Balkan-i-ja

U snažnoj eksploziji koja je u nedjelju, 27-og lipnja, ujutro oko 5.00 sati potresla Bugojno jedan je policajac poginuo, a šest ih je ranjeno.

Policija u Bugojnu uhapsila je Harisa Čauševićazvanog Oks, koji je priznao da je aktivirao eksplozivnu napravu, te još nekoliko građana. Izgleda da nije sporno da počinioci pripadaju pokretu islamskih ekstremista.

Nije, kažu, pristojno sebe citirati ali sam odlučio da upotrijebim tu nepristojnu metodologiju u povodu terorističkog napada u Bugojnu. Na ovom je forumu vođena rasprava u povodu mog teksta ¨Šta je to antibošnjačka politika¨.

U tom tekstu i u samoj raspravi iznesena je teza da je tolerancija islamskog ekstremizma od strane institucija i političara koji govore u ime Bošnjaka u stvari anti-bošnjačka politika. Tu se govori da Bošnjaci sami sebe sve više doživljavaju temeljnim narodom, bošnjački nacionalizam postoji gotovo kao "državotvorni", legitimni patriotizam.

Što se dogodilo u Bugojnu je posljedica takve politike, to je direktna posljedica toleriranja netolerantnog. Takva je politika počela još za vrijeme rata kada su bošnjački funkcioneri postrojavali jedinice mudžahedina iz islamskih zemalja, nastavljena je nakon rata kada su donacije iz islamskih zemalja ograničene samo na džamije i učenje islama objeručke prihvaćane, te kada je takodjer nakon rata život za manjine u Sarajevu postajao sve kompliciraniji.

Bugojno, poslije eksplozije (video sa FTV)

Konačno, ovaj posljednji teroristički akt je tek jedan u nizu nerazjašnjenjih ubistava, atentata i sličnih kriminalnih radnji. Treba li podsjećati, naprimjer, na ubistvo doministra Leutara? Ili na druge nerazjašnjene događaje? Ili na Maoču i gotovo nesmetanog života po principima koji nisu nikada bili bliski bosanskohercegovačkim Bošnjacima, u selu u kojoj svaka kuća ima kompjuter! To je također posljedica razjedinjene države u kojoj svaki dio štiti svoje kriminalce čiji jedini rezultat nije zaštita nacionalnih interesa bilo kojeg naroda nego zaštita kriminalaca iz sva tri naroda.

Sada svi najavljuju oštre mjere, čak se i Islamska zajednica, poslovično šutljiva na temu uvoza ekstremnih verzija islama, konačno oglasila protiv terorizma. Glavni tužilac BiH Milorad Barašin se pita kamo će BiH ići ukoliko se adekvatno ne spriječe ovakvi akti: „Imali smo ubistvo doministra Leutara na kojeg je izvršen atentat, znate kako je predmet završio. Zatim, masu drugih slučajeva koji su nerazjašnjeni, zatim imamo slučaj Vitez i ovo što nam se desilo. Znači u jednom vremenskom kontinuitetu određene stvari se dešavaju. Mi moramo odlučno krenuti u borbu protiv ove vrste kriminala.“

Direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić kaže kako je policija zaprimila i prijeteći mail da je naredna na redu policijska stanica u Donjem Vakufu: ¨Onaj ko je pametan u BiH je davno mogao pretpostaviti da će se ovo desiti...¨

Sadik Ahmetović, Ministar sigurnosti BiH (Foto Midhat Poturović)

U intervjuu za naš radio, Sadik Ahmetović, kaže da se ¨Bošnjaci se moraju suočiti sa terorizmom jer je ovaj dan u Bugojnu bio, možda, najteži udarac za Bošnjake, a time i za državu BiH i građane u ovoj zemlji... Terorizam ne bira mjesto, vrijeme i naciju. To je zlo koje nema vjeru. To su teroristi koji napadaju iznenada svakoga - i Bošnjake i Srbe i Hrvate i sve koji su blizu. Stoga je važno da svjesno i odgovorno otvorimo oči, prihvatimo problem i priznamo problem...i da se odlučno odupremo ovom zlu. ¨

