskaza. Ali je ponižavajuće za žrtve da su ljudi koji su ubijali u ratu, napravili zločin, prošli nekaženjeno i u vremenu poslije rata imali status u društvu pozitivan“, kaže Bise.
Unatoč brojnim napadima na bošnjačke povratnike, u Stolac se nakon rata vratila polovina predratnih Bošnjaka. U stolačkoj opštini danas živi i radi i veliki broj Hrvata srednje Bosne, pretežno iz Kaknja i Vareša i tek jedan posto prijeratnog srpskog stanovništva.
Osim lokalnih moćnika, svi oni žive podjednako loše, u gradu koji je u svijetu prepoznat kao grad slučaj:
„90 posto Stočana bi riješilo svoj problem ako u džepu ima 10 maraka da popije kafu, kupi cigare i ode da odigra kladionicu, jer u toj kladionici vidi način da će možda od onih 10 maraka doći do 100.“
Petar Ilić doselio je iz Kaknja u Stolac 1994. godine. O ratnoj prošlosti ne želi govoriti, o životu u Stocu danas kaže:
„Kako muslimani i Hrvati žive u cijeloj Bosni, tako je i ovdje. Odvojeni su jedni od drugih. To ne valja. Srba gotovo i nema ovdje.“
Ni Persa Brkić, srpska povratnica, još uvijek ne vidi bolju budućnost za Stolac:
„Meni se čini gore nego kad sam došla. Nema nikakva napretka, pa da ti kažeš evo, vala, nešto ću. Za mene ko je čovjek - čovjek je, bio Hrvat, bio musliman, bio Srbin.“
Do rata u Stocu je bilo zaposleno oko 8.000 ljudi. Prema nezvaničnim podacima, taj broj je danas sveden na oko 1.000. Veće međunarodne investicije Stolac su uglavnom zaobišle. Dok se ratni zločinci ne dovedu sudu pravde, takvo stanje je nemoguće promjeniti, zaključuje Nermin Bise i podvlači:
„Mislim da će Stolac biti posljednja sredina u koju će doći u punom smislu te riječi BiH, ako ikada dođe, jer i dan-danas imate natpis: BiH, pa onda ispod Hrvatska republika Herceg Bosna, Zavod za zapošljavanje, Područni ured Stolac.“
*****
Svi tekstovi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Sanski Most: Nezadovoljstvo sporošću u procesuiranju ratnih zločina
Stolac: Učesnici zločina slobodno hodaju gradom
Fočaci nezadovoljni, ali spremni na novi početak
Hadžići: Ključni problem nedostatak informacija o grobnicama
Bosanska Krajina: Neprocesuiranje zločina stvara nepovjerenje
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Osigurati da su napori u borbi protiv nekažnjivosti za zločine počinjene tokom oružanog sukoba koji je trajao od 1992. do 1995. godine vidljivi u društvu jednako je važno kao i osigurati da je na prvom mjestu pravda zadovoljena, poručuju iz OSCE-a.
"Napori da se ustanovi odgovornost za ratne zločine su jedan od ključnih prioriteta za Bosnu i Hercegovinu. Ta je činjenica demonstrirana uspostavljanjem Međunarodnog tribunala u Hagu i Suda Bosne i Hercegovine, te je naglašena u Dražavnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina koja je usvojena 2008. godine. Inicijative u cilju pružanja podrške i jačanja efikasnog i uspješnog rješavanja zaostalih predmeta ratnih zločina su jedan od najvažnijih prioriteta Misije OSCE-a za Bosnu i Hercegovinu", kaže pravna savjetnica Misije OSCE Nela Sefić.
U kontekstu i tokom praćenja suđenja u predmetima ratnih zločina, Misija OSCE-a je uočila nedostatak prijeko potrebnog javnog razumijevanja i povjerenja u domaća suđenja u predmetima ratnih zločina.
"Ovakva situacija, nažalost, znači da su činjenice o procesuiranju predmeta ratnih zločina podložne manipulaciji i izobličavanju. Nadalje, većina javnosti nema potpuno razumijevanje ili nedovoljno cijeni domaće napore da počinitelji odgovaraju za ratne zločine u skladu sa standardima pravičnog suđenja", upozorava Sefić.
Stoga OSCE smatra da će efikasna, informativna i odmjerena komunikacija s javnošću o predmetima ratnih zločina koji se procesuiraju u BiH imati za rezultat povećanje povjerenja javnosti u pravosuđe kao pouzdano, nepristrano i nezavisno. Osim toga, kažu u OSCE-u, ovaj proces interakcije pravosuđa sa društvom dovodi do povećanja transparentnosti i odgovornosti unutar pravosudnog sustava.
