¨Oluja¨- igramo se politike
Taman kad čovjek pomisli da su se lideri sjetili mudrosti, kad vidi kako Tadić i Josipović cvrkuću i hvale jedan drugog, taman kad čovjek pomisli da se spustila loptica i u BiH – prevarih se. Opet. Čim je izbila prva prilika evo njih opet. Sa ili bez pritiska onih koji bi da sve zaključaju, sve izoluju jer su samo tako sigurni da će njihove gluposti, zločini i kradje biti tretirani kao mudrost, herojstvo i sposobnost – eto izjava, postupaka koje sve vraćaju na početak.
Predsjednik Srbije, Boris Tadić, pod pritiskom ili ne, definira ”Oluju” kao zločinačku akciju, slaže se sa njim mitropolit Irinej koji kaže da zločini u Hrvatskoj još traju.
Aman ljudi, kad ćemo već početi, ako zaista želimo dobre odnose, da govorimo činjenicama. i prestati se baviti jeftinom politikom i skupljanjem glasova sa desnice?
Činjenice:
1. Milošević diže ”antibirokratsku revoluciju” uz zdušnu pomoć crkve i nacionalista, definira se granica velike Srbije, u Kninu se organiziraju gradjani Hrvatske srpske nacionalosti pod vodjstvom Beograda.
2. Dolazi na vlast Tudjman na krilima odbrane od srpskog nacionalizma promovira hrvatski nacionalizam.
3. U Kninu formiraju takozvanu Republiku Srpsku Krajinu, desetine tisuća Hrvata bježe.
4. Počinje rat u Hrvatskoj, JNA pod voćstvom Beograda kreće u osvajanja, uništava Vukovar, Knin je već odavno naoružan i pun vojnika JNA.
5. Hrvatska oslobadja Knin, Milošević ostavlja tamošnje Srbe na cjedilu, hrvatski vojnici pale manoge srpske kuće, Srbi bježe, Hrvati se vraćaju.
Ako je “Oluja” vojna akcija koja je zločinačka, kako kažu u Beogradu, kako je moguće da se kao zločin definira vojna akcija u kojoj vojska jedne države (Hrvatske), porazi na svojoj teritoriji vojsku druge drzave (Srbije) koja joj je okupirala teritoriju!! Valjda je sa one strane zakona vojska koja je napala, okupirala, izgubila i povukla se.
Ako je protjerivanje Srba iz Hrvatske zločin, a jeste – tada je i protjerivanje Hrvata iz Knina i okoline takodjer zločin. Nije valjda da je za vjerskog poglavara srpske pravoslavne crkve istjerivanje Srba zločin, a istjerivanje Hrvata nije!! Ne može se različitim kriterijima definirati isti postupak.
Da li je u Oluji bilo zločina – jeste. Da li su često akcije vojske Hrvatske ličile na osvetu nego na vojnu akciju – jesu. Da li su tadašnje vlasti rado vidjele svoje gradjane srpske nacionalnosti da odlaze – jesu.
Koliko je gradjana otišlo – uzimam podatke iz kolumne kolegice Ines Šaškor – 250.000. Koliko se vratilo – 132.000, od čega 66.000 trajno. Od 19.280 privremeno zauzetih stanova i kuća vraćeno je 19.250! Do sada je obnovljeno 145.921 kuća, od čega je 30% u vlasništvu hrvatskih Srba. Od 19.000 molbi za priznavanje radnog staža pozitivno je riješeno 13.000. Da li je sve poduzeto što je moglo biti poduzeto – nije.
Dakle, ako se zaista žele dobri dobrosusjedski odnosi onda se ovi podaci moraju uzimati u obzir kad se daju izjave. Ili, ako se to ne želi, ako se kaže da je vojska Hrvatske počinila zločin protjerivanjem gradjana srpske nacionalnosti onda je zločin počinila i srpska vojska koja je protjerala stotine tisuća Bošnjaka i Hrvata. Ne može se jedno protjerivanje tretirati kao zločin, a o drugom ćutati ili ga definirati kao odbranu ili ko zna šta drugo.
Kada bih iz usta predsjednika Tadića čuo da se upotrebljava isti kriterij za iste akcije – to bi već bio doprinos dobrosusjedstvu, povjerenju itd.
