Busuladžić: Zemaljski muzej - lakmus papir bh. društva

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je prije tačno tri mjeseca zatvorio vrata za javnost – četvrtog oktobra 2012. Nakon 124-ogodišnjeg postojanja, budućnost najstarije kulturno-naučne ustanove u ovoj zemlji i dalje je neizvjesna. Zapravo, od 1995. godine do danas država nije riješila pravni i finansijski status sedam značajnijih institucija kulture, među kojima i Zemaljskog muzeja. Političke volje ni na vidiku. Da li će 2013. donijeti ikakve promjene, odgovara u intervjuu za RSE direktor Muzeja Adnan Busuladžić.

RSE: Još početkom decembra 2012. najavili ste moguće pregovore nadležnih nivoa vlasti o rješavanju dugogodišnjeg problema Zemaljskog muzeja BiH. Da li je išta postignuto?

Busuladžić: Priče o tome da li će krajem 2012. biti riješen naš problem su se od starta pokazale iracionalnim. Jedino sam rekao da se nadam da će krajem 2012. godine, prema nekim informacijama, početi neke stvari da se otpetljavaju, barem u tehničkom smislu. Nažalost, ne mogu ništa konkretno da kažem osim da, prema mojim informacijama, postoje neke ozbiljne namjere na razini Federacije BiH i, eventualno, Kantona Sarajevo u smislu spašavanja Zemaljskog muzeja BiH, ali ne i rješavanja institucije u pravnom i punom smislu te riječi. Realno, mislim da ne postoji politička volja da se to riješi na sistemski način, pogotovo ne na državnom nivou, a bio bih najsretniji da griješim.

RSE: Gospodine Busuladžiću, ko koči rješavanje pravnog pitanja Zemaljskog muzeja BiH?

Busuladžić: Pa, nije to nikakva tajna. To se zna već 17 godina. Imate dvije političke koncepcije. Jedna insistira na svemu onome što jeste i što nije po Dejtonskom sporazumu, odnosno da je što manje ingerencija na državnoj razini. Druga politička koncepcija je za Bosnu i Hercegovinu, odnosno za što veći državni kapacitet. Treba biti iskren i reći da su tu i neke iracionalne, sumanute i maksimalističke želje i ideje koje su samo još više udaljavale dva suprotstavljena politička koncepta i stvarale još veći jaz. Imam potvrdnu informaciju da je postojala, u jednom momentu – prije pet ili šest godina, politička volja da se riješi Zemaljski muzej BiH kao državna institucija, ali nažalost, ne i svih sedam institucija kulture. Političke opcije u Federaciji Bosne i Hercegovine su tada forsirale priču o sto posto BiH i da moraju svih sedam, te nismo dobili ništa. Mislim da je sadašnja politička atmosfera promijenjena tako da predstavnici Republike Srpske, koji su i htjeli tada neko kompromisno rješenje mislim da sada ne žele nikakvo rješenje na razini države. Smatram da je sva ta priča o Muzeju daleko od realnog i konkretnog rješenja.

RSE: Kako onda tumačite taj stav kada se ne želi pomoći instituciji koja baštini naslijeđe svih naroda Bosne i Hercegovine?

Busuladžić: Ko papagaj ponavljam po sto puta izjavu Abdulaha Sidrana: „Gdje prestaje logika počinje Bosna“. Ovdje je sve moguće. Ne znam kako bih to, iskren da budem, i komentirao, odnosno kako bih objasnio javnosti i samome sebi da se dešava to što se dešava ne samo sa Zemaljskim muzejom BiH. Vidite kako je generalno stanje u društvu i zemlji. Muzej je samo lakmus papir koji pokazuje kakvo je stanje u društvu. Kad je bilo dobro u zemlji, bilo je dobro i Zemaljskom muzeju, a kad je bilo loše u zemlji - bilo je loše i Muzeju. Mislim da Muzeju u 125 godina, koliko će imati u februaru 2013. godine, nikad nije bilo gore. Prema tome, možete sami izvući zaključak.

Ne može se biti imun na ugrožavanje baštine

RSE: Spomenuli ste godišnjicu Zemaljskog muzeja BiH u februaru 2013. godine. Da li ćete tada, barem na jedan dan, otvoriti vrata Muzeja i obilježiti 125-ogodišnji jubilej?

Busuladžić: Dok se neke stvari ne riješe i ne postave na svoje mjesto, zaista je iluzorno očekivati bilo kakav rad ili aktivnosti. Mi već sada živimo od danas do sutra. Kada govorimo o sudskoj tužbi, koju smo podnijeli protiv Bosne i Hercegovine zbog neispunjavanja dužnosti, ta sudska procedura u odnosu na našu tužbu će, očito, trajati jako dugo, te će prelaziti sa različitih sudova od državnog do općinskog, pa od općinskog do kantonalnog, federalnog i ustavnog. Nadam se da će, i mimo te dugotrajne sudske i neizvjesne procedure, taj politički faktor, koji je presudan, donijeti neku konačnu ili barem privremenu ali stabilnu odluku o spašavanju institucije. Dok se to ne desi, nezahvalno je govoriti o nekim planovima.

RSE: Šta je sa vrijednom kolekcijom Muzeja koja broji oko četiri miliona eksponata? Obilazite li je iako je Muzej zatvoren?

Busuladžić: Postoje permanentne dežure 24 sata. Bezbjedonosni sistemi su u funkciji. Sve je pod nadzorom i minimalni parametri su u potpunosti u funkciji.

RSE: Pretpostavljam da vaše kolege jedva čekaju da se vrate na posao?

Busuladžić: Svako želi da radi i zaradi svoju plaću. Mi jedva čekamo da počnemo raditi, ali niko ne može raditi godinama bez plaće. U to budite sigurni.

RSE: Recite nam za kraj, gospodine Busuladžiću, kakve su obaveze Bosne i Hercegovine na njenom putu ka Evropskoj uniji, barem kada govorimo o segmentu kulturno-historijskog naslijeđa?

Busuladžić: Bosna i Hercegovina je potpisnica gotovo svih konvencija koje tretiraju te stvari. Osnovna ideja i poruka svih tih međunarodnih akata je da svaka pojedinačna nacionalna baština nije samo baština tog naroda i te države nego evropsko ili svjetsko naslijeđe. Dakle, ne može niko biti imun na bilo kakvo ugrožavanje takve baštine ne samo na lokalnoj, državnoj razini cijelog svijeta, u ovom slučaju Evropske unije. Međutim, bojim se da je to samo u teoriji tako. U praksi, nažalost, svjedoci smo svakakvih dešavanja, pogotovo fragmentiranosti društva u kojem, praktično, svaka mjesna zajednica i selo žele da glume državu, te da gazduje svojim resursima za koja imaju realno i zakonsko uporište, ali i za ona za koja nemaju, i uz potpuni nedostatak infrastrukturnih, institucionalnih i kadrovskih kapaciteta - tako da je to jedno, blago rečeno, haotično stanje. Iskreno se nadam da ćemo, kako budemo išli prema tim standardima, valjda za nekih 20 ili 30 godina, i tu napraviti ove minimalne pomake koji će značiti funkcionalno gazdovanje takvim lokacijama.