O tome se progovorilo i prilikom otvaranja izložbi slika invalida iz Udruženja amputiraca UDAS, u prostorijama Parlametarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske u Banjoj Luci. Izložena je tek nekolicina od 200 djela nastalih u likovnim kolonijama akademskih slikara, kaže član UDAS-a Siniša Todorović:
„Radovi su umjetnika invalidnih lica iz cijele regije, ne samo iz BiH, i mi na taj način želimo da pokušamo da podignemo svijest o mogućnostima i o kreativnosti osoba sa invaliditetom.“
Jedan od autora slika je i ratni vojni invalid iz Banje Luke Dragan Popović. Bavljenje umjetnošću pomoglo mu je, kaže, da potpuno preokrene svoj život:
„Jedan od načina da se izađe iz tih problema jeste i ova radiona čiji sam ja učesnik. Ne samo što je tu druženje sa ljudima iz regije već da čovjek manje razmišlja o problemima i da nešto radi.“
U povodu Međunarodnog dana invalida svoje kreativne radove na prodajnoj izložbi pod nazivom „Nešto više 4“ u Sarajevu, pokazali su i mladi ljudi sa umanjenim sposobnostima okupljeni u nevladinoj organizaciji Altruista svjetlo. Učesnici Denis Ranitoč i Irna Pršeš kažu da je izložba nagrada za njihov koristan rad:
„Ja sam prezadovoljan što sam aktivan u toj organizaciji i na toj radionici - i da smo pokrenuli kampanju Komunicirajmo, mi činimo čuda.“
„Osjećam se dobro. Drago mi je da radimo puno ove naše radove. Ja više volim raditi svjećnjake sa gipsom, radim i ramove isto sa gipsom. Poslije kad se završe ti ramovi, onda se stavi svoja slika.“
Direktor organizacije Altruista svjetlo Haris Čaušević:
„Korisno provode svoje vrijeme, nešto novo nauče i onda budu ponosni da prezentiraju svoje radove. I na kraju, kad se nešto, hvala Bogu, zaradi, da se onda upriliči jedna nagrada.“
U Bosni i Hercegovini posljednjih godina intenzivira se i stvaranje sportskih klubova i društava osoba sa invaliditetom. Gotovo da i nema grane sporta u kojoj ne postoji neki klub osoba s umanjenim potrebama. Iako se može čuti da i dalje nema dovoljno podsticaja od države, na sreću sportaši ostvaruju zavidne uspjehe. Primjer je i 25- godišnji Zoran Panić, član Atletskog kluba invalidnih lica Banja Luka. On je trostruki šampion Bosne i Hercegovine u atletici, a osvajač je i nekoliko međunarodnih nagrada na sportskim takmičenjima invalida. O tome koliko mu znači bavljenje sportom kaže:
„Za mene znači dosta. Prošao sam skoro cijelu Evropu na osnovu svog sporta sa inavliditetom, i svagdje su mi vrata širom otvorena maletene. Svako bi trebao da se nađe u nekom sportu. Kod nas je relativno dosta razvijen taj sport s invaliditetima - od sjedeće odbojke, šahovski klubovi, streljaštvo, ateltika, košarka. I trebalo bi da se nađu u nekom sportu, ipak za sve ima mjesta.“
Ministar boračko-invalidske zaštite RS Boško Tomić ističe da se mnogo ulaže kako bi se pomoglo invalidnim licima kroz finansiranje raznih projekata i lična primanje. U RS, naprimjer, ima oko 35.000 samo ratnih invalida za koje je planirana isplata 165 miliona maraka invalidnina. Pored toga, u narednoj godini planiran je milion maraka podrške zapošljavanju invalidnih lica uopšte, kaže Tomić:
„Izmjenama zakon u idućoj godini na svakih 16 zaposlenih državna preduzeća i ustanove će biti obavezni da zaposle jedno invalidno lice, a ukoliko to ne urade izdvajaće 0,2 posto na plate, što će u budžetu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju biti značajnija sredstva.“