Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, nekada miljenik Vašingtona, u posljednje vrijeme smatra se opasnim za stabilnost na Balkanu zbog stalnih zahtjeva za većom autonomijom RS, pokazuju tajne depeše američkih diplomata do kojih je došao sajt VikiLiks, a u koje je uvid imao Rojters. Američke depeše Dodik vidi kao kontinuirani model stranog miješanja u zbivanja BiH.
Američke diplomate u depešama iz 2006. godine Milorada Dodika opisuju kao "grubog i pomalo plahovitog lidera SNSD-a". U depeši iz maja 2009. godine bivši američki ambassador u BiH Čarls Ingliš Dodikovu "halabuku" ocjenjuje kao opasnu, ma kakav bio njegov cilj.
Na sastanku u septembru 2009, opisanom u jednoj od desetak depeša, govori se o Dodikovom sve prkosnijem stavu i njegovoj težnji ka secesiji, težnji koju mnoge diplomate i zvaničnici u regionu vide kao najveću opasnost za stabilnost na Balkanu danas:
Charles English u BiH, novembar 2009, foto: Midhat Poturović"Iako Dodikova retorika zvuči neupućenima kao apsurdno pozerstvo, javnost u RS uzima je zdravo za gotovo, a njega vidi kao branioca RS . U najmanju ruku to stvara klimu u RS u kojoj je bilo kom političaru, pa i Dodiku, nemoguće da napravi kompromis, uključujući one koji se tiču državnih reformi neophodnih da bi se BiH približila NATO i EU. Još je opasnije što se stvara klima u kojoj Srbi vide državu kao neprijatelja, a javnosti u RS se ulivaju nade da će u izvjesnom trenutku Dodikovi 'legalni argumenti' prevagnuti i da će RS na kraju osigurati razlaz ", navodi se u jednoj od depeša Ingliša Vašingtonu.
Dodik na sve ovo odgovara da i ove tajne depeše pokazuju kontinuirani model stranog miješanja u zbivanja u Bosni i Hercegovini.
Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS i jedan iz najužega rukovodstva Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, s druge strane kaže da prvo treba provjeriti autentičnost ovih podataka objavljenih u medijima:
„Prema tome, o autentičnosti tih informacija dalo bi se diksutovati – da li su stvarno tačne, ili nisu. Pozdravljam bilo kakvo objavljivanje ovakvih dokumenata jer bi se iz njih jasnije videjlo šta međunarodna zajednica stvarno radi, čini i misli o BiH. A mislim da postoje bitne razlike između onoga što međunarodna zajednica javno govori i onoga što u međuvremenu svojim prijestolnicama neki odavde šalju ili od svojih prijestolnica neki dobijaju“, kaže Radojičić.
Podjele u stavovima
Depeše otkrivaju i da je Vašington želio da visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH (OHR) zauzme oštriji stav prema Dodiku.
"Dodik postaje sve više - i sve opasnije - prkosan u odsustvu jasnog odgovora visokog predstavnika", napisao je bivši američki ambasador u BiH Čarls Ingliš u depeši iz juna 2009. godine.
Potpredsjednik Partije demokratskog progresa Branislav Borenović smatra da objavljivanje depeša putem VikiLiksa daje samo jedan dio slike u BiH, te naglašava da će ova stranka od Kancelarije visokog predstavnika tražiti da i oni otvore svoje arhive o tome šta su sve bh. političari govorili na zatvorenim sastancima.
„Da vidimo kako su se ponašali pojedini domaći političari prema Kancelariji visokog predstavnika i šta su to govorili na sastancima koji nisu bili otvoreni za javnost - i tek će onda vidjeti pravo stanje kada su u pitanju iskreni navodi određenih političara u ovoj zemlji“, kaže Borenović.
Depeše ukazuju i na to kako političke podjele unutar EU i Amerike komplikuju sposobnost međunarodne zajednice da pruži odlučne odgovore na izazove u BiH. U aprilu 2009. Ingliš izrazio sumnju je da je EU u stanju da pruži adekvatnu podršku BiH kada se završi misija OHR-a.
“Dio problema je u tome što je sama EU podijeljena u pogledu Bosne. Među državama članicama samo par njih, a prije svega Britanija, jasno shvataju opasnosti koje nosi sa sobom trenutna politička dinamika BiH“, upozorio je Ingliš.
Predsjednik Demokratske stranke Dragan Čavić vjeruje da su informacije koje je objavio VikiLiks vjerovatno tačne, ali ističe da bi bilo zanimljivo vidjeti depeše iz perioda prije 2006. godine.
„To samo potvrđuje da postoje problemi u odnosima između Dodika i predstavnika SAD-a upravo u tom periodu, dakle otkako je ponovo došao na vlast. A bilo bi jako interesantno uporediti vrijeme u kome je između njih postojala ljubav i kakve su tada bile depeše. Jednostavno ne mogu da komentarišem nešto što je drugi pisao iz tog vremena, ali dobro znam da pored toga što je opisano vrijeme bilo vrijeme u kome stvari nisu bile korespodentne s obje strane, postoji vrijeme u kome su bile itekako korespodentne, ali, nažalost, to javnost izgleda nikada neće znati“, ocjenjuje Čavić.
