Dostupni linkovi

Zašto je LGBT+ osobama zabranjeno ili ograničeno darivati krv?


Dobrovoljno davanje krvi tokom pandemije COVID-19 na Kipru, april, 2020.
Dobrovoljno davanje krvi tokom pandemije COVID-19 na Kipru, april, 2020.

Homoseksualcima i biseksualnim muškarcima su tokom krize HIV/AIDS-a 1980-ih godina širom svijeta nametnuta ograničenja na darivanje krvi.

Trenutno je doživotno ili na neodređeno vrijeme LGBT+ osobama, posebno muškarcima koji su imali odnos s drugim muškarcima, zabranjeno darivati krv u Sloveniji, Hrvatskoj, na Kosovu, Islandu, Ukrajini, Maleziji, Singapuru i Trinidadu i Tobagu.

Najmanje 17 država sad nema nikakva ograničenja, uključujući Crnu Goru, Argentinu, Italiju, Rusiju, Južnoafričku Republiku, Španjolsku i, od ove godine, Mađarsku.

U nekim zemljama, poput Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Francuske, Danske ili Australije, ograničenja se odnose na razdoblje od posljednjeg seksualnog odnosa - ponegdje se u zakonima i/ili pravilnicima precizira da je riječ o analnom i/ili oralnom seksu – a koji može trajati od tri mjeseca u Australiji do godinu u Austriji.

Pripadnici LGBT zajednice godinama se bore protiv različitih oblika diskriminacije, a 17. maj se obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije.

Olakšavanje ograničenja zbog korona virusa

Neke zemlje su, suočene s praznijim zalihama krvi tokom pandemije bolesti COVID-19, izazvane novim korona virusom SARS-Cov-2, počele ublažavati decenijama stare restrikcije.

Sjedinjene Američke Države i Sjeverna Irska su vrijeme obveznog celibata u aprilu 2020. skratile sa 12 na tri mjeseca, na razdoblje kakvo je propisano u Ujedinjenoj Kraljevini. Međutim, u Britaniji je muškarcima koji su imali seks s drugim muškarcima koji su se oporavili od COVID-a 19 zabranjeno darivanje krvi, točnije plazme za pokusna ispitivanja tokom proizvodnje potencijalnog lijeka ili vakcine protiv te bolesti.

U Danskoj je do marta vrijedila doživotna zabrana, ali je u martu propisano apstinencijsko razdoblje od četiri mjeseca. Francuska je 2016. ukinula doživotnu zabranu, a 2020. godine je skratila apstinencijsko razdoblje za gay i biseksualne muškarce sa 12 na četiri mjeseca. Austrija je u decembru 2019. također ukinula doživotnu zabranu i uvela obvezni 12-mjesečni period apstinencije.

Brazilski vrhovni sud je početkom maja 2020. dvanaestomjesečni period obvezne apstinencije od seksa za LGBT+ osobe koje žele darivati krv proglasio neustavnim.

Ko može dobrovoljno dati krv na Balkanu?

U Sloveniji Zavod za transfuzijsku medicinu na internetskim stranicama navodi da je “transfuzijska pozicija da muškarci koji su imali seksualni odnos s drugim muškarcima nikada ne bi trebali dati krv”.

“Svrha ove mjere je zaštititi zdravlje primatelja transfuzije. Položaj se temelji na kriteriju koji je usvojen u Europskoj zajednici, a koji predviđa da ljudi koji su zbog svog seksualnog ponašanja izloženi većem riziku od razvoja teških zaraznih bolesti krvnih žila trajno odbija da darivaju krv”, navodi se, između ostalog, u pojašnjenju za takvu odluku.

U Hrvatskoj, također članici Europske unije, vrijedi isto pravilo.

“Trajno se odbijaju osobe koje su zbog svog ponašanja ili aktivnosti izložene riziku dobivanja zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti krvlju, a to su ovisnici o alkoholu ili drogama, muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima, žene i muškarci koji su imali spolni odnos s prostitutkama, osobe koje često mijenjaju seksualne partnere (promiskuitetne osobe), osobe koje su uzimale drogu intravenskim putem, osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja), osobe koje su HIV-pozitivne, te seksualni partneri gore navedenih osoba”, navodi Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu.

