Balkan-i-ja

Mladić uhapšen – Srbija dobija

Iskreno, nisam vjerovao da će se to dogoditi. Pretpostavljao sam organi Srbije čuvaju Mladića prije nego što ga žele uhapsiti. Konačno, kao i u slučaju Karadžića neko ga je morao čuvati, neko mu je izdao osobnu kartu i osigurao sve ostalo. Mislio sam takodjer da je general Mladić opasniji za Srbiju u Hagu nego u Srbiji jer je on dokaz, sa legalne tačke gledišta, u kojoj je mjeri Srbija bila uključena u ratove usprkos pokušajima da pokaže suprotno.

Serge Brammertz, na konferenciji za štampu u Beogradu

Prije desetak dana u Beogradu je bio Serge Brammertz koji je u razgovorima sa liderima Srbije izjavio: ¨Mladić je u Srbiji i očekujem da bude uhapšen¨. On nije rekao ¨mislim da je Mladić u Srbiji i nadam se da će biti uhapšen¨ nego nešto direktno. Takva se rečenica u medjunarodnim razgovorima upotrebljava kad se nešto zna i kad se to nešto može potkrijepiti dokazima. Pretpostavljam da je ovakvoj izjavi haškog glavnog tužitelja prethodila informacija gdje se precizno Mladić nalazi pa se Srbija našla u poziciji da izabere – hapsiti ili ne. Hapsiti je značilo bitan dobitak za državu, ne uhapsiti bi značilo kraj evropskih ambicija.

Tadić je izabrao pravu odluku, on je dobro iskalkulirao i hapšenje optuženog za ratni zločin i genocid će mu odmah donijeti nekoliko bitnih dobitaka.

Najprije na medjunarodnom planu: odluka EU o prihvaćanju Srbije kao kandidata za članstvo će vjerojatno biti brza, pozicija Srbije u pregovorima oko Kosova je bitno jača. Nije ni slučajno da je Tadić u obraćanju na engleskom rekao da zahtjeva brzu istragu oko optužbi za trgovinu ljudskim organima na Kosovu. To nije izgovorio u obraćanju na srpskom jeziku. Konačno, na medjunarodnom planu će zahtjevi Srbije prema MMF-u i drugim financijskim institucijama biti lakše primani.

Boris Tadic na press konferenciji u Beogradu

Na regionalnom planu pozicija Srbije je takodjer ojačala svoju poziciju. Ne samo zato što je Hrvatska utopljena u svojim korupcionaškim aferama, BiH podijeljena nego i zato što Tadić sada može reći da je on učinio svoj dio posla i red je na drugima.



Ako bi Srbija nastavila da ide dalje od hapšenja pa da pozove na odgovornost one koji su do sada krili optužene za ratne zločine, tužioce koji dižu lažne optužnice, novinare koji su lagali javnost i slično, tada bi Tadić uspio Srbiju da dovede do pozicije lidera u regionu. Ostaje da se vidi da li će Mladićevo hapšenje pomoći ili odmoći Miloradu Dodiku. Da li će, naime, Tadić sada moći još više podržati Dodika i još više ugroziti BiH jer će moći reći: dao sam vam Mladića, moram podržati Dodika, trebaju mi i ¨njegovi¨glasovi ili će približavanje EU značiti i udaljavanje od agresivnog Dodika. Ne treba pri tom zaboraviti da je Dodik sebe pozicionirao kao lider srpskih nacionalista – ne samo u BiH nego i u Srbiji!

Kod kuće, u Srbiji, Tadić će ponovo dobiti podršku razočaranih članova svoje stranke kao i glasače koji su bili razočarani sporošću reformi u Srbiji. Predsjednik Srbije je učvrstio i svoju poziciju protiv opozicionih stranaka. Najjači medju njima, predsjednik Srpske napredne stranke (SNS) Tomislav Nikolić izjavio je danas da je "zaista iznenadjen" hapšenjem Ratka Mladića i da je to akcija koja je već ko zna koliko pripremana te da „ovo nije trenutak za bilo kakve stranačke reakcije, već za reakciju naroda i države". On je najavio - saopćenje, o protestima ni riječi.

Tadić je dakle, hapšenjem najtraženijeg bjegunca povukao, džokera.

Poker se nastavlja.

RTV Srbije priznaje krivicu

Upravni odbor RTV Srbije uputio je izvinjenje onima koji su '90-ih godina u programu te medijske kuće bili predmet uvreda, kleveta i govora mržnje. U saopćenju se kaže da je program RTB i RTS bio “gotovo neprestano i grubo zloupotrebljavan tokom '90-ih u svrhu diskreditovanja političke opozicije i njenih vodećih ličnosti, kao deo propagande nedemokratskog režima.“ Kaže se takodjer da su "RTB i RTS više puta svojim prilozima povredili osećanja, moralni integritet i dostojanstvo građana Srbije, humanističkih intelektualaca, pripadnika opozicije, kritički usmerenih novinara, pojedinih manjina, verskih zajednica i susednih naroda i država".