Oči je, međutim, trebalo imati otvorene mnogo ranije. Bošnjačko vođstvo, političko i vjersko, dugo je ćutalo o narastanju pokreta ekstremnog islama u BiH. Navodno, htjela se izbjeći dnevna zloupotreba na suprotnim političkim stranama. Čak je i danas osuda terorističkog akta nedovoljna. Još 2006-e kaže za naš radio Esad Hećimović, autor knjige „Mudžahedini garibi u BiH“ vehabije su državne strukture proglasile ¨nevjerničkim¨. Pa koje su onda pravovjerne?

U BiH je stigao val koji je uvezen ali je odgajan na ovim prostorima. Novac je stigao iz islamskih zemalja ali su vrata otvorili domaći političari, što šutnjom, što odobravanjem. Taj proces otudjivanja dijela Bošnjaka od Bosne i Hercegovine i odlazak u nešto što je krajnje neizvjesno i opasno za te iste Bošnjake i za tu istu državu još uvijek može biti zaustavljen.

Jedino nisam siguran da ga mogu zaustaviti isti ljudi koji su taj proces dozvolili.

Možda žurim pred rudu, može biti da neću biti u pravu ali – ne da mi vrag mira.

Gledao sam danas, kao i većina muškaraca, utakmicu izmedju Engleske i Njemačke. Pita voditelj HTV-a izvještača u Južnoj Africi, da li je nakon utakmice bilo nereda. Naime, u gradu se na jednom mjestu našlo 20.000 Engleza i 15.000 Nijemaca. ¨Nisu zabilježeni nikakvi neredi¨! – izvjestio je novinar.

Kakve to sad veze ima sa Balkanom i sa temom o kojoj se trenutno razgovara na ovom blogu?

Prije utakmice TV Njemačke (mislim da je bio RTL) je u analizi igrača procijenio da je Engleska nešto malo bolja i kad su sabirali i oduzimali predvidjeli su tijesnu pobjedu Engleske. Mediji u Engleskoj su procijenili obrnuto – Njemačka ima više šanse jer im je tim mladji, motiviraniji i brži. Oni su predvidjeli pobjedu Njemačke i posve pogodili.

Hoću da kažem da su stručnjaci u dvije države pristupili analizama sa stajališta činjenica, a ne patriotizma. Hoču da kažem da su igrači izašli na teren kao igrači, a ne kao pripadnici jdne etničke skupine. Nije ima padalo na pamet da kolektivno odlaze u crkvu niti je televiziji palo na pamet da to slika. Ko želi da se moli, to je privatna stvar svakog pojedinca, a ne kolektivni duh.

Hoću da kažem da su i navijači došli da bodre svoj tim kao pojedinci, a ne kao pripadnici neke etničke skupine. Naravno da je sudija teško oštetio Engleze, ali je veća istina to da su Nijemci bili bitno bolji. Nepriznati pogodak nije mogao zasjeniti tu činjenicu niti naknadne analize. Zato se ne bih uopće začudio da su navijači u Južnoj Africi iz obje države zajednički popili piće i priznali pobjedu boljem.

Oni su bili pojedinci, GRADJANI, a ne zajapureni nekontrolirani pripadnici neke nacije. E sad, kakav bi to tek nered bio da je tamo bilo 35.000 navijača iz dvije balkanske države i da je još, pored svega, sudija jednoj od njih poništio regularan gol. Koliko bi tek bilo izjava i pisanja i zavjerama, šta li bi tek saznali o porijeklu sudaca i koliko bi tek tisuća policajaca trebalo da se navijači-Balkanci smire.

Eto, to je razlika izmedju onih koji sebe smatraju prije svega pojedincima i onih koji pristaju na to da budu tek pripadnici jedne ili druge nacije.