Slušam maločas Franklin Graham-a, evangelističkog pastora kako na CNN-u pokušava da strahom i prijetnjama natjera neodlučne Amerikance da glasaju za Romney-a tvrdeći da je sudnji dan vrlo blizu, a danak ce platiti oni koji slijede - Obamu?!
Najprije pojasnimo ko su evangelisti - najkraće rečeno oni su kršćanski pandan u Americi salafijama u Saudijskoj Arabiji. Ko je Franklin Graham? Rekao bih uspješan poslovni covjek koji unovčava ljudsku glupost. Nastavlja porodični biznis. Otac mu je čuveni prodavac magle Bill Graham. E sad, na stranu što mi je neobjašnjivo zašto jednom takvom liku CNN daje prostor i pored postojanja sve sile kanala na kojima tipovi poput Graham-a mlađeg mogu prepadati neuk i tup svijet, ono što me posebno nervira je bezobrazluk i arogancija konzervativaca koji sebi daju za pravo da ocjenjuju šta je moralno, a sta nije. Naime, kaže Graham junior, da se cak i njegov tradicionalno politički neopredjeljeni otac ovaj put uključio u kampanju (na strani Romney-a, dakako) jer je "zabrinut moralnim posrtanjem Amerike pod vodjstvom Obame". Ako nisi konzervativan, ako si ateista, ako si darvinista, da ne kažem, gluho bilo, komunista - pola Amerike te smatra nemoralnim!? S kojim pravom?
Moj odgovor na te i takve prijetnje americke desnice su oličene u Halloween-skim ukrasima na balkonu stana gdje živim.
22:166.11.2012.
Mjesecima već, a posebno nakon prve debate predsjedničkih kandidata i neočekivano blijede predstave Barack-a Obama-e, sa svih strana, iz svih medija, naprosto smo zapljusnuti s jedne strane porukama i obećanjima kandidata i, s druge strane, analizama i projekcijama, predviđanjima i rezultatima anketa ko će biti sljedeći predsjednik USA.
Toliko je toga da se stiče dojam da svaki stanovnik USA ima i hoće nešto da kaže povodom ovogodišnjih predsjedničkih izbora. Pa, mislim se, što onda ne bih i ja koju pametnu prozborio.
Mislim tako danima kako naći svjež pristup toliko puta prežvakanoj temi skoro doslovce udarih glavom u rješenje svojih briga. Jutros, na putu ka radnom mjestu, u centru Seattle-a, pretrčavajući jednu od najprometnijih raskrsnica, skoro se sudarih sa beskućnikom/prosjakom. Ima ih u svakom gradu na svijetu, pa i u Americi.
Karakteristika ovdašnjih je da uglavnom stoje na raskrsnicama ili izlazima sa prometnih autoputeva držeći u rukama komad kartona na kojem je nažvrljana poruka prolaznicima.
U 90% slucajeva riječ je o veteranima brojnih američkih ratova koji su “gladni i bez krova nad glavom i koji traže bilo kakvu pomoć, tako nam Bog pomogao”.
Ali, ponekad se i među tim beskućnicima nađe neki duhovit i kreativan um koji uspije nasmijati, oraspoložiti ili barem naljutiti prolaznike, a to i jeste cilj – ne ostaviti nas ravnodušnim.
U takve spada ovaj na kog jutros naletjeh – kao što mozete vidjeti na fotografiji moj beskućnik se obraćao glasačima u Seattle-u riječima: DAJTE MI SITNIŠ ILI ĆU GLASATI ZA Romney-ja!
Stajao sam par minuta i promatrao reakcije prolaznika. Malo je bilo onih koji mu nisu dali koji dolar. I sam sam donirao par dolara – prijetnja je bila isuviše ozbiljna da bih je tek tako mogao ignorisati.
Nakon 2000-te i krađe Georga W. Bush-a, i jedan glas beskućnika iz Seattle-a može biti presudan! Bilo je, dakako, i onih koji su se zgražavali “prijetnjom” i u bradu sebi mrmljali: “Demokratija je demokratija, ali što je mnogo, mnogo je.
Možda kineski, ruski i kubanski radni logori (Guantanamo!?) i nisu tako blesava ideja”. Najmanje je bilo onih koji su gledali svoja posla i nisu uopšte obratili pažnju na veselog beskućnika. Oni koji poznaju Ameriku i Amerikance znače da je to samo po sebi čudo.
Dakle bio sam svjedokom američkog čuda. Enterprise u svom najizvornijem obliku! Čovjek, saznao sam, stoji na tom uglu već danima i finu je paricu zaradio. I neka je. To je najmanje što me brine. Ali lagao bih kada bih rekao da se nisam zabrinuo. Brine me činjenica da je i jedan nesretni beskućnik/prosjak iz Seattle-a tačno procijenio pogubnost scenaria u kojem Romney i konzervativci pobjeđuju, a, kažu, 47% glasača u USA to još nije shvatilo! Brine me što bi, ako Romney i oni čije interese on zastupa zasjednu u Bijeloj kuci, za koju godinu, kad dospijem do zaslužene penzije i ja mogao završiti na uglu Pike ulice i Četvrte avenije u Seattle-u s porukom na kartonu nažvrljanom “Proleteri svih zemalja – ujedinite se!”
Brine me što mi je sinu 21 godina i što je živ i zdrav, svježe meso za američku vojnu mašinu koja bi pod vodstvom Romney-a mogla lako započeti još koji rat u bijelom svijetu u poređenju s kojim su Iraq i Afganistan više nešto kao epizode TV serije Survival. Brine me što pola glasača u Americi ne shvata da će ovih 3 posto koji posjeduju više nego svi ostali Amerikanci zajedno, braniti svoje “prirodno pravo” na privilegije do posljednje kapi moje krvi.
Brine me što se sve češće pominje podjela na urbanu i ruralnu Ameriku. Podsjeća me to na BiH, i sve češće imam opet onaj bolni grč u grudima, a mislio sam da sam ga se riješio…Brinem se što Romney i društvo najavljuju da je vrijeme da “uzmu natrag našu državu”, a ne kažu od koga…
Jedan aktuelni i jedan potencijalni beskućnik/prosjak iz Seattle-a, dali su danas svoje glasove za Obamu, za mirnije, normalnije, humanije, pravičnije sutra. Ali, da li će to biti dovoljno?