U Bosni i Hercegovini vrijede različita pravila u dva entiteta, u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj.

Zavod za transfuzijsku medicinu Republike Srpske navodi da među “stanja koja dovode do trajnog isključenja, između ostalih, spadaju i “visokorizično seksualno ponašanje: homoseksualno, biseksualno, promiskuitet, nepoznati partneri i prostitucija, kronični alkoholizam i narkomanija”.

U Federaciji BiH je slično pravilo vrijedilo do 2012. godine te je darivanje krvi do te godine bilo zabranjeno svim osobama koje imaju “povremene ili stalne kontakte s homoseksualcima”. Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH povukao je upitnik koji su svi darivatelji krvi obvezni popuniti te se od tad kao eliminacijsko pitanje postavlja “da li ste u posljednjih 12 mjeseci imali spolni kontakt s osobom s povećanim rizikom?”

Crna Gora je još jedna zemlja regije Zapadnog Balkana u kojoj se postavljaju samo pitanja o rizičnim seksualnim praksama, koje mogu prakticirati svi bez obzira na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, ali izričite zabrane za homoseksualce i biseksualce nema. Isti slučaj je i u Sjevernoj Makedoniji.

U Srbiji su pravila različita od onih u drugim zemljama regije Zapadnog Balkana. Prema propisima koji vrijede u toj zemlji, da bi donator krvi bio netko tko ima seksualne odnose sa osobom istog spola, mora proći najmanje šest mjeseci od posljednjeg “analnog seksualnog odnosa”, kako je navedeno u “eliminacijskom pitanju” u upitniku koji popunjavaju darivatelji.

Zastarjela pravila za dobrovoljno davanje krvi?

Zakoni i pravilnici razlikuju se diljem svijeta, a doneseni su kako bi se smanjio rizik od prenošenja HIV-a, virusa koji uzrokuje AIDS. LGBT+ aktivisti smatraju da su takva pravila zastarjela, nepotrebna i diskriminatorna.

Primjerice, slovenski i hrvatski zavodi za transfuziju navode da će “zaštićeni seks vjerojatno spriječiti infekciju”, ali i da je “dokazano da takvo seksualno ponašanje povećava rizik od zaraze HIV-om i drugim spolnim bolestima koje se prenose krvlju” te da je “specifično seksualno ponašanje, a ne sama homoseksualnost, razlog koji klasificira muškarce koji su imali seks sa drugim muškarcem u visokorizičnu skupinu”.

Pri tome se, osim na svoje zakone, pozivaju na Direktivu Evropske komisije iz 2.0002. i 2004. godine, Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije u pogledu određenih tehničkih zahtjeva za krv i krvne komponente i ističu da, prema njima kao i prema drugim rezolucijama, “prava primatelja krvi imaju prednost u odnosu na spremnost ili želju pojedinaca da darivaju krv”.

Evropski sud pravde u Strasbourgu donio je 29. aprila 2015. godine odluku da je “nesumnjivo riječ o diskriminaciji i stigmatizaciji ukoliko su kriteriji za darivanje krvi zasnovani na seksualnoj orijentaciji” te da “možda nisu poštovani principi proporcionalnosti ukoliko se muškarcu koji je imao seks s drugim muškarcem trajno zabrani darivanje krvi”.

Međutim, u odluci je ostavljeno vladama zemalja članica Europske unije da “mogu da odbiju homoseksualnog ili biseksualnog muškarca ukoliko je potencijalni darivatelj krvi u riziku da prenese neku infekciju” uključujući i doživotnu zabranu. Jedan od kriterija je i epidemiološka situacija vezana za HIV/AIDS, odnosno broj zaraženih ili oboljelih u pojedinim zemljama članicama.

XS
SM
MD
LG