Reorganizacija željeznica prioritet je za vlade zemalja Zapadnog Balkana, ukoliko žele ispuniti minimum evropske legislative. U skoro svim željezničkim preduzećima u regiji evidentan je višak radnika, a prema procjenama Svjetske banke samo u Željeznicama Republike Srpske zaposleno je hiljadu radnika više nego što treba.
Ko će pokrenuti reorganizaciju preduzeća, kada se ovakvim načinom poslovanja između ostalog čuva socijalni mir?
Restrukturisanje željeznica u BiH, ali i regionu neophodno je kako bi ovaj vid transporta krenuo naprijed, ka željeznicama zemalja Evropske Unije. Primjera radi, po novom, tek usvojenom Zakonu o Željeznicama Republike Srpske, u prvom talasu penzionisalo bi se 260 radnika. Trenutno ih je u ovom preduzeću uposleno oko 3.000, a prema procjenama Svjetske banke višak je hiljadu radnika. Ako će se problem viška radnika rješavati penzionisanjem, a samim tim i izmirenjem dugova, radnici se neće buniti.
"Tad bi daleko više nas otišlo u penziju i to je ono zašto ćemo se mi zalagati u budućnosti da se usvoji. Mišljenja smo da ako penziju možemo primati za 40 godina rada da više od toga ne bi trebalo ni da se radi", tvrdi Zlatko Marin iz Sindikata Željeznica RS.
Sa sličnim problemima se suočavaju i Željeznice Federacije BiH. Masovna zapošljavanja dešavala su se u proteklim izborim ciklusima, kada su radna mjesta davana u zamjenu za glas na izborima i to po političkim linijama.
Profesor na Saobraćajnom fakultetu u Doboju, Ratko Đuričić kaže kako reforme u obje Željeznice u BiH moraju ići u dva pravca. Jedan je prilagođavanje zakona I propisa sa evropskim, a druga ide u smjeru reformisanja preduzeća kako bi bila ekonomski održiva i isplativa.
“One sada proizvode veće troškove, ali moramo reći, kroz njih se provode socijalne politike. Zato je nama teško razriješiti te probleme. Obično su željeznice prebukirane sa više ljudi nego što bi trebalo, ali ti problemi se moraju rješavati na nivou države”, objašnjava Ratko Đuričić.
I Željeznice Federacije i Željeznice Republike Srpske blizu su prometa roba kojeg su imale prije rata, dok putnički transport gotovo da i ne postoji. Ovo je ocjena predsjednika Udruženja konsultanata inženjera Bosne i Hercegovine, Ešrefa Gačanina.
“Željeznice u BiH su na jednom raskršću. Država se mora uključiti. Ne može se ovo riješiti bez uključivanja države u cjelini”, smatra Gačanin.
Pravi izazov za željeznice u BiH, slijedi u narednom periodu, a to je ulazak BiH u Transportnu zajednicu zemalja Zapadnog Balkana sa zemljama EU.
“Sporazum o transportnoj zajednici podrazumijeva I liberalizaciju željezničkog tržišta, tako da mislim da željeznice moraju što prije restruktuirati svoja preduzeća, kako bi se što prije integrirali u to tržište I bili konkurentni”, kaže Saša Delipagić, zamjenik ministra prometa i komunikacija BiH.
U odnosu na zemlje okruženja, Hrvatska i Slovenija mnogo više su uradile na obnovi željezničke infrastrukture. U poslijednjih deset godina značajna sredstva, godišnje i do 15 miliona eura vlasti Crne Gore uložile su u rehabilitaciju i obnovu željezničke infrastrukture. Koriste sve međunarodne fondove, kako kreditne tako i donacijske.
“U Crnoj Gori su znatno popravljena vozna vremena, međutim, ukoliko oni sa kojima smo vezani u regionu ne ulažu dovoljno, onda mi nemamo nekakvih velikih benefita. Ono što od nas traži putnik ili korisnik je kraće vrijeme putovanja i brži prevoz roba”, tvrdi Miroslav Kukavičić, pomoćnik direktora Direkcije za željeznice Crne Gore.
Istraživanje Balkan barometer kojeg svake godine provode u Vijeću za regionalnu saradnju pokazalo je da je željeznička saobraćajna infrastruktura nerazvijena. Kako bi se poduzeli konkretni koraci ka obnovi ili pak izgradnji novih pruga potrebni su projekti na nivou regije, a sve kroz Berlinski process, u okviru kojeg je osigurano milijardu eura.
“Identifikovano je otprilike 16 projekata prioritetnih i obezbijeđeno je od strane Evropske komisije milijardu eura investicija, a od toga je 600 miliona ili čak 60 posto za razvoj upravo željezničke infrastrukture. Tako da mislim da je to jasan signal jedne značajne političke podrške”, objašnjava Radovan Nikčević iz Vijeća za regionalnu saradnju.
Putovanje vozom do evropskih prijestolnica daleki je san za građane Zapadnog Balkana. Bosanci i Hercegovci, naprimjer, moraju čekati zamjenu lokomotiva i vagona kada voz iz Federacije pređe nepostojeću entitetsku liniju i dođe na teritoriju Republike Srpske.
Facebook Forum