"Napori pravosuđa na ovakvoj interakciji od posebne su važnosti za žrtve i bolje razumijevanje suđenja u predmetima ratnih zločina, te isto mogu ohrabriti žrtve i svjedoke da dostave informacije i dokaze kako bi se osiguralo da se suđenja u predmetima ratnih zločina nastave", navodi Nela Sefić.
Interakcijske inicijative, naravno, kažu u OSCE-u, mora provoditi pravosuđe i na državnom nivou i u entitetima, te trebaju uključivati ne samo nosioce pravosudnih funkcija nego i predstavnike nevladinih organizacija i udruženja žrtava kao važne aktere civilnog društva.
Također, napominju, mediji imaju važnu ulogu u informiranju javnost o suđenjima u predmetima ratnih zločina na tačan i nepristran način. Ovo su neki ključni koraci ne samo da bi se osigurala pravda za žrtve nego i puna uspostava vladavine prava u BiH.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE
U dva odjela Doma zdravlja rade odvojeno Bošnjaci i Hrvati. U samom gradu postoje bošnjački i hrvatski kafići, dok je nekoliko javnih preduzeća i dalje dominantna hrvatska struktura zaposlenika Građani Stoca ni danas ne žele javno govoriti o ratnoj prošlosti.
„S obzirom da nije bilo pravovremenih presuda protiv ljudi koji su optuženi za ratni zločin, imamo stanje da ljudi koji su trebali sjediti u Hagu, ljudi koji su trebali sjediti po Foči i Zenici slobodno hodaju gradom. Neki od njih čak participiraju u vlasti", kaže Amer Medar, voditelj Centra za obnovu građanskog povjerenja Stolac.
Prije rata u Stocu je živjelo oko 19.000 stanovnika: Bošnjaci su činili nešto manje od polovine, trećina su bili Hrvati, a petina Srbi. Tokom posljednjeg rata više hiljada Bošnjaka, uključujući i žene i djecu, odvedeno je u logore Herecg-Bosne, u Gabelu i Dretelj kod Čapljine.
Zajedno sa vjerskim objektima, spaljeno je preko 3.000 kuća. Za ubistva, protjerivanja i silovanja do danas je procesuirano tek nekoliko osoba. Zamjenik upravnika logora Gabela Nikola Andrun prije dvije godine osuđen je na 18 godina zatvora i jedina je osoba suđena pred Sudom BiH za zločine počinjene u logoru Gabela.
Nakon podizanja optužnice, upravnik logora Boško Previšić prebjegao je Hrvatsku, dok su za zločine koji su se desili u Koštanoj bolnici u samom središtu Stoca, osuđene dvije osobe, i to na dvije, odnosno tri i pol godine zatvora.
„Boško Previšić, upravnik logora u Gabeli, je trebao biti suđen, ali Boko je imao nekoga iza sebe. Gdje je Pero Marković? Gdje je čovjek koji je Tuđmanu raportirao: ’Predsjedinče, u Stocu više nema nijednog muslimana’, doktor Anđelko Marković? Evo ga tu, on slobodno hoda gradom“, kaže Amer Medar.
Propala svjedočenja
Slobodno gradom šeće i Ivo Raguž, donedavno direktor Osnovne škole u Stocu, čije je sudjelovanje u zločinu počinjenim nad bošnjačkim stanovništvom dokumentirano i kroz svjedočenja stolačkih žrtava na Međunarodonom sudu u Hagu.
To ipak nije spriječilo njegovo imenovanje za direktora škole, što su, uz HDZ, prije nekoliko godina podržali i njihovi partneri u vlasti – SDA.
Dugogodišnji stolački novinar Nermin Bise s druge strane upozorava kako se od mnogih svjedočenja u međuvremenu odustalo. Neke se potkupilo, neke uplašilo - vrijeme je učinilo svoje.
„Bilo je iz straha promjene iskaza. Ali je ponižavajuće za žrtve da su ljudi koji su ubijali u ratu, napravili zločin, prošli nekaženjeno i u vremenu poslije rata imali status u društvu pozitivan“, kaže Bise.
Unatoč brojnim napadima na bošnjačke povratnike, u Stolac se nakon rata vratila polovina predratnih Bošnjaka. U stolačkoj opštini danas živi i radi i veliki broj Hrvata srednje Bosne, pretežno iz Kaknja i Vareša i tek jedan posto prijeratnog srpskog stanovništva.