Vukasin Obradovic

"Mi bi smo želeli da se priča o RTS-u ne završi samo na ovom saopštenju i nadamo se da će tužilac za ratne zločine u postupku koji vodi po našoj krivičnoj prijavi utvrditi odgovornost pojedinaca za ratno huškačku propagandu koja je vršena tokom 90-ih to bi bila i prava i moralna i profesionalna satisfakcija i za građane i za sve kolege koji su u tim vremenima ostali bez posla", kaže Vukašin Obradović, predsednik Nezavisnog udruženja novinara. Srbije.

Ko će isplatiti oštetu za više od 1.000 zaposlenih na RTS koju su zbog nepodobnosti izbačeni sa posla? Ko će sada majkama objasniti da su im djeca išla u rat motivirana lažima političara i medija? Propaganda u medijima je imala za posljedicu masovne zločine, torturu nad stotinama hiljada gradjana. Ko će za to odgovarati?

Osobno pozdravljam ovaj postupak. Ali, šta sad? Hoće li Srbija stati na priznanju da je sa ekrana (i drugih medija naravno) emitirala ¨uvrede, klevete i mržnje¨ ili će ići dalje i obračunati se sa onima koji su sve to planirali i izvršavali?

Zgrada Srpske akademije nauka i umjetnosti

Jer, da se razumijemo, RTS je radila ono što su od nje tražili. Oni koji to nisu htjeli, otpušteni su. Oni koju su ostali su izmišljali poklane bebe, sveštenici su pozivali u rat u ime boga, u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti su sve kreirali, a državni vrh je naredjivao.

Sva se ta mašinerija ne može izbrisati jednim, ma koliko dobrodošlim, izvinjenjem niti bilo kakvim rezolucijama.

Bojim se da će Srbija na ovom izvinjenju stati i volio bih da sam u krivu. Naime, i u nekoliko ranijih prilika pokazalo da se radije ostaje na riječima nego da se nešto ozbiljnije poduzima.

Kada je Medjunarodni sud pravde u Hagu u povodu tužbe BiH za genocid u Srebrenici presudio da Srbija nije kriva ali je odgovorna Beograd je i tada slavodobitno mahao presudom da nije kriv posve zaboravljajući drugi dio presude da je Srbija odgoforna za genocid. Da se htjelo ići dalje – onda bi pitanje glasilo: ako nismo krivi, a jesmo odgovorni, KO je odgovoran. Da se htjelo ići dalje nebi sve stalo na skupštinskoj rezoluciji o Srebrenici.

Umjesto toga, danas, u 2011-oj godini 70% gradjana Srbije kaže da ne bi prijavilo vlastima gdje se nalazi general Mladić kad bi to znalo! Da je bilo pitanje da li bi ste prijavilo ubicu nekog djeteta vjerujem da bi isti taj broj odgovorio potvrdno. Jer, Mladić se danas u medijima i kod političara tretira kao heroj, junak, branilac srpskih interesa. To je, treba li uopće računati, 20 godina nakon genocida u Srebrenici! Ili, da se vratim saopćenju upravnog odbora RTS-a 20 godina nakon propagande devedesetih. A šta sa propagandom koja je u toku!?

Kada je londonski sud odbio izručenje Ganića, predsjednik Srbije, Boris Tadić je, s pravom, zatražio da se preispitaju optužnice koje Srbija donosi da se ¨ne bi nanosila šteta ugledu Srbije¨. I šta se dogodilo poslije toga? Uhapšen je u Beču general Divjak, optužnice dakle nisu preispitane, a još manje povučene. Mediji i dalje na te temu izvještavaju navijački.

Prošli mjesec su na nekoj nogometnoj utakmici donijeli transparent da je hrvatski branitelj Tihomir Purda zločinac, mediji su u Srbiji protestirali što je taj ¨zločinac¨izveo početni udarac na stadionu u Splitu. I to POSLIJE saopćenja suda u Srbiji da nema nikakvih dokaza da je Purda počinio zlo! Zašto? Pa zato što mediji nisu stvari razotkrivale nego sakrivale bruku tamošnjih optužnica.

Srbija kaže da poštuje teritorijalni integritet BiH ali podržava Dodika koji je ruši!

Primjera da Srbija još uvijek nema ni snage ni volje da se obračuna sa svojom sopstvenom prošlošću – na pretek.

Nije jedina, naravno, ali joj to puno ne pomaže.

Vuk Draskovic

Vuk Drašković, vođa najjače opozicione stranke u 90-im godinama kaže za naš radio da je izvinjenje značajan korak ali: “Oni protagonisti govora mržnje, zla i laži od 1990. do 2000. godine praktično su ostali netaknuti. Naročito su ostali netaknuti cenjeni, citirani i ugledniji nego što su onda bili ljudi u Srpkoj akademiji nauka i Udruženju književnika....one elite koja je bila prljavi podrum za jedan prljavi i strašni rat koji nas je sve razorio i uništio. ¨

Mediji i tužilaštva i danas uglavnom ćute o masovnim grobnicama albanskih civila otkrivenih na poligonima beogradske policije, u jezerima i hladnjačama. Izvještavanje o Kosovu je i danas posve jednostrano.

Možda će Srbija i ovaj potez uspjeti ¨prodati¨ Briselu kao dokaz svog koračanja ka Evropi. Možda će to i ¨naivni¨ Brisel htjeti kupiti.

Ali Srbija neće obmanuti ni Brisel ni susjede nego – samu sebe.