„I dalje je često prisutna nacionalistička retorika i retorika podjele, što predstavlja prijetnju suverenitetu i ustavnom poretku BiH“, kaže se u dokumentu objavljenom nakon zasjedanja Vijeća, tokom kojeg je funkciju preuzeo novi visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko. Kako bh. analitičari vide „huškačku retoriku“, na koju su također upozorili članovi Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira?
Ocjena Vijeća za provođenje mira o huškačkoj retorici koju koriste bh. političari, te nedostatku dijaloga i kompromisa je standardna. I u prethodnim izvještajima upozorili su na ove probleme, ali se ništa nije promijenilo. Analitičar Međunarodne krizne grupe Marko Prelec navodi da takav način komunikacije bh. političara, bilo da je riječ o najavama referenduma u RS ili ukidanju entiteta, isključivo služi za podizanje tenzija i koči dalji razvitak BiH:
„Radi se o političkim sukobima i borbi za prevlast unutar triju konstitutivnih naroda. Očito je da su još uvijek neke simboličke stvari itekako bitne ovdje i da je teško političarima da osiguraju podršku unutar svojih naroda za kompromise koji su oni, možda, čak i spremni napraviti. Dakle, svaki put kad se počne ozbiljnije razgovarati o nekim kompromisnim rješenjima s kojima bi svi bili barem djelimično zadovoljni, krene se sa prezentiranjem maksimalističkih zahtjeva.“
Profesorica Sanja Vlaisavljević, iz Centra za kulturu dijaloga, smatra da su huškački jezik i nedostatak komuniciranja generalno problem u BiH:
„Kojega, nažalost, ima sve više, čak čini se, možda, mnogo više nego u neposrednom poslijeratnom periodu, a to ni na koji način u zemlji kakva jeste BiH ne može donijeti nekomu dobru. Naime, bez komuniciranja, bez razgovora, bez uvažavanja drugog i drugačijeg, ma koliko se razlikovao od nas, BiH nikada neće moći krenuti nekim putem koji je vodi naprijed i generalno za dobrobit svih građana.“
Poseban problem za BiH je nedostatak kompromisa i dijaloga. Bez toga, ocjenjuje se u izvještaju Vijeća za provođenje mira, neće biti moguće riješiti na konstruktivan i realan način ni ustavne reforme. Umjesto postavljanja ultimatuma ili maksimalističkih pozicija, bh. političari se pozivaju da zauzmu realne stavove za pregovore. Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović:
„Bilo koja forma, najgora je svakako huškačka, ali i ona druga forma koja je stalno opetovanje svojih tvrdih, rigidnih, čvrstih stavova zapravo nije nikakva vrsta dijaloga nego jedno obično političko parolstvo koje očigledno nema nikakvog efekta. Stoga se naši politički akteri uopće ne uzimaju najčešće, niti jedni druge, niti ih javnost uzima za ozbiljno i stoga nije neobično da danas čujemo jedne stvari, prije dvije godine smo slušali od istih ljudi potpuno drugačije stavove itd. Treba nam konstitucija javnog dijaloga, ali dijaloga koji podrazumijeva argumentiran pristup, gdje su partneri u dijalogu ravnopravni - i onda da se može smatrati da će to doprinijeti daljnoj budućnosti BiH bar u nekom doglednom periodu.“
Iako je najteže razdoblje huškačke retorike i njene upotrebe u izborne svrhe prošlo, jezik mržnje i dalje se koristi u BiH. Ne koriste ga samo političari, već i intelektualci i mediji. Najteža posljedica korištenja huškačke retorike je netolerancija, smatra profeseor sociologije sa mostarskog Sveučilišta Zoran Tomić:
„Korištenjem takvoga jezika mi još produbljujemo ovako složeno stanje, odnosno složene odnose između pojedinaca, pa ako hoćete i naroda unutar BiH. Posljedica je da mi nećemoo pristupati jedni drugima po onom načelu bona fide, s povjerenjem, da će se još uvijek graditi mostovi između politika, političara, naroda, pa i samih građana, i to je nešto što nas dugoročno može zaustaviti u nekakvom logičnom i prioritetnom pristupu zapadnoevropskim integracijama, pa i Evropskoj uniji.“
Analitičar Međunarodne krizne grupe Marko Prelec:
„Zemlja nema budućnosti ukoliko se ne postigne kompromis između triju zajednica. To je, ja mislim, svima jasno. I ukoliko se raspiruje maksimalizam i ukoliko se narod ohrabruje da je moguće na neki način postići svoje maksimalne zahtjeve, neku radikalnu reviziju, radikalnu promjenu dejtonskog rješenja, to zapravo čini nužan kompromis mnogo težim, što eventaulno može imati krajnje negativne posljedice.“