Osim lokalnih moćnika, svi oni žive podjednako loše, u gradu koji je u svijetu prepoznat kao grad slučaj:
„90 posto Stočana bi riješilo svoj problem ako u džepu ima 10 maraka da popije kafu, kupi cigare i ode da odigra kladionicu, jer u toj kladionici vidi način da će možda od onih 10 maraka doći do 100.“
Petar Ilić doselio je iz Kaknja u Stolac 1994. godine. O ratnoj prošlosti ne želi govoriti, o životu u Stocu danas kaže:
„Kako muslimani i Hrvati žive u cijeloj Bosni, tako je i ovdje. Odvojeni su jedni od drugih. To ne valja. Srba gotovo i nema ovdje.“
Ni Persa Brkić, srpska povratnica, još uvijek ne vidi bolju budućnost za Stolac:
„Meni se čini gore nego kad sam došla. Nema nikakva napretka, pa da ti kažeš evo, vala, nešto ću. Za mene ko je čovjek - čovjek je, bio Hrvat, bio musliman, bio Srbin.“
Do rata u Stocu je bilo zaposleno oko 8.000 ljudi. Prema nezvaničnim podacima, taj broj je danas sveden na oko 1.000. Veće međunarodne investicije Stolac su uglavnom zaobišle. Dok se ratni zločinci ne dovedu sudu pravde, takvo stanje je nemoguće promjeniti, zaključuje Nermin Bise i podvlači:
„Mislim da će Stolac biti posljednja sredina u koju će doći u punom smislu te riječi BiH, ako ikada dođe, jer i dan-danas imate natpis: BiH, pa onda ispod Hrvatska republika Herceg Bosna, Zavod za zapošljavanje, Područni ured Stolac.“
*****
Svi tekstovi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Sanski Most: Nezadovoljstvo sporošću u procesuiranju ratnih zločina
Stolac: Učesnici zločina slobodno hodaju gradom
Fočaci nezadovoljni, ali spremni na novi početak
Hadžići: Ključni problem nedostatak informacija o grobnicama
Bosanska Krajina: Neprocesuiranje zločina stvara nepovjerenje
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Iz ugla OSCE-a
Iz ugla OSCE-aOsigurati da su napori u borbi protiv nekažnjivosti za zločine počinjene tokom oružanog sukoba koji je trajao od 1992. do 1995. godine vidljivi u društvu jednako je važno kao i osigurati da je na prvom mjestu pravda zadovoljena, poručuju iz OSCE-a.
"Napori da se ustanovi odgovornost za ratne zločine su jedan od ključnih prioriteta za Bosnu i Hercegovinu. Ta je činjenica demonstrirana uspostavljanjem Međunarodnog tribunala u Hagu i Suda Bosne i Hercegovine, te je naglašena u Dražavnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina koja je usvojena 2008. godine. Inicijative u cilju pružanja podrške i jačanja efikasnog i uspješnog rješavanja zaostalih predmeta ratnih zločina su jedan od najvažnijih prioriteta Misije OSCE-a za Bosnu i Hercegovinu", kaže pravna savjetnica Misije OSCE Nela Sefić.
U kontekstu i tokom praćenja suđenja u predmetima ratnih zločina, Misija OSCE-a je uočila nedostatak prijeko potrebnog javnog razumijevanja i povjerenja u domaća suđenja u predmetima ratnih zločina.
"Ovakva situacija, nažalost, znači da su činjenice o procesuiranju predmeta ratnih zločina podložne manipulaciji i izobličavanju. Nadalje, većina javnosti nema potpuno razumijevanje ili nedovoljno cijeni domaće napore da počinitelji odgovaraju za ratne zločine u skladu sa standardima pravičnog suđenja", upozorava Sefić.
Stoga OSCE smatra da će efikasna, informativna i odmjerena komunikacija s javnošću o predmetima ratnih zločina koji se procesuiraju u BiH imati za rezultat povećanje povjerenja javnosti u pravosuđe kao pouzdano, nepristrano i nezavisno. Osim toga, kažu u OSCE-u, ovaj proces interakcije pravosuđa sa društvom dovodi do povećanja transparentnosti i odgovornosti unutar pravosudnog sustava.
"Napori pravosuđa na ovakvoj interakciji od posebne su važnosti za žrtve i bolje razumijevanje suđenja u predmetima ratnih zločina, te isto mogu ohrabriti žrtve i svjedoke da dostave informacije i dokaze kako bi se osiguralo da se suđenja u predmetima ratnih zločina nastave", navodi Nela Sefić.
Interakcijske inicijative, naravno, kažu u OSCE-u, mora provoditi pravosuđe i na državnom nivou i u entitetima, te trebaju uključivati ne samo nosioce pravosudnih funkcija nego i predstavnike nevladinih organizacija i udruženja žrtava kao važne aktere civilnog društva.
Također, napominju, mediji imaju važnu ulogu u informiranju javnost o suđenjima u predmetima ratnih zločina na tačan i nepristran način. Ovo su neki ključni koraci ne samo da bi se osigurala pravda za žrtve nego i puna uspostava vladavine prava u BiH.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Više priloga možete naći OVDJE
