Sistem zaštite žena žrtava nasilja u porodici još je nerazvijen, a brojke žrtava i počinilaca krivičnih djela povezanih s nasiljem u porodici pokazuju zabrinjavajući kontinuitet, zaključio je Državni zavod za reviziju u posljednjem izvještaju.
Revizija "Implementacije Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija)" pokazala je da mjere i aktivnosti institucija ne pružaju adekvatnu i efikasnu podršku, zaštitu i reintegraciju ženama žrtvama rodno zasnovanog i nasilja u porodici.
To potvrđuje i činjenica da je 2023. godine kod muškaraca bilo deset puta veće šanse da počine zločine nego kod žena, dok je kod žena bilo četiri puta veće šanse da budu žrtve nego kod muškaraca.
"Ova situacija ukazuje na to da obaveze iz Istanbulske konvencije ostaju neispunjene", zaključio je Državni zavod za reviziju.
Nasilje nad ženama
Kakvi ožiljci ostaju nakon nasilja? Kako porodice i žrtve nasilja nastavljaju dalje sa životima zauvijek obilježenim traumom?
Uprkos Istanbulskoj konvenciji i zakonskim okvirima rodno uslovljeno nasilje je i dalje sveprisutno u zemljama Zapadnog Balkana.
U "Ispričaj mi" pronađite priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema.
Saznajte i kako prijaviti nasilje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.
Istanbulska konvencija je potpisana 2011. godine, a ratificirana 2017. godine. Odmah nakon toga, usvojen je Akcioni plan za sprovođenje Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u
Međutim, Državni zavod za reviziju zaključuje da mjere i aktivnosti nisu dovoljno efikasne za prevenciju, podršku, zaštitu i potpunu reintegraciju žena žrtava rodno zasnovanog i porodičnog nasilja.
"Utvrdili smo da planirane aktivnosti nisu realizovane u cjelosti, odnosno realizovane su 22 aktivnosti, 20 nije realizovano, dok je 10 djelimično realizovano. Utvrdili smo da za period nakon 2023. godine nije usvojena Nacionalna strategija za prevenciju i zaštitu od nasilja, niti su usvojeni svi podzakonski akti predviđeni Zakonom o prevenciji i zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u porodici", navodi se u saopštenju.
Revizija je pokazala da je program reintegracije žrtava koji je donio ministar socijalne politike, demografije i mladih općenit, da ne određuje period za koji se primjenjuje, niti postavlja jasne ciljeve s mjerljivim pokazateljima koje je potrebno postići.
Iz ove institucije navode da je "u februaru 2023. godine, Krivični zakonik usklađen sa Istanbulskom konvencijom, kriminalizujući nasilje zasnovano na spolu i nasilje u porodici, povećavajući kazne za seksualno nasilje, proširujući definiciju nasilja u porodici i tretirajući femicid kao kvalifikovani oblik ubistva".
"Iako ovo predstavlja značajan napredak, izazovi ostaju, kao što su: nedovoljno učešće civilnog društva, nedovoljna kriminalizacija psihičkog nasilja i činjenica da se krivično gonjenje za tjelesne povrede i dalje provodi na zahtjev žrtve, što potkopava efikasnost zaštite i smanjuje objektivno krivično gonjenje počinilaca zbog uticaja i pritiska na žrtve“, navodi se u izvještaju SAO-a.
Problemi sa centrima za socijalni rad i skloništima
Između ostalog, ističe se da planirana reorganizacija centara za socijalni rad nije provedena, te da se suočavaju s nedostatkom osoblja. Osim toga, neka od udruženja koja pružaju specijalizirane usluge nemaju licencu, a ne postoji ni organiziran sistem za licenciranje SOS linija (linija za pomoć žrtvama).
Rezultati revizije takođe ukazuju na to da broj i teritorijalni raspored skloništa i savjetovališta ne ispunjava standarde propisane Konvencijom, a neki od postojećih objekata ne ispunjavaju zahtjeve u pogledu lokacije, opreme, prostora i osoblja, što ne omogućava efikasnu zaštitu žrtava.
Prema broju stanovnika, u zemlji bi trebalo biti 184 kreveta u skloništima, uspostavljeno ih je samo 67 (37 posto), od čega 48 od Centara za socijalni rad, a 19 iz nevladinog sektora.
Što se tiče savjetovališta, potrebno ih je 19, a osnovano je 11 (59 posto), od čega 7 je upostavljeno od Centara za socijalnih rad, a četiri od nevladinih organizacija.
Teritorijalni raspored je neravnomjeran. U jugoistočnoj i sjeveroistočnoj regiji nema nijednog kreveta u skloništima Centara za socijalni rad, dok nevladine organizacije pružaju skloništa samo u skopskoj i jugoistočnoj regiji.
Takođe, u jugoistočnoj regiji nije osnovano savjetovalište, iako je jedno planirano. Uvidom u neka od uspostavljenih skloništa i savjetovališta utvrđeno je da je veliki dio njih korišten u prethodnom periodu, ali sada nisu u funkciji.
Inače, analiza podataka iz 30 centara za socijalni rad pokazala je da su u periodu 2020–2023. godine registrovane ukupno 6.282 nove žrtve nasilja u porodici, sa blagim porastom tokom godina.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u periodu 2018–2023. godine počinjeno je 6.242 krivičnih djela vezanih za nasilje u porodici. Registrovana su 6.423 počinioca, od kojih je 91 posto muškaraca, i 6.663 žrtve, od kojih je 79 posto žena.
U istom periodu zabilježeno je i 2.347 prekršaja, sa gotovo jednakim brojem žena i muškaraca kao žrtava.
Statistički podaci o ženama žrtvama nasilja u porodici za proteklu 2024. godinu još uvijek nisu dostupni.
Dostupni podaci pokazuju kontinuiran i nepromijenjen odnos u kojem su muškarci dominantni počinitelji nasilja, a žene su značajno češće žrtve, što, prema izvještaju revizira, ukazuje na nedovoljnu efikasnost trenutnih mjera prevencije i zaštite.
Broj muških počinitelja krivičnih djela je 9 do 11 puta veći od broja žena. Broj muških počinitelja prekršaja je 3 do 6 puta veći.
Broj ženskih žrtava krivičnih djela je 4 puta veći od broja muških žrtava. U prekršajima je odnos ženskih i muških žrtava gotovo jednak.
Inače, Vladinom odlukom je 2021. godine osnovano Nacionalno koordinaciono tijelo čiji je zadatak praćenje implementacije Istanbulske konvencije i nacionalnih politika za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te bi trebalo promovirati međuinstitucionalnu saradnju.
Državni zavod za reviziju je utvrdio da to tijelo ne vrši u potpunosti svoje odgovornosti i da ne postoji integrisani sistem evidentiranja žrtava, što onemogućava pružanje tačnih, pravovremenih i objedinjenih podataka od strane svih nadležnih institucija uključenih u proces prevencije i zaštite žena žrtava nasilja zasnovanog na spolu i nasilja u porodici, kao i drugih informacija relevantnih za praćenje stanja nasilja nad ženama.
Kako bi se prevazišle utvrđene situacije, Zavod je dao preporuke za aktivnosti koje trebaju poduzeti Vlada, Ministarstvo socijalne politike, demografije i mladih, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Centri za socijalni rad, kako bi se stvorili uslovi za poboljšanje ukupne situacije u vezi sa prevencijom nasilja u porodici i zaštitom žrtava nasilja zasnovanog na spolu.