Aleksandar Trifunović, analitičar iz Banjaluke, takođe ne sumnja u istinitost medijskih navoda, ali i postavlja pitanje zašto se oni upravo sada pojavljuju.
„Načinom kojim se selektivno objavljuju te informacije je kao da se tempiraju da u određenom momentu samo dodatno zakomplikuju političku situaciju u BiH. Ne znam ko i kako odlučuje da se puštaju, i koje informacije, ali ovo je medijski spin“, ocjenjuje Trifunović i dodaje kako sve ovo samo ide na ruku Miloradu Dodiku.
Američke diplomate u depešama iz 2006. godine Milorada Dodika opisuju kao "grubog i pomalo plahovitog lidera SNSD-a". U depeši iz maja 2009. godine bivši američki ambassador u BiH Čarls Ingliš Dodikovu "halabuku" ocjenjuje kao opasnu, ma kakav bio njegov cilj.
Na sastanku u septembru 2009, opisanom u jednoj od desetak depeša, govori se o Dodikovom sve prkosnijem stavu i njegovoj težnji ka secesiji, težnji koju mnoge diplomate i zvaničnici u regionu vide kao najveću opasnost za stabilnost na Balkanu danas:
Dodik na sve ovo odgovara da i ove tajne depeše pokazuju kontinuirani model stranog miješanja u zbivanja u Bosni i Hercegovini.
Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS i jedan iz najužega rukovodstva Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, s druge strane kaže da prvo treba provjeriti autentičnost ovih podataka objavljenih u medijima:
„Prema tome, o autentičnosti tih informacija dalo bi se diksutovati – da li su stvarno tačne, ili nisu. Pozdravljam bilo kakvo objavljivanje ovakvih dokumenata jer bi se iz njih jasnije videjlo šta međunarodna zajednica stvarno radi, čini i misli o BiH. A mislim da postoje bitne razlike između onoga što međunarodna zajednica javno govori i onoga što u međuvremenu svojim prijestolnicama neki odavde šalju ili od svojih prijestolnica neki dobijaju“, kaže Radojičić.
Podjele u stavovima
Depeše otkrivaju i da je Vašington želio da visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH (OHR) zauzme oštriji stav prema Dodiku.
"Dodik postaje sve više - i sve opasnije - prkosan u odsustvu jasnog odgovora visokog predstavnika", napisao je bivši američki ambasador u BiH Čarls Ingliš u depeši iz juna 2009. godine.
Potpredsjednik Partije demokratskog progresa Branislav Borenović smatra da objavljivanje depeša putem VikiLiksa daje samo jedan dio slike u BiH, te naglašava da će ova stranka od Kancelarije visokog predstavnika tražiti da i oni otvore svoje arhive o tome šta su sve bh. političari govorili na zatvorenim sastancima.
"Dodik postaje sve više - i sve opasnije - prkosan u odsustvu jasnog odgovora visokog predstavnika", napisao je bivši američki ambasador u BiH Čarls Ingliš u depeši iz juna 2009. godine
„Da vidimo kako su se ponašali pojedini domaći političari prema Kancelariji visokog predstavnika i šta su to govorili na sastancima koji nisu bili otvoreni za javnost - i tek će onda vidjeti pravo stanje kada su u pitanju iskreni navodi određenih političara u ovoj zemlji“, kaže Borenović.
Depeše ukazuju i na to kako političke podjele unutar EU i Amerike komplikuju sposobnost međunarodne zajednice da pruži odlučne odgovore na izazove u BiH. U aprilu 2009. Ingliš izrazio sumnju je da je EU u stanju da pruži adekvatnu podršku BiH kada se završi misija OHR-a.
“Dio problema je u tome što je sama EU podijeljena u pogledu Bosne. Među državama članicama samo par njih, a prije svega Britanija, jasno shvataju opasnosti koje nosi sa sobom trenutna politička dinamika BiH“, upozorio je Ingliš.
Predsjednik Demokratske stranke Dragan Čavić vjeruje da su informacije koje je objavio VikiLiks vjerovatno tačne, ali ističe da bi bilo zanimljivo vidjeti depeše iz perioda prije 2006. godine.
„To samo potvrđuje da postoje problemi u odnosima između Dodika i predstavnika SAD-a upravo u tom periodu, dakle otkako je ponovo došao na vlast. A bilo bi jako interesantno uporediti vrijeme u kome je između njih postojala ljubav i kakve su tada bile depeše. Jednostavno ne mogu da komentarišem nešto što je drugi pisao iz tog vremena, ali dobro znam da pored toga što je opisano vrijeme bilo vrijeme u kome stvari nisu bile korespodentne s obje strane, postoji vrijeme u kome su bile itekako korespodentne, ali, nažalost, to javnost izgleda nikada neće znati“, ocjenjuje Čavić.
Aleksandar Trifunović, analitičar iz Banjaluke, takođe ne sumnja u istinitost medijskih navoda, ali i postavlja pitanje zašto se oni upravo sada pojavljuju.
„Načinom kojim se selektivno objavljuju te informacije je kao da se tempiraju da u određenom momentu samo dodatno zakomplikuju političku situaciju u BiH. Ne znam ko i kako odlučuje da se puštaju, i koje informacije, ali ovo je medijski spin“, ocjenjuje Trifunović i dodaje kako sve ovo samo ide na ruku Miloradu Dodiku.
