Direktor Instituta McCain za međunarodne odnose Kurt Volker kaže za Radio Slobodna Evropa kako nije uvjeren da će Rusija i SAD sarađivati u borbi protiv "Islamske države" (ISIS) u Siriji. Bivši američki ambasador u NATO-u primjećuje da su se SAD i Evropa udaljile jedna od druge.
RSE: Krenimo od situacije koju imamo sada nakon pariških napada. Mnogi analitičari kažu da je cilj te velike tragedije bila poruka - nitko i nigdje nije siguran, svatko može biti cilj! Dijelite li to mišljenje?
Volker: Apsolutno. Strategija ISIS-a je stvoriti strah, napasti civile, pokazati sebi i drugim radikalnih islamista koliko su jaki, privući sljedbenike na taj način, a istodobno izazvati strah i sumnju, te reperkusije na Zapadu. Oni su u osnovi protiv Zapada i naše civilizacije, a njihovi napadi su usmjereni na pojačavanje tih razlika, podstrekujući procese za sopstveno jačanje.
RSE: Trenutno je ISIS najstrašnija prijetnja zapadnoj civilizaciji, a ja bih radije rekla nevinim ljudima. Moj dojam je da je na samom početku priču o ISIS-u svijet posmatrao sa strane i nije učinio ništa. Sve dok ta militantna grupa nije narasla to današnjih razmjera.
Volker: Apsolutno. Napravljena je pogrešna reakcija na rat u Iraku. Najprije su tamo poslane trupe, što je izazvalo mnogo prijepora i ljutnje u Evropi. Kao rezultat toga smo se povukli natrag i stvorili prostor da ISIS procvjeta. Uslijedio je složeni rat u Siriji, gdje opet nismo učinili ništa. I to je dopustilo Asadu da napadne i ubije stotine hiljada ljudi i da se stvore uvjeti u kojima se širi radikalna grupa kao što je ISIS, koja je iskoristila šupljine, iskoristila nasilje da izgradi svoju državu, svoju islamsku državu.
RSE: Još uvijek je zovemo takozvana država, ali oni su u međuvremenu toliko narasli da nisam sigurna kako riječica 'takozvana' odslikava stvarno stanje.
Volker: Apsolutno. Oni imaju sva obilježja države danas: oni imaju teritorij, oni imaju sigurnosne snage, oni imaju svoju valutu, oni prikupljaju poreze ... Jedan od izvještaja kaže da su francuski i američki zračni udari ove sedmice gađali stotine ISIS-ovih tankera s naftom. Što znači da ISIS ima 100 tankera, a vjerojatno ih je više. I to je zastrašujuće za nešto što smo do prije samo par godina nazivali malom terorističkom grupom. Oni su stvarno prerasli u nešto mnogo većih kapaciteta.
RSE: Ovo je prvi put da su se ISIS napadi preselili u zapadnu Evropu. Prvi put za dugo vrijeme predsjednici Obama i Putin razgovarali su jedan s drugim. Možemo li očekivati da će sada oni raditi zajedno protiv islamske države u Siriji i Iraku?
Volker: Nisam tako siguran. Mislim da Rusija ovdje radi sama za sebe, na ostvarivanju vlastitih ciljeva. Ona pokušava podržati Asada u Siriji, održati mjesto za Rusiju na Bliskom istoku, graditi svoj odnos s Iranom ... Činjenica da narasli rat između šiita i sunita apsolutno ne smeta Rusiju navodi me na zaključak da će se oni radije boriti protiv terorista u Siriji nego da ih vrate u Dagestan i Čečeniju. To nisu zapadni interesi ili interesi SAD-a. A ja mislim da opstanak Asada i njegovog režima samo produžava građanski rat u Siriji i povećava opasnost za sve nas.
RSE: Rusija je očito u ofanzivi, vodi uspješan medijski rat protiv Zapada. Zašto su SAD ravnodušne, gotovo nezainteresirane za događanja u Evropi, od Ukrajine do izbjegličke krize? Čini se da je to slučaj i kod američkih medija koji emitiraju isključivo u stranim zemljama, kao što je Radio Slobodna Evropa. Mi još nemamo adekvatan odgovor na rusku propagandu.
Volker: Ja to iskreno ne razumijem. Kroz cijelu moju karijeru slušao sam o tome kako SAD i Evropa dijele zajedničke vrijednosti, da treba raditi zajedno jer dijelimo zajedničke interese o razvoju svijeta. U posljednje tri godine, baš kako ste i vi istakli, ti su postulati ozbiljno dovedeni u pitanje. Osim toga, imate i unutar same Evrope razilaženja. Mi se ne izlažemo rizicima, ne odgovaramo izazovima. NATO kao što znate ima osnovnu funkciju, ali je sastavni dio i upravljanje krizama. No, NATO se ne bavi bilo kojom od kriza koje u ovom trenutku zaokupljaju ili okružuju Evropu, bilo da je u pitanju Ukrajina Sirija, ili Libija. Mislim da smo izgubili i fokus i dobru volju i moramo se brzo oporaviti.
RSE: Je li NATO pobijedio u Hladnom ratu, da bi izgubio u vremenu nakon tog rata?
Volker: To je upravo sada veliko pitanje… Mi ne uspijevamo održati i braniti red kojeg smo sami uveli nakon Hladnog rata. Ta je erozija vidljiva na mnogo načina. Bili smo svjedoci kako je Rusija, upotrebom sile, nasilno promjenila granice u Gruziji ili Ukrajini, vidimo rusku aneksiju teritorija drugih država, dramatično usporavanje procesa euroatlanskih integracija, proces širenja EU ili NATO-a je u zastoju. Imamo i posljedice sirijske krize u Evropi koje se ogledaju u valu izbjeglica, imamo krizu evropske valute, rast desnih političkih pokreta i partija…A sve te stvari potkopavaju ustanovljene strukture vladavine prava, slobode, demokratije i ljudskih prava, temelja na kojima smo se nadali da će čvrsto stajati Evropa. Možda smo dobili Hladni rat u smislu da više nema Sovjetskog saveza, ali smo dobili mnoge probleme s kojima se moramo suočavati. Ovo je vrijeme izazova gdje se ljudi, u nedostatku nade i prave akcije, okreću krajnjoj desnici, krajnjoj ljevici ili nacionalističkim pokretima…
RSE: Čini se da sada imamo situaciju u kojoj se političari svađaju i vode bitke, posebno u okviru Evropske unije, a NATO se bavi diplomatijom? Kao da su zamijenili uloge.
Volker: Saglasio bi se s tim. Sa mnogo mjesta čujem kako treba smiriti tenzije i vratiti se diplomatskim i političkim rješenjima. Ljudi međutim zaboravljaju da su te stvari učinkovite tek kad postoji neka vrsta ravnoteže snaga. Sada su na sceni oni koji su u svakom trenutku spremni upotrijebiti silu da bi postigli ciljeve, samo se toga uzdržava NATO i Zapad. Mi ustvari gubimo tlo pod nogama, što nas ozbiljno dovodi u poziciju strane koja ne može ravnopravno učestvovati u pregovorima.
