(Komentar *)
U srijedu, 16. kolovoza 2017, kada pišem ovaj tekst, na vratima knjižare Morpurgo na splitskoj pjaci stoji lokot. Zatvorena je već dva mjeseca. Propašću njenog trenutačnog vlasnika, Nevena Antičevića i njegove, za hrvatske prilike velike nakladničko-knjižarske tvrtke Algoritam, ugasila se i knjižara Morpurgo. Utemeljena 1860. godine, bila je, nakon jedne lisabonske (iz 1773. godine) i jedne pariške (1856.), treća najstarija knjižara na svijetu koja je kontinuirano poslovala uvijek u istom prostoru.
Sjećate se Smojinog Velog mista? Svega stotinjak metara od knjižare Morpurgo nalazila se mitska brijačnica u kojoj su se okupljali Splićani iz svih socijalnih slojeva i bistrili politiku, unatoč Meštrovim pozivima ''Neću politiku u moju butigu''. Knjižara Morpurgo bila je intelektualna ''brijačnica'' dugi niz desetljeća. U njoj se njegovao duh tolerancije, intelektualne znatiželje i želje za napretkom.
Prisjećam se, to je bila prva knjižara u koju sam stupila. Tada se zvala "Luka Botić". Neprocjenjivo bogatstvo gledalo je s polica. Nisam mogla kupovati ''prave'' knjige, već samo školske. Prodavači su još uvijek znali sve o knjigama. Nalikovali su mi na rudnik znanja. Dugi redovi, gužva i onda veliki paket u plavom pak-papiru. Dolazak kući, odmatanje i napeto iščekivanje što se krije iza šarenih naslova.
Danas Split ima manje knjižara nego prije sto godina. Danak novim tehnologijama i kaotičnom razvoju.
Zavjetno mjesto Splita, knjižara Morpurgo oduvijek je bila više od prodavaonice knjiga. Njezin utemeljitelj, Vid Morpurgo, splitski Židov, industrijalac, bankar i trgovac, bio je istaknuti pripadnik Hrvatskog narodnog preporoda. U njegovoj knjižari okupljali su se narodnjački prvaci, koji su u to vrijeme izborili prevlast u Gradskom vijeću nad talijanskim autonomašima gradonačelnika Bajamontija. I sam Morpurgo postao je gradski vijećnik, potom i zastupnik u Dalmatinskom saboru. Knjižara je stalno bila na udaru talijanaških batinaša, kao i vlasnik. Od početka formirana kao moderna knjižara, povezana s najistaknutijim tadašnjim evropskim izdavačima, od Francuske, Italije, Austrije, Španjolske do Engleske, pa čak i SAD, knjižara je nabavljala recentnu svjetsku literaturu u ''stvarnom vremenu'', kako bi danas kazali. Prodavači su bili educirani poput knjižničara, knjige su se i posuđivale onima koji ih nisu mogli platiti. Figurirala je kao svojevrsna čitaonica i prije otvaranja prve javne čitaonice.
Morpurgovi nasljednici, nećak Eugen i njegov sin Aldo održali su kontinuitet knjižare, i kao trgovine, i kao rasadišta duhovnog okupljanja. Između dva svjetska rata u njoj su se okupljali ljevičari i građanski intelektualci, suprotstavljali se nadolazećem fašizmu. Eugena Morpurga su strijeljali njemački nacisti na Banjici, a Alda Morpurga su talijanski fašisti zatvorili u logoru na Liparu, preživio je i odselio u Izrael.
Židovska zajednica u Splitu, kao i sve na području bivše Jugoslavije, desetkovana je holokaustom. Njezini predstavnici ostavili su nemjerljiv trag u razvoju grada i stvaranju njegovog neponovljivog profila.
Vid Morpurgo (umro 1911. godine) pokopan je na starom židovskom groblju na Marjanu, utemeljenom 1573. godine. To groblje također je svjetski raritet, poput knjižare, danas je spomenik kulture. Sefardski Židovi prvi su pošumili tada golo brdo. Kapelu je dao podići Emil Stock, također splitski Židov, proizvođač alkoholhnih pića (sjećate se vinjaka Stock?), i zajedno s Morpurgom, vlasnik tvornice u Trstu.
Kroz sudbinu knjižare Morpurgo, njenog utemeljitelja i njegovih nasljednika, zrcali se višestoljetna povijest jednog živog mediteranskog grada, njegovih ljudi, kulture i razvoja.
Knjižara je poslije rata nacionalizirana, poslovala je kontinuirano u društvenom vlasništvu i nosila ime prvaka narodnog preporoda Luke Botića. Privatizacijom je vratila staro ime, mijenjala vlasnike i na koncu dospjela u ruke Nevena Antičevića i propala.
Ali, čini se da propast ipak nije sudbina knjižare Morpurgo. Knjižara je spomenik kulture, nalazi se na superatraktivnom položaju u srcu grada. Split pod turističkom navalom doživljava preporod u mnogim oblastima, ali je njegova spomenička baština stalno na udaru brutalne komercijalizacije. Brojni splitski intelektualci pokrenuli su inicijativu za spas knjižare, pridružili su se muzealci i konzervatori. Neki su njezino zatvaranje nazvali genocidom nad hrvatskom kulturom (Mani Gotovac). Apeli nisu ostali bez odjeka. Novi splitski gradonačelnik, Andro Krstulović Opara (HDZ) obećao je da će grad naći način za spas knjižare. Rješenja se najavljuju za jesen. Već su se oglasili i prvi zaintresirani kupci.
Na nadgrobnoj ploči Vidu Morpurgu na Marjanu, i danas se može pročitati ponešto izblijedjeli natpis na hebrejskom i na hrvatskom jeziku: “Neovisan umom, plemenit duhom, cijeli život misaonoga rada posveti oslobodjenju puka od duševnog i materijalnog ropstva. U budjenju naroda izmedju prvih začetnik prve knjižare, prve banke, prvih industrija, ostavi umirući neispunjivu prazninu.”
Hoće li taj zaslužni čovjek dobiti spomenik koji zaslužuje? Knjižaru Morpurgo koja će opet prodavati knjige i okupljati ljude.
Facebook Forum