U Evropi, svaka žena u prosjeku rodi 1,6 djece. Međutim, ovaj prosjek varira od zemlje do zemlje. Žene u Španiji, koje imaju 1,26 djece među najneplodnijim su u Evropskoj uniji. Na samom vrhu spektra nalazi se Francuska, s prosjekom od 1,84.
Ali kako se fertilitet razlikuje unutar Evrope i šta objašnjava ove razlike od jedne zemlje do druge? I zašto je to tako?
Fertilitet je općenito visok na sjeveru Evrope, a nizak na jugu. Svjetski ekonomski forum naglašava da je ova podjela bila vidljiva i prije 30 godina. Glavni uzrok tome je različita porodična politika, pri čemu sjeverne ekonomije, posebno nordijske, imaju bolju socijalnu i finansijsku podršku roditeljima.
Troškovi vezani za roditeljsko odsustvo mnogo su veći u zemljama sjevera – ne toliko zbog dužine roditeljskog odsustva, koje u južnim zemljama može biti dugo, koliko zbog visine plate koja je znatno niža na jugu nego na sjeveru.
Ponuda brige o djeci je također mnogo razvijenija na sjeveru, a udio male djece o kojima brinu službene službe za brigu o djeci, odnosno osim porodice ili rođaka, mnogo je veći.
Sve ove zemlje imaju mehanizme porodičnih politika. One imaju cilj da pomognu porodicama sa djecom i omoguće roditeljima, majkama posebno, bilo da rade, ili da se radi o naknadama, roditeljskom odsustvu nakon porođaja i uslugama brige o maloj djeci.
Ulaganja u usluge i finansiranje variraju od zemlje do zemlje, međutim, predstavljaju oko 1,5 posto ukupnog BDP-a u 2015. u zemljama južne Evrope i više nego dvostruko više u zemljama sjevera, oko 3,5 posto.
Da li su nordijske zemlje natalističke?
Svjetski ekonomski forum postavlja pitanje - da li značajna podrška koju porodicama pružaju zemlje sjevera znači da su one sklonije rađanju?
Porodična politika u njihovom slučaju nije usmjerena na povećanje broja rađanja, već na omogućavanje roditeljima da usklade posao i porodicu.
Ove zemlje posebno nastoje promovisati rad žena. Stope učešća žena u radnoj snazi tamo su možda najveće u Evropi, ako ne i u svijetu, ali su i dalje niže od muškaraca. A državna politika ima za cilj smanjenje ovih jazova i konačno postizanje rodne ravnopravnosti na tržištu rada.
Prije nekoliko decenija bila je raširena ideja da žene moraju ostati kod kuće, kako bi bilo više porođaja. Zapravo, u zemljama u kojima žene najviše rade - imaju najviše djece. Stope zaposlenosti žena najveće su u Sjevernoj Evropi, a najniže u Južnoj Evropi, a upravo na sjeveru žene imaju najviše djece, a ne obrnuto.
Nejednakosti između muškaraca i žena: Manje izražene na sjeveru nego na jugu
Općenito, ono što se čini važnim je status žena u odnosu na muškarce. Nepovoljnije je na jugu: nejednakosti između muškaraca i žena su izraženije i na poslu i u privatnoj sferi. Na primjer, podjela zadataka među parovima je niža.
Bez cjelodnevne brige o djeci, često je izazov za oba roditelja da zadrže posao, a jedan od roditelja će možda morati prestati raditi. Muškarci ne planiraju da brinu o svojoj novorođenoj bebi duže od nekoliko dana, a žene ne žele mamin život kao njihove majke ili bake; osim toga, parovi moraju održavati dva primanja kako bi održali svoj životni standard.
To važi i za Evropu i za mnoge druge zemlje. Parovi stoga odgađaju dolazak djeteta ako ne mogu da pomire posao i porodicu. Odgađanjem porođaja, neki parovi na kraju odustanu od toga.
Porodične politike u sjevernoevropskim zemljama nemaju za cilj podržavanje plodnosti, kao što je gore navedeno. Umjesto toga, njihova relativno visoka plodnost je jedna od indirektnih posljedica, koje u početku nisu nužno bile namijenjene, politike usmjerene na promoviranje jednakosti između žena i muškaraca.
Finansijska kriza i pad nataliteta
Ekonomska recesija i porast nezaposlenosti kao rezultat krize zaista su učinili budućnost neizvjesnijom. Neki parovi su odgađali svoje planove da imaju djecu u nadi da će doći bolji dani, navodi WEF.
Plodnost je ostala relativno visoka u zemljama Sjeverne Evrope u protekle tri decenije, ali je stopa fertiliteta fluktuirala. Trend rasta bio je početkom 2000., a zatim se preokrenuo i naglo pao nakon 2008. godine.
Ovaj preokret je povezan sa svjetskom finansijskom krizom 2007. i 2008. godine, navodi Svjetski ekonomski forum.
Smanjenje ukupne stope fertiliteta (TFR) posljednjih godina varira u zavisnosti od zemlje.
-U Sjedinjenim Državama, između početka krize 2007. i 2018. godine, TFR je pao za 23 posto, sa 2,12 djece po ženi na samo 1,73;
U Velikoj Britaniji je pao sa 1,96 u 2008. na 1,68 u 2018, što je pad od 17 posto;
Iako Francuska nije izuzetak, smanjenje je bilo manje – manje od 8 posto između 2008. i 2018. – i počelo je kasnije kako su efekti ekonomske recesije pogađali zemlju sporije.
Šok krize i efekti nezaposlenosti vjerovatno su ublaženi velikodušnom socijalnom i porodičnom politikom u Francuskoj.
Zdravstvena kriza COVID-19 će biti prilika da se još jednom potvrdi amortizirajuća uloga porodične politike. Pandemija i rezultirajuća ekonomska kriza mogu zaista dovesti do pada nataliteta i TFR-a.
Ako bude tako, da li će pad biti ujednačen u Evropi, ili izraženiji u zemljama sa već najnižim natalitetom? Odgovor će doći za nekoliko mjeseci, kada se rode djeca začeta tokom pandemije COVID-19.
Facebook Forum