Vesna Mačić je prva crnogorska naučnica koja je boravila na Antarktiku kako bi, ispred Instituta za biologiju mora, istraživala prisustvo mikroplastike na ovom izolovanom kontinentu.
Okružena netaknutom prirodom, glečerima, pingvinima i fokama na "kraju svijeta" provela je dvadesetak dana, kao dio bugarske antarktičke ekspedicije.
Kako kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa, ovaj boravak bio je prilika da svjedoči moći prirode u izvornom obliku, ali i zabrinjavajućim posljedicama ljudskih ekoloških navika.
"Na mjestu koje je pod najmanjim uticajem čovjeka pronašli smo sitne djelove plastike."
Dug put do Južnog pola
Put do Antarktika trajao je gotovo sedmicu.
Nakon tri dana putovanja avionom, stigla je do argentinske Ušuaje, najjužnijeg grada na svijetu, poznatom kao "kraj svijeta".
Putovanje je nastavila brodom "Sveti Kiril i Metodije", kojim je još tri dana putovala sa kolegama iz Bugarske.
Savjeti za pripremu: Zdravlje, zaštita od sunca i oprez
Vesna kaže da su je kolege iz Bugarske savjetovale kako da se pripremi i šta da očekuje.
"Potencirali su da se pobrinem o zdravlju, posebno o zubima jer bilo kakav medicinski problem tamo bi bilo teško rješavati. Imali smo doktora ali nam u problemima sa zubima ne bi mogao pomoći."
Obavezan dio prtljaga bile su kreme za sunčanje sa visokim faktorom i naočare za sunce.
"Zbog oštećenog ozonskog omotača i povećanog zračenja, veliki je rizik od negativnih uticaja na kožu i oči", pojašnjava Mačić.
Blaga klima razbila mit o ekstremnoj zimi
Uslovi života na Antarktiku, iako se s daljine čine nemogućim, prijatno su je iznenadili.
"Mislila sam da je tamo samo snijeg, led, vjetar... da je neizdrživo. Ali sada je kod njih ljeto koje traje do marta i temperatura je bila relativno blaga, u nekim danima čak iznad nule. Tako da razbijmo taj mit da je Antarktik samo debeli minus i nepristupačno područje."
Štaviše, dodaje, tamo je prijatnije nego na nekim planinama u Crnoj Gori.
Navodi da je u vjetrovitim i sniježnim danima oblačila specijalnu zaštitnu opremu, neophodnu prilikom svakog izlaska s broda. Ostalih dana bila je u sportskim jaknama, čizmama.
Ono što je iznenadilo, kaže, jeste i razvijenost turizma.
"Ljudi dolaze velikim kruzerima i manjim jahtama. Svi se dive toj ljepoti i živom svijetu koji je još u potpunosti neoštećen. Zaista je lijepo i uživanje vidjeti sve te organizme kako slobodno žive."
Vesnino slobodno vrijeme na Antarktiku
U slobodnom vremenu uživala je u posmatranju životinja koje nastanjuju ovaj zabačeni kontinent.
"Pingvini, foke, kitovi i razne vrste morskih ptica bili su prisutni na svakom koraku, a istraživači su se trudili da im ne narušavaju prostor", navodi ona.
Ostrvo Livingston je ugavnom prekriveno snijegom i ledom a oskudnu floru čine samo neke vrste mahovina, lišajeva.
Faunu čine razne vrste morskih tuljana i pingvina, i više vrsta drugih morskih ptica, dok su vode oko ostrva karakteristične po velikom broju kitova.
"Privremeni stanovnici ostrva Livingston tokom 19. vijeka bili su kitolovci iz raznih država."
Međutim, boravak na Antarktiku nije prošao bez izazova.
"Priroda je često pokazivala veličinu i snagu. Veliki glečeri i njihovo otapanje stvarali su zvuke koji su podsjećali na munje, a talasi su tokom loših vremenskih uslova jako ljuljali brod."
Ispričala je i da je u nekim trenucima posada bila, na po par sati, zarobljena između ledenih santi.
"Iako su se ti trenuci završili bez ozbiljnijih problema, bili su podsjetnik na važnost sigurnosti u ovom nepredvidivom okruženju ali i na to koliko je čovjek mali u odnosu na prirodu."
Daleko od svega što moderna civilizacija nudi, Vesna i ostali istraživači nisu zaboravili na tradiciju.
Tokom dočeka Nove godine, ostali su dosljedni domaćoj kuhinji i pripremali sarmu i gibanicu.
"Tako smo unijeli malo domaće atmosfere u ovo okruženje."
Plastika i u netaknutoj prirodi
Iako zbog nedostatka potrebne opreme nije mogla da sakupi uzorke mikroplastike sa površine mora, sakupila je sa morskog dna, kao i iz ulovljenih riba tokom ekspedicije.
Taj materijal će preuzeti u aprilu po povratku dijela bugarske ekspedicije, koja je ostala na Antarktiku.
Nakon toga slijedi analiza u Institutu za biologiju mora.
Kako navodi, ovo istraživanje pomoći će u razumijevanju globalnog ekološkog problema i biti temelj za dalja istraživanja za očuvanje morskih ekosistema.
Prije povratka u Crnu Goru, inspirisana tradicijom bokeljskih moreplovaca, Vesna Mačić je crkvi na Antarktiku donirala morski konjić napravljen od čipke iz Dobrote, malog mjesta u Boki kotorskoj.
