05:48
7.11.2012.
Obama 274 elektorska glasa! Predsjednik USA i u narednom četverogodišnjem mandatu! I evo nas na kraju jednog puta. I na početku drugog. Ipak je normalan svijet prepoznao opasnost koraka u nazad i reagirao. Rijedak momenat kad se osjećam pomalo ponosnim što sam i Amerikanac, što sam glasao za Obamu i što sam dodijao svima oko sebe ponavljajući i upozoravajući na konzervativnu opasnost. Iscrpljen sam i umoran, ali zadovoljan i sretan. Slaviće se dan-dva, a onda na posao. Puno toga treba još napraviti. Nadajmo se da će Obama opravdati očekivanja. Više se nikome ne mora dodvoravati, nema više reizbora. Iz strogog centra kojim je pažljivo koračao, valja sada iskoračiti ulijevo ne obazirući se na lavež seoskih avlijanera. Vrijeme je za hrabriji i odlučniji korak naprijed. Let's go Barack Hussein Obama!
04:53
7.11.2012.
“Ako glasate protiv Obame zato što nije u stanju da odradi neke stvari, to je kao da kažete: ovaj čovjek ne moze izliječiti rak, i zato ću ja glasati za rak.”
Ovo je najtačnija i naduhovitija izjava koju sam pročitao od početka izborne kampanje. Autor je poznati američki komičar Chris Rock, a ja sam je čuo od moje kćerke Tamare. Duhovito, ali nije smiješno. Već sam to doživio. 2000-te kad je GWB pokrao izbore, nisam mogao vjerovati da će tandem GWB & Dick Cheney “voditi” zemlju 4 godine. Ali ta nevjerica je ništa u poređenju sa zaprepaštenjem, šokom, blagom nesvjesticom izazvanom reizborom Butch Cassidy-a i Sundance Kid-a! Rezultat – najteža ekonomska kriza od tridesetih godina prošlog vijeka, najniži rejting Amerike u svijetu od kako postoji, skandalozni finansijski kolaps Wall Street-a, hiljade mrtvih Amerikanaca i stotine hiljada mrtvih Iračana u nepotrebnom ratu u Iraq-u…Šta ovaj narod misli? Treba li im novi rat, u Siriji, Iranu ili nekoj trećoj zemlji, novih desetine hiljada mrtvih, novi finansijski i stambeni krah, gubitak još desetak miliona radnih mjesta? Pa to ima smisla samo ako su Franklin Graham i bratija u pravu i ako su nam odbrojani dani do dolaska onog sudnjeg. U ovom trenu 158 glasova ima Romney, 147 Obama. A ja imam temperaturu 40 stepeni i pritisak 300 sa 120!
Ovo je najtačnija i naduhovitija izjava koju sam pročitao od početka izborne kampanje. Autor je poznati američki komičar Chris Rock, a ja sam je čuo od moje kćerke Tamare. Duhovito, ali nije smiješno. Već sam to doživio. 2000-te kad je GWB pokrao izbore, nisam mogao vjerovati da će tandem GWB & Dick Cheney “voditi” zemlju 4 godine. Ali ta nevjerica je ništa u poređenju sa zaprepaštenjem, šokom, blagom nesvjesticom izazvanom reizborom Butch Cassidy-a i Sundance Kid-a! Rezultat – najteža ekonomska kriza od tridesetih godina prošlog vijeka, najniži rejting Amerike u svijetu od kako postoji, skandalozni finansijski kolaps Wall Street-a, hiljade mrtvih Amerikanaca i stotine hiljada mrtvih Iračana u nepotrebnom ratu u Iraq-u…Šta ovaj narod misli? Treba li im novi rat, u Siriji, Iranu ili nekoj trećoj zemlji, novih desetine hiljada mrtvih, novi finansijski i stambeni krah, gubitak još desetak miliona radnih mjesta? Pa to ima smisla samo ako su Franklin Graham i bratija u pravu i ako su nam odbrojani dani do dolaska onog sudnjeg. U ovom trenu 158 glasova ima Romney, 147 Obama. A ja imam temperaturu 40 stepeni i pritisak 300 sa 120!
03:55
7.11.2012.
Zove me maloprije draga prijateljica Jelena Jurković i opisuje kako protiče večer u Jurkovića domu: dok Jelena i njen muž Damir večeraju bez riječi (što se u toj dalmatinsko-slavonskoj rezidenciji rijetko dešava) prateći s pažnjom rezultate izbora na TV, Jelenin otac, profesor Ante Lesaja, autor knjige godine u Hrvatskoj - Knjigocid, nehajno odmahne rukom i kaže: Koja gužva, Gospe ti. U Kini će se izbori održati tek prekosutra, a rezultati se već znaju!
Zamislih se. Ništa sjor Tonči ne govori bez veze. Šta se krije iza samo naizgled nehajne opaske? Da li nam profesor poručuje da bi trebalo da budemo ponosni što živimo u demokratiji? Ili nam nepokolebljivi marksist želi reći da je kineski recept bolji i efikasniji? Ili se (dajem glas za ovu opciju) iza par riječi nehajno izgovorenih krije misao da je sve ovo što gledamo, slušamo, čitamo mjesecima, najobičniji cirkus, Hollywood, šarena laža za raju? Ne znam, ali ću vam ispricati i ovo: sudio sam neki dan nogometnu utakmicu na malom ostrvu Mercer Island u Jezeru Washington, koje dijeli širu regiju Seattle-a na istočnu i zapadnu stranu. Mercer Island je najbogatija regija u državi. Na terenu je 25 igrača, liga za stariju gospodu preko 50 godina. Svi dobro obrazovani i vrlo dobro finansijski potkovani. Osluškujem prijateljsko čavrljanje prije utakmice, na poluvremenu, poslije utakmice i niko ni da pomene izbore. Nisam izdržao i upitah jednog od njih kojeg najbolje poznajem, imamo sličan smisao za humor, Irca porijeklom, šta misli o izborima. Odgovorio mi je doslovce: Ma daj, molim te, ja sam mislio da si ti ozbiljan čovjek!
