Čelni ljudi univerziteta, za razliku od ranijih godina, priznaju postojanje korupcije i davanja mita i, barem deklarativno, posljednjih dana stalno se govori o mjerama za suzbijanje takozvanog profesorskog kriminala. Profesor Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru Alaudin Veledar ističe da je prije 10 godina kada je govorio o univerzitetskoj korupciji bio ismijan i ponižavan, ali da su se te tvrdnje pokazale istinite, pa čak je situacija, kako tvrdi, i gora:
„Gore je sada stanje, da znate, tri puta nego onda prije 10 godina kad sam govorio, tri puta jer se lažne diplome daju, iza diplome ne stoji znanje. To je katastrofa, ne samo u Mostaru, to je i u Banjoj Luci prisutno, doktorati se kupuju, magisteriji. Čuda se rade, čuda, a niko ne postavlja pitanje kako, šta.“
Na nedavnoj rektorskoj konferenciji svih univerziteta u BiH održanoj nešto nakon akcije Indeks usvojeni su i zaključci u kojima se traži analiziranje situacije na svim fakultetima po pitanju korupcije. Nešto slično je potom usvojeno i na sjednici Savjeta za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta u RS. Predsjednik Savjeta Stevan Trbojević smatra da se problem korupcije mora rješavati počevši od studenata koji bi se obraćali kancelarijama za osiguranje kvaliteta:
„Da napravimo procedure kako bi bilo kakav problem bio identifikovan i procesuiran unutar visokoškolskih ustanova jer one imaju svoju autonomiju, a isto tako, ako zahtijeva i one druge mjere, znači mjere od strane tužilaštva i ostalih izvršnih organa vlasti, da se to sprovede na taj način.“
O koliko teškom problemu se radi pokazuje i primjer veb portala svevijesti.ba koji je odmah nakon akcije u Hrvatskoj omogućio studentima u Bosni i Hercegovini da prijavljuju slučajeve korupcije. U prvom mahu uslijedile su i prijetnje, ali je akcija dala stotine raznih prijava, kaže urednik portala Ćenan Sedin:
„Tu ima po dvadesetak, trideset prijava protiv jednog te istog profesora. Najčešće su prijavljivani Faklultet humanističkih nauka Mostar, Fakultet sporta Sarajevo, zatim tuzlanski Univerzitet.“
Nakon objavljivanja prijava na veb portalu Univerzitet u Tuzli usvojio je niz mjera u borbi protiv korupcije. Svi objekti su oblijepljeni plakatima o mjerama, a univerzitetsko rukovodstvo je obavilo i posebnu raspravu iza zatvorenih vrata sa svim profesorima koji su prozvani. Rektor tuzlanskog Univerziteta Džemo Tufekčić:
„Mi smo kazali da ćemo preduzeti sve mjere. Proslijedili smo Ministarstvu unutrašnjih poslova, Tužilaštvu da poduzmu određene aktivnosti jer nečistoću na savjesti svakoga pojedinca koji se ogriješi o etički kodeks ne želimo da dijelimo sa njima. Uglavnom se pominje šest do osam imena. Dva su fakulteta u žiži događanja sada: Filozofski fakultet i Ekonomski fakultet.“
Studentski parlament pri banjalučkom Univerzitetu predložio je čitav niz mjera borbe protiv korupcije, od kojih se posebno izdvaja zahtjev da svi ispiti budu javni. Predsjednik Studenstkog parlamenta Milan Grubor:
„Najvažnija je javnost ispita koja podrazumijeva da postoji video nadzor gdje se vrši ispit, da postoji pristup velikog broja studenata, odnosno javnosti ispitu, kao i problematika kartica studenata. tj. da postoji jasno definisano kako studenti izvlače pitanja, da postoje kartice da bi se bilo kakva malverzacija u startu spriječila.“
Profesorica Prirodnomatematičkog fakulteta iz Sarajeva Lamija Tanović mišljenja je da bi korupcije bilo mnogo manje već kada bi se sprovele neke ključne stvari iz bolonjske reforme, poput stručnih anketa među studentima:
„Prema bolonjskoj reformi svaki univerzitet je dužan da na kraju svakog semestra kroz stručnu anketu, znači ne ono što se pravi danas - svako na svoj način i po svom nahođenju, nego jedna univerzalna, stručna anketa koja će biti analizirana na isti takav način, treba da se provede na svim univerzitetima, na svim fakultetima i to je prilika da studenti kažu sve što treba da kažu jer je to je anonimna anketa.“
Ipak, profesor Alaudin Veledar smatra da je ključno da se borba protiv korupcije ne prepusti samim univerzitetima jer su i do sada pokazali da nisu sposobni da se izbore sa tim problemom:
„Univerzitetima ne vjerujem jer prikrivaju stvarno stanje i mora nešto da se radi sa visokog nivoa. Ali treba naći čestite, časne ljude koji su spremni na razračunavanje sa negativnostima. Bez jednoga velikog reza nema tu nikakve sreće i naša budućnost je ravna nuli.“
