U petak, 18-og ovog mjeseca u Prištini su održane protestne demonstracije protiv odluke vlade Kosova da zabrani „nošenje vjerske uniforme“ u javnim školama i ustanovama. Na protestu bilo oko 3.000 ljudi. Sve je počelo prije nekoliko mjeseci kada je jednoj djevojci bilo zabranjeno da nosi šamiju (maramu).
Ovaj je slučaj odjeknuo u regionu kao iznenadjenje, moram reći da je iznenadio i mene, jer religija na Kosovu nije imala bilo kakav ozbiljan utjecaj.
U Prištini se rijetko mogu vidjeti žene koje nose burku, šamije su nešto malo popularnije, ima ih nešto više u naselju Vranjevac, ali se to na Kosovu smatra privatnom odlukom i ne uzbudjuje nikoga. Porast utjecaja religije u zemljama gdje je religija bila ¨zabranjena¨ ili blago rečeno nezvanična aktivnost, je očigledan. U tom procesu, medjutim, svoje mjesto traže i razni ekstremisti. Na to nije imuno ni Kosovo čije stanovništvo sada, nakon dobijene bitke za neovisnost, otkriva religiju. Albanci sve više postaju - muslimani, nacionalno ustupa mjesto vjerskom.
Prošlog je tjedna i ambasador SAD u Prištini upozorio na sve prisutnije pripadnike ideologije islamskog ekstremizma. Upozoravaju me kolege iz redakcije za Kosovo radija Slobodna Evropa da je još 2007-e godine kosovsko ministarstvo unutarnjih poslova izrazilo ¨zabrinutost¨ pojavom islamskog ekstremizma i pokreta vehabija. Tada su, piše u ovom izvještaju, vehabije počele sa uspostavljanjem infrastrukture na Kosovu. Kao i u mnogim ranijim primjerima najčešće korišten oblik stvaranja infrastrukture je humanitarni rad.
Prije mjesec dana je to potvrdio još jedan slučaj. Naime, u selu Marine, u pokrajini Drenica, djelovao je hodža Xhemajl (Kastroit) Duka. Čak je i ime promijenio da bi bolje izgledalo. Dijelio je siromašnima, kako je kasnije sam potvrdio, po 20 eura i nagovarao ih da se pridruže pokretu vehabija. Radio je u lokalnoj džamiji i odbio da prizna jurisdikciju Kosovske islamske zajednice. Mještani su protestirali i organizirali peticiju sa 6.000 potpisa tražeći da se hodža Džemail spriječi.
Nosilac ove inicijative je bila Ajnishahe Halimi koja je za naš radio izjavila slijedeće: ¨Ja jesam muslimanka i pripadam islamskoj vjeri i tradicionalnoj formi islama kao što je bilo prije ali ne onoj iranskoj ili iračkoj varijanti. Situacija je dramatična, ne samo u Drenici nego na čitavom Kosovu sa ovom sektom. Kosovo je poslije rata obuhvaćeno ekstremizmom i radikalizacijom kmoja može voditi do islamskog fundamentalizma.¨
Vlasti su hodžu Džemaila protjerale sa Kosova i vratile ga tamo odakle je došao – u Albaniju.
Po Prištini se priča da su mnogi koji su došli da protestiraju u petak protiv odluke vlade u stvari plaćeni da dodju. Nema još dokaza, bar ne javnih da je to tačno, ali me to podsjeća na jedan razgovor koji sam davno imao sa jednim svećenikom koji pripada bosanskohercegovačkim Franjevcima. Kad smo razgovarali na temu otkud burke u Sarajevu on mi je tvrdio da poznaje djevojke koje za nošenje burki dobijaju 100 eura mjesečno te da te iste djevojke to gledaju tek kao prihod. Kad pronosaju burke one uveče idu u disko! Ne bih se začudio da se to dešava i u Prištini. Vjerujem da su oba svjedočenja tačna ali to potiče slijedeće pitanje: neko plaća ljude da donose novac, neko to nosi u torbama, neko je izabrao ciljeve, metode i regije, neko je registrirao razne humanitarne organizacije i tako dalje.
Protesti u Prištini su ovaj put imali nekoliko tisuća demonstranata ali da li će ih slijedeći put biti 10.000? To je još jedan primjer kako je lako manipiulirati ljudima koji se bore sa bijedom i preživljavanjem. Na Kosovu je najveći broj mladih ljudi nezaposlen, granice su porozne što je idealna prilika da se energija nastala pokretom za neovisnost Kosova, nakon što je Kosovo postao država, pretvori u energiju za promociju ekstremnih vidova Islama.
Neko je tu prepoznao svoju šansu.
