Trideset dvije godine su prošle od ratnog zločina iz juna 1992. godine, poznatog kao "živa lomača", kada su u Višegradu na više lokacija živi spaljeni civili.
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) je 14. juna podsjetilo javnost na ove zločine koje su počinili pripadnici paravojne formacije "Osvetnici", predvođeni Milanom i Sredojem Lukićem. Civilne žrtve su većinom bile žene i djeca.
U kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici su 14. juna zapalili oko sedamdeset bošnjačkih civila uglavnom iz sela Koritnik. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana.
Sličan zločin je počinjen i dvije sedmice poslije, kada su zapaljena sedamdeset dva bošnjačka civila u kući Mehe Aljića, u višegradskom naselju Bikavac, o čemu je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) svjedočila Zehra Turjačanin.
Slična ubistva civila spaljivanjem su zabilježena na još desetak drugih lokacija na području Višegrada, navodi se u saopštenju udruženja.
Za zločine u Višegradu je Haški tribunal osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, Sredoja Lukića na dvadeset i sedam godina, te Mitra Vasiljevića na petnaest godina zatvora.
Pred Sudom Bosne i Hercegovine u trinaest predmeta osuđeni su: Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Mićo Jovičić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Momir Tasić, Nenad Tanasković, Oliver Krsmanović, Petar Kovačević, Predrag Milisavljević, Predrag Tasić, Radomir Šušnjar, Vitomir Racković, Vuk Ratković i Željko Lelek.
U martu ove godine Sud BiH je izrekao prvostepenu presudu kojom je Milomir Đuričić osuđen na pet, a Vukadin Spasojević na jedanaest godina, zatvora za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u logoru Uzamnica 1992. i 1993. godine.
Kao rezultat monstruoznih zločina koje su počinili pripadnici raznih formacija Vojske Republike Srpske (VRS), Višegrad je postao poznat kao grad ženoubica i djecoubica. Mjesto je to masovnih zločina nad bošnjačkim civilnim stanovništvom.
Nažalost, ono danas služi kao primjer lokalne zajednice koja umjesto suočavanja sa ratnom prošlošću bira kreiranje lažnih narativa i veličanje ratnih zločinaca, stoji u saopštenju udruženja.
Tako je u ovom gradu svečano dočekan Mitar Vasiljević, kojeg je Haški tribunal pustio na slobodu nakon odsluženja dvije trećine zatvorske kazne, te orkestrirana kampanja Srpske demokratske stranke (SDS) protiv izgradnje spomenika ubijenim Bošnjacima na mezarju Stražište, istakli su iz UDIK-a.
"Od upada na posjed Islamske zajednice i uklanjanja riječi genocid sa spomenika, pa sve do bježanja osumnjičenih za ratne zločine u Srbiju, Višegrad pokazuje da, kao promovisani turistički potencijal Republike Srpske, nema za cilj istinu, nego prikrivanje zločina, čije se posljedice vide već pri prvom susretu sa ovim mjestom" navedeno je u saopštenju.
Na kraju obraćanja je udruženje apelovalo na svjedoke ratnih događaja u Višegradu da otkriju gdje se nalaze posmrtni ostaci ubijenih u Pionirskoj i na Bikavcu, ali i drugim lokacijama.
Prema podacima Haškog tribunala, samo u maju i junu 1992. godine, ubijeno je više od 60 posto Bošnjaka sa područja opštine Višegrad.
Za zločine počinjene u Višegradu do sada je osuđeno 20 osoba, od kojih troje pred Haškim tribunalom. Sudovi su počiniocima ovih zločina izrekli ukupno 247 godina zatvorske kazne.