Zamislih se. Ništa sjor Tonči ne govori bez veze. Šta se krije iza samo naizgled nehajne opaske? Da li nam profesor poručuje da bi trebalo da budemo ponosni što živimo u demokratiji? Ili nam nepokolebljivi marksist želi reći da je kineski recept bolji i efikasniji? Ili se (dajem glas za ovu opciju) iza par riječi nehajno izgovorenih krije misao da je sve ovo što gledamo, slušamo, čitamo mjesecima, najobičniji cirkus, Hollywood, šarena laža za raju? Ne znam, ali ću vam ispricati i ovo: sudio sam neki dan nogometnu utakmicu na malom ostrvu Mercer Island u Jezeru Washington, koje dijeli širu regiju Seattle-a na istočnu i zapadnu stranu. Mercer Island je najbogatija regija u državi. Na terenu je 25 igrača, liga za stariju gospodu preko 50 godina. Svi dobro obrazovani i vrlo dobro finansijski potkovani. Osluškujem prijateljsko čavrljanje prije utakmice, na poluvremenu, poslije utakmice i niko ni da pomene izbore. Nisam izdržao i upitah jednog od njih kojeg najbolje poznajem, imamo sličan smisao za humor, Irca porijeklom, šta misli o izborima. Odgovorio mi je doslovce: Ma daj, molim te, ja sam mislio da si ti ozbiljan čovjek!
02:33
7.11.2012.
Pristižu prvi rezultati i po ko zna koji put zahvaljujem slučaju koji je htio da se skrasim na zapadnoj obali, u uvijek zelenoj državi Washington i briljant-gradu Seattle-u!
Kažu da je Charlston, South Carolina, jedan od najljepših gradova u Americi. I ne samo u Americi. Naši dobri prijatelji Indira i Zlatan Sadiković su živjeli tamo nekoliko prvih godina boravka u USA. I oni kažu da je grad prelijep, ali atmosfera tukne…Ma kakav Civil Rights Act, kakve trice i kučine! Tamo i dalje bijelci idu jednom, a crnci drugom stranom ulice, ne idu u iste škole, ne miješaju se ni na koji način. K’o naši u Mostaru, Banja Luci, Sarajevu. Ne pucaju, ali samo što ne pucaju. Vrijeme stalo još u pretprošlom vijeku. Svi se okitili I-phone-ima i I-pad-ima, a u glavama prohujalo s vihorom i Ku Klux Klan. Tako je u West Virginia, Kentucky, Indiana (Romney je, praktično tamo već pobijedio) i još sijaset saveznih državica na Jugu i Srednjem Zapadu i ponekom rezervatu na sjeveru kakav su Idaho, Montana, Dakota…Pa se čovjek pita šta bih da me tamo bacilo? Bezbeli bi me, ovakvog kakav sam, na krst razapeli… Ali, pustimo sad to i moju ličnu (tako rijetku) sreću. Drugo se upitajmo – ako je tako u tim državicama, a jeste, i ako tamo pobjeđuje Romney (i konzervativci po pravilu), zar to kod normalnog, mislećeg ljudskog bića ne izaziva automatsku reakciju da glasa protiv onih za koje glasa moralno-politička močvara?
Kažu da je Charlston, South Carolina, jedan od najljepših gradova u Americi. I ne samo u Americi. Naši dobri prijatelji Indira i Zlatan Sadiković su živjeli tamo nekoliko prvih godina boravka u USA. I oni kažu da je grad prelijep, ali atmosfera tukne…Ma kakav Civil Rights Act, kakve trice i kučine! Tamo i dalje bijelci idu jednom, a crnci drugom stranom ulice, ne idu u iste škole, ne miješaju se ni na koji način. K’o naši u Mostaru, Banja Luci, Sarajevu. Ne pucaju, ali samo što ne pucaju. Vrijeme stalo još u pretprošlom vijeku. Svi se okitili I-phone-ima i I-pad-ima, a u glavama prohujalo s vihorom i Ku Klux Klan. Tako je u West Virginia, Kentucky, Indiana (Romney je, praktično tamo već pobijedio) i još sijaset saveznih državica na Jugu i Srednjem Zapadu i ponekom rezervatu na sjeveru kakav su Idaho, Montana, Dakota…Pa se čovjek pita šta bih da me tamo bacilo? Bezbeli bi me, ovakvog kakav sam, na krst razapeli… Ali, pustimo sad to i moju ličnu (tako rijetku) sreću. Drugo se upitajmo – ako je tako u tim državicama, a jeste, i ako tamo pobjeđuje Romney (i konzervativci po pravilu), zar to kod normalnog, mislećeg ljudskog bića ne izaziva automatsku reakciju da glasa protiv onih za koje glasa moralno-politička močvara